Ples dvaju tijela – plesačice i instrumenta te zvuk koji iz tog plesa proizlazi tako su većinom gledale članice Plesnog teatra Sjene koje slične produkcije u Šibeniku mogu vidjeti gotovo isključivo na Šibenik dance festivalu!

Više nego klasični ples ili sviranje instrumenta ovo je performance, jer i ulazak publike je iskoreografiran. Dok publika u potpunom mraku ulazi u dvoranu, Nastasja već leži na sceni sa svojom violinom. 

Plesati te istovremeno stvarati i reproducirati glazbu za taj ples, svirati plešući ili plesati svirajući neka su od pitanja na koja izvođačica Nastasja Štefanić pokušava odgovoriti kroz svoj autorski rad.

Dekonstrukcija i napuštanje standardne forme sviranja viole te preispitivanje mogućnosti vlastitog plesačkog tijela, ali i tijela instrumenta rezultiraju stvaranjem specifičnog odnosa subjekta i objekta čija je međuovisnost vidljiva i u trenucima odvojenosti. 

Instrument u dodiru sa živim tijelom kao da i sam postaje živ i ostaje živim posredstvom zvuka koji se generira puneći prostor između ta dva tijela.
Poigravanjem s hibridnom formom solo-dueta autorica se ‘otvara’ pred gledateljem propitkujući vlastitu sebe, svoje glazbeno i plesačko ja; solo ples kao reminiscencija ‘plesa u dvoje’, stapanja s drugim tijelom, dodira s neživim, ali i čin oslobođenja te iscrpljivanja svog vlastitog fizičkog.

U konačnici 'Viola, ja i nas dvije' predstavlja autobiografsko poigravanje i preispitivanje odnosa pokreta i zvuka te živog i neživog, unutar izvedbenog formata koji je na granici između plesnog performansa i eksperimentalnog koncerta.

U nastavku pogledajte galeriju, većinom fotografija Nastasje i violine jer je publika bila u potpunom mraku!