Kip sv. Ilije Proroka iz svetišta šibenske katedrale nedavno je restauriran u splitskoj radionici Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Uspoređujući ga s prorocima pod tabernakulima u krstionici katedrale sv. Jakova, autor dokazuje da ga se lako može pripisati ruci Jurja Dalmatinca. Zanimljivije je, međutim, to što je Jurjevo djelo po svemu sudeći moglo inspirirati Ivana Meštrovića, gotovo 500 godina poslije, da izradi brončani kip sv. Luke Evanđeliste (1914.), možda najdojmljiviji iz serije njegovih djela izrazite "gotičko-secesionističke" stilizacije.

 Povrh interpretacije neobičnog umjetničkog dijaloga što ga je Meštrović zapodjeo s Jurjem Matejevim (sjećajući se zacijelo svog prvog dolaska u Šibenik i doživljaja tamošnje katedrale, koji je, čini se, bio među presudnima za njegovu buduću vokaciju), autor će pokušati formulirati hipotezu po kojoj bi biografija majstora Jurja, barem u pogledu svojih ishodišta, mogla nalikovati Meštrovićevoj. Na to bi možda mogao upućivati neuobičajen raspon njihovih stilskih izričaja, iznenađujuć osobito za kipara iz sredine 15. stoljeća, čija djela dodiruju krajnosti asketskog i apstraktnog, a s druge strane opulentnog i gotovo protobaroknog oblikovanja skulpture.

Josip Belamarić u Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a na Sveučilištu u Zagrebu interfakultetski studij povijesti umjetnosti i muzikologije. Na tamošnjem Filozofskom fakultetu je potom magistrirao i doktorirao. Od 1979. je bio zaposlenik službe za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1991. do 2009. na dužnosti ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture (danas Konzervatorski odjel Ministarstva kulture) u Splitu. Od 2010. je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti, kao voditelj novoosnovanog Centra Cvito Fisković u Splitu. Iste godine izabran je u zvanje znanstvenog savjetnika. Redoviti je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti splitskog Filozofskog fakulteta.

Objavio je više knjiga, te niz priloga i studija o povijesnom urbanizmu, odnosno o srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti na hrvatskoj obali. Bio je urednik niza izložbi, edicija.   Kao urednik izložbe "Tesori della Croazia" (Venecija 2001) dobio je s ekipom suradnika najprestižniju nacionalnu nagradu za konzervatorski pothvat godine "Vicko Andrić", a bio je i na čelu tima koji je vodio restauraciju renesansne kapele bl. Ivana u trogirskoj katedrali (2003. zahvat je dobio nagradu "Europa nostra", Vijeća Europe), potom i Radovanova portala. 

Za  konzervatorski i znanstveni rad dobio je odlikovanje Predsjednika Republike Hrvatske s redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996); odlikovanje Predsjednika Republike Italije s viteškim redom Commendatore (2005); medalju "Hrvatska kultura" Ministra kulture RH za urednički posao oko izložbe „Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja" (2007); nagradu HAZU (2010.) za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća unutar RH za 2009. godinu u području likovnih umjetnosti, te 2016. nagradu „Slobodne Dalmacije" za umjetnost „Jure Kaštelan" (zajedno s dr. sc. Antom Miloševićem) za  muzeološku koncepcija novooblikovanog Muzeja Sinjske alke koji je dobio nagradu Europa Nostra za 2018. godinu.

Kroz programe Instituta za povijest umjetnosti vodi znanstveni projekt: Zadar – Split – Dubrovnik ‒ priča o tri grada; suradnik je na projektu: Hrvatski ilustrirani pojmovnik klasične arhitekture (voditelj dr. Ana Šverko).

Recentno je bio Visiting Professor na Villa I Tatti (The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies) u Firenci, u drugom semestru 2015-2016; Guest Scholar na the Getty Research Institute u Los Angelesu gdje je boravio od 28. rujna 2017. do 1. travnja 2018.; Visiting Professor na Kunsthistorische Institutu u Firenci u proljetnom semestru 2019.