Ukratko, Honda želi utjecati na Sustav EU-a za trgovanje emisijama (ETS) koji je na snazi u brojnim zemljama. Sustav je to koji kaže da ukoliko proizvođač automobila padne ispod određenog praga emisija štetnih plinova, dobiva tzv. ugljične kredite. Ti se krediti mogu prodati drugim tvrtkama koje nisu u stanju zadovoljiti standarde koje su postavile vlasti, piše CarBuzz.

Honda spominje da bi vam trebao terminal, poput osobnog računala, pametnog telefona ili tableta, i da dva ili više ovih uređaja mogu dijeliti isti hardver. Hardver će mjeriti emisije, dok će softver omogućiti pristup ili potvrdi o emisiji ili ugljičnim kreditima, ali ne oboje. Ovo služi kako bi se spriječilo prijevarno ponašanje, gdje će tvrtka ili pojedinac želi imati koristi od oboje.

Ukratko, cilj je dobiti dokument kojim se potvrđuje smanjenje emisije ugljičnog dioksida. Očito, mjerenje smanjenja moralo bi se odvijati tijekom određenog vremenskog razdoblja. Honda spominje rok od dvije godine, ali može i duže.

Da pojednostavimo, hardver će mjeriti emisije tijekom određenog vremenskog okvira, a na kraju će korisniku biti izdan certifikat. Ovaj se certifikat može zamijeniti za različite kriptovalute i na kraju ih isplatiti kada za to dođe vrijeme.

Problem je u tome što ugljični krediti funkcioniraju samo na makro razini kada su u pitanju stotine tisuća automobila. U 2020. Tesla je zaradio 1,6 milijardi dolara prodajom tih ugljičnih kredita markama koje ne proizvode električne automobile.

Ovo je još jedan alternativni plan za smanjenje štetnih emisija, a koji potiče i same vozače. Problem je u tome što je ovaj patent dugačak i pun tehničkih izraza te je teško predviđati bilo kakvu potencijalnu uštedu ili dobit, ali ako je Honda zaštitila ideju, to znači da bi uskoro nešto slično moglo zaživjeti.