Sport  •   OBJAVA: 12.08.2017, 16:29h   •    

Naš reprezentativac

Fantastični Dario Šarić nakon turnira u Orleansu: Za Hrvatsku se mora igrati, tako su me odgojili!


  Arhiva/ŠibenikIN Fantastični Dario Šarić nakon turnira u Orleansu: Za Hrvatsku se mora igrati, tako su me odgojili!
PIŠE ŠibenikIN
OBJAVA 12.08.2017, 16:29h

Dario Šarić bio je najbolji igrač turnira triju reprezentacija koji je Hrvatska osvojila u francuskom Orleansu gdje je Dario bio najkorisniji igrač u pobjedama nad domaćinom Francuskom i Litvom i vidjelo se da s Bojanom Bogdanovićem uspješno dijeli ulogu vođe na parketu. Šarić se u razgovoru za Večernji osvrnuo na svoju NBA sezonu i prokomentirao kako da njemu nije problem nakon naporne sezone igrati za reprezentaciju.

Čini se da se Dario nakon svoje vrlo kvalitetne prve NBA sezone u reprezentaciju vratio pun samopouzdanja.

– Njega sam ja stekao i kroz sve ove godine igranja u reprezentaciji u kojoj se sada osjećam komforno i ne mogu se zvati mladim i neiskusnim igračem. No ne bih ja rekao da je tu riječ samo o samopouzdanju bez pokrića, već bih ja prije rekao da sam igrački napredovao. Netko može biti samouvjeren kao čovjek i bez igračke klase, no kod mene ono proizlazi iz igračkog napretka.

Koliko je njemu i suigračima naraslo kolektivno samopouzdanje nakon prošle godine i “renesansnog” ljeta?

– Svjesni smo mi koliko vrijedimo, no najvažnije je da vam samopouzdanje bude na vrhuncu na samom natjecanju. Uvijek se sjetim 2015. kada smo s izbornikom Perasovićem prošli kroz pripreme neokrznuti, a kada je došlo prvenstvo, počeli smo padati.

Kad je 2012. ušao u reprezentaciju i zaigrao u kvalifikacijama za Eurobasket, kao i svaki novak, i Dario je bio podložan “rookie” obvezama, piše Večernji.

– Ja nisam ušao u reprezentaciju sa statusom četvrtog picka NBA drafta kao što je to Bender, što je za svaki respekt, pa sam tu i tamo morao nekome donijeti kavu, pomagati fizioterapeutima oko torbi i slično. No ja sam to prihvatio kao dio sazrijevanja.

Nešto slično još je izraženije u NBA klubovima. Ondje novaci često moraju kupovati krafne i donositi ih u svlačionicu, moraju pjevati i štošta...

– Ja nisam morao kupovati krafne, a pjevao sam kada bi nekome bio rođendan. I, dakako, morao sam cijelu sezonu nositi “rookie” ruksak, onaj roza, s Barbie. No Dario se u svojim Sixersima vrlo brzo nametnuo kao ozbiljan igrač pa je i zafrkancija na njegov račun kraće trajala.

– Kada igraš dobro i postaneš utjecajan igrač, onda se i oslobodiš tih nekih stvari. No meni to nikad nije bio problem. Više sam to gledao kroz prizmu da svatko to mora proći, pa tako i ja. Prošao je i Dario kroz rafinirane pritiske zbog igranja za reprezentaciju koje, valjda, svaki internacionalac u većoj ili manjoj mjeri prolazi.

– Nisu oni to nikad rekli izravno, nego su mi to pokušali reći okolnim putem, pitali su me trebaju li zvati naš Savez, želim li doći kasnije na pripreme, no ja sam odmah dao do znanja da je situacija takva da se za reprezentaciju mora igrati.

Kako to da njemu nije problem igrati za reprezentaciju, a drugima ipak jest?

– Ne znam, to je valjda pitanje kako se tko osjeća. Je li netko odveć umoran ili ne osjeća pripadnost ovoj vrsti ili pak ne želi. Netko padne pod pritiskom NBA klubova, netko ne. Bez obzira na to kako te odgajali roditelji, a mene su moji odgajali da moram igrati za reprezentaciju, sve se to na koncu ipak svede na samog pojedinca.

A pojedinac s kojim razgovaramo nikako nije materijalist niti mu je novac dosad bio u prvom planu.

– Nikad nisam gledao košarku kroz prizmu novca. Zapravo, ja sam često išao suprotno od novca. Meni je uvijek bila primarna stvar da se ja i moja obitelj dobro osjećamo s mojom odlukom, makar neka druga ponuda bila financijski bolja. Recimo, ja sam mogao ostati još jednu godinu u Europi i onda sam pregovarati svoj ugovor, kao što je to činio srpski reprezentativac Bogdan Bogdanović, no ja sam nakon dvije godine u Efesu osjetio da je baš tada vrijeme za novu stubu u karijeri, za nove životne borbe.

No nije Dario neodgovoran prema novcu koji će zaraditi po “rookie” skali.

– Imam financijskog savjetnika kao što ga ima većina NBA igrača. On se brine o plaćanju poreza, on predlaže u što investirati i slično, no najbitnije mi je da mi pomaže oko plaćanja poreza jer u SAD-u se porezni propusti strogo kažnjavaju pa zato u toj zemlji i ima daleko najmanje poreznih afera. Tamo nema oprosta za neplaćanje poreza, a porezni je sustav vrlo složen pa ja za 41 domaću utakmicu plaćam porez po zakonu savezne države Pennsylvanije, a za 41 gostujuću ovisno o poreznoj stopi savezne države u kojoj gostujemo.

Pričao nam je mladi Šibenčanin da o značajnijim investicijama zasad ne razmišlja.

– Još sam u tom “rookie” ugovoru i ništa mi ne pada na pamet, a i neću se time baviti barem još 4-5 godina.

Što je s idejom da si u okolici Šibenika sagradi malu privatnu dvoranu u kojoj bi se on i njegovi prijatelji košarkaši mogli individualno spremati kada je u Hrvatskoj?

– Htio sam u to krenuti već ovo ljeto, no nismo se otac i ja dogovorili. Ja sam mislio napraviti nešto malo, samo za sebe, a on je to shvatio na puno ozbiljniji način, da to bude neko veće ulaganje da se kasnije od toga može nešto i napraviti. No s obzirom na to kako su me tretirali ljudi iz dvorane Baldekin, nije bilo nužno s tim krenuti odmah. Na Baldekinu sam uvijek dobivao jako dobre uvjete pa zahvaljujem Gradu Šibeniku na tome.

Cijeli članak pročitajte ovdje.
 


  KLJUČNE RIJEČI:  Dario Šarić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.