Savoretti u Šibenik stiže u sklopu svoje europske turneje na kojoj će predstaviti i potpuno nove pjesme s posebnog proširenog izdanja hvaljenog albuma Europiana – Europiana Encore koji izlazi 20. svibnja.

Savorettijeva glazba našla je mjesto u poznatim TV serijama Grey’s Anatomy, Sons of Anarchy i One Tree Hill, a izvedbama pjesama Catapult i Only You uživo u emisiji Grahama Nortona postao je prepoznatljiv svjetskom auditoriju. Nastupajući na najvećim i najljepšim svjetskim pozornicama poput Wembleyja i Teatro la Fenice, nema sumnje kako će jedinstveni Savoretti oduševiti i publiku u Šibeniku.

Zadovoljstvo će biti konačno vas slušati uživo nakon prošlogodišnjeg otkazanog koncerta. Kako je opet pjevati pred nepoznatim ljudima? 

Reakcija nas glazbenika je ista kao kod publike, nećemo nikad više svirke uzeti zdravo za gotovo. Nekad sam se čak žalio, turneje su mi bile naporne i bio sam jako umoran. Sad ljudi potpuno drugačije doživljavaju koncerte, druže se i pričaju. Dok vam netko nešto ne uzme, ne možete znati koliko vam je važno. Nadam se da ćemo imati par dobrih godina.

Album Europiana Encore ima ‘talijanski festivalski dramatični’ prizvuk. Zašto?

Album je zapravo nostalgija za djetinjstvom na koje gledam kroz oči vlastite djece. Želim im pružiti uspomene koje imam, prvi ostanak dugo u noć i ples, opekline od sunca, morski zrak, ali u lockdownu to nije bilo moguće. Tako sam slušao europsku glazbu od 50-ih do danas i shvatio da postoji žanr o kojemu nitko ne priča, a ja sam ga nazvao Europiana. Potpuno je inspiriran američkim bluesom, rockom, soulom, funkom, discom, ali kad tome dodate europske značajke, zvuči u potpunosti drugačije. Naglasak je na melodiji, storytellingu i melankoliji.

Kako bi opisali svoje miješane identitete, talijanski, britanski, njemački, poljski….

Moji bake i djedovi imaju korijene po cijeloj Europi i zato volim putovati po cijelom kontinentu. Svi smo u Europi izmiješani, nije kao prije pa se gdje god dođem osjećam kao doma. Ima razlika, naravno, ali to je ljepota i pritom ne pričam o politici, isključivo o kulturi.

Zvuči kao da pričate o album Europiana…

Točno. Puno ljudi me pitalo jesam li lud zbog albuma, pogotovo nakon Brexita, ali pitam ih zašto? Zaista ne pričam o politici, samo slavim europsku kulturu i glazbu. Zaboravili smo kako odvojiti kulturu od politike. 

Uz sve to, najizraženije je vaše talijansko porijeklo, zato u album čujem Sanremovsku dramu, oni vole ogoliti dušu dok pjevaju.

Apsolutno. Bravo! 

Jesu li Britanci shvatili album? Znamo da su ponosni na svoju glazbu i trude se da zvuče Britanski, ali vaš album je i dalje TOP1.

Mislim da su razlog streaming platforme. Radio i TV više nemaju moć kao prije kada su ljudima sugerirali da moraju slušati samo Britansku glazbu. Više nemamo nijednu glazbenu emisiju kao što je bila Top of the Pops ili slično. Eurovizija više govori o europskoj televiziji nego o europskoj glazbi. Streaming platforme su relevantne pa vidite hip-hop scenu u Napulju, Flamenco u Španjolskoj ili disco, funk glazbu iz Francuske.

Imali ste zanimljive duete u životu poput Nile Rodgersa i Kylie Minogue, s kim bi željeli surađivati, možda Bruce Springstein?

Ne baš. Htio bih surađivati s mladim europskim glazbenicima. Nedavno sam počeo pisati na talijanskom jeziku. Odlično je učiti od mladih ljudi, kao da sam opet u školi. 

Pričamo o duetima, malo ljudi zna, hajdemo se našaliti, da vam je prvi zamišljeni duet bio u filmu ‘Sister act 2’ s Lauryn Hill….

Kako to znate? Hahahahha Tako je, u filmu je pjevala genijalnu gospel pjesmu His eye is on the sparrow. Ipak, riječ je o sceni u kojoj dječak pjeva O happy day. Bio je sramežljivo dijete, bio sam i ja u školi. Sjećam se te scene iz filma koji je u to vrijeme bio ogroman hit. Bili smo na školskom izletu u Firenci. Sve cure su pjevale pjesme iz tog filma pa sam i ja s prijateljima. Iznenadili su se i rekli da odlično pjevam. Bila je tu i moja simpatija Ashley, a kad sam vidio kako me gleda dok sam pjevao, znao sam da moram nastaviti. Možemo reći da sam zbog Ashley postao pjevač. (smijeh)

Jeste li gledali serije Grey’s Anatomy, One Three Hill ili pak Sons of Anarchy? Kako ste se osjećali znajući da vaše pjesme na televiziji slušaju milijuni? 

Nikad nisam shvatio dok nisam išao na jednu od prvih turneja po UK. Pjevali smo pred oko 200 ljudi svaki koncert, ali onaj u Newcastleu je bio poseban. S pozornice sam vidio ekipu od 40 istetoviranih bajkera, nisam znao što se događa. Dok sam pjevao ‘Soldier’s eyes’ iz serije Sons of Anarchy plakali su, tada sam shvatio da moja glazba dira ljude.

Prije tri dana ste objavili kaver pjesme ‘Blinding lights’ od The Weekenda, nisam to očekivao, ali vaša je verzija jednostavna, uz klavir i violinu. Zašto ta pjesma? 

Obožavam tu pjesmu. I mene često svjetla oslijepe, da se tako izrazim. The Weekend je odličan, ima odličnu romantičnu glazbu, ako dobro poslušate. Dodao sam klavir i violinu da zvuči europski. Oduševljen sam, nadam se da je i publika. Od Britney Spears do The Weekend, ljudi od velike produkcije često ne shvate da je ispod toga odlična pjesma.

Zvala me kolegica fotografkinja iz Splita da dolazi na koncert. Kad sam pitao nosi li aparat, rekla je da ne, nosi grudnjak da vam ga baci? Događa li se to često, gađaju li vas ljudi donjem rubljem, hoćete im reći da prestanu?

Hahahahaha neće valjda!? Ja sam gospodin, nikad dami ne bih rekao što da radi. Dogodilo se već, sjećam se jednog koncerta na kojem mi je doletio ogroman grudnjak, košarica je bila veća od moje glave. Ne znam zašto, stavio sam ga na stativ za mikrofon i zaboravio pa na YouTube postoji snimka kako pjevam s tim ogromnim grudnjakom.