Ako su argumenti kao ekonomska situacija snažniji od ideala potrebe za osobom, onda se zbilja živjeti ne isplati - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Scena  •   OBJAVA: 14.02.2018, 13:23h   •    

Jakov Bilić o ljubavi i iskušenjima

Ako su argumenti kao ekonomska situacija snažniji od ideala potrebe za osobom, onda se zbilja živjeti ne isplati


  Zrinka Magazin Ako su argumenti kao ekonomska situacija snažniji od ideala potrebe za osobom, onda se zbilja živjeti ne isplati
PIŠE Jakov Bilić
OBJAVA 14.02.2018, 13:23h

Inspiriran Valentinovom, šibenski glumac Jakov Bilić za ŠibenikIN je napisao prigodan tekst o ljubavi i njezinim iskušenjima. Zašto glumac smatra da je ljubav postala laka i potrošna roba i kakve veze s tim imaju sutoni, pročitajte u nastavku.

Sutoni su u pravilu lijepi. Imaju neku svoju mističnost koja daje povoda vjerovati da nakon njih dolazi nešto lijepo. Do sada se još nije zbilo ili barem nije upamćeno da nakon sutona nije došao sumrak. Tako je valjda i u ljubavi. Obično bi najuspješnije vrijeme za provođenje najljepših trenutaka, s nekim srcu prisnim, bilo predvečerje. Ideal večeri, glazbe i kakvog šapata u pravilu bi završavao uspješnom epizodom u životu tražitelja ljubavi. Malo tko u tom trenutku razmišlja da se spušta mrak. Noć u pravilu nije baš tada neprijatelj nego upravo suprotno, najbolji mogući saveznik. No kako to obično biva u sreći čovjeka, kotač svjetlosti ubrzo se zamijeni tamnim kolima. 

U posljednje vrijeme ta kola jure nezaustavljivo nizbrdo u našem društvu. Negdje je po putu izgubljen kompas kako dovesti ljubav do zore i nastaviti živjeti i graditi svoj neki svijet. Mislim na one kojima ovaj, koji nas okružuje, nije po volji. Razumijem one kojima je lako, to jest lakše, pobjeći nego se boriti za taj svoj mali svijet. Uvijek je bilo lagodnije ići nizvodno strujom većine naspram uzvodnih izazova koje pojedinac mora preplivati kako bi se dohvatio svoje luke spasa. U ovim danima nemaštovitih proizvođača lakih nota ljubav je postala laka i potrošna roba. Što bi na sve ovo rekla Ofelija, a što tek Raskoljnikovljeva Sonja. Svaki napor koji nije potkovan zadovoljavajućom svrhom cilja teško je prihvatljiv čovjeku.

Tereti rada na sebi prije svega iziskuju ponajviše propitivanje svojih stavova, promišljanja, ali i uvjeta koje postavljaš sebi i drugome. Mane i vrline sastavni su dio tih misli. One su varljive ako im se ne pridruži briga. Ta briga za nekoga ili za sebe dovodi čovjeka, odnosno navodi ga da uvažava i one trenutke koji mu se u prvi mah ne čine napeti. Ali to je život. Tako si daje šansu prepoznati refleksije o kojima je možda samo čuo ili gledao na nekakvim platnima. Svi bi nekada rado bili glumci i pobjegli u izmišljene uloge te gradili životne sreće bez problema. Pa zar je Odisejeva sudbina bila jednostavna. Istini za volju nije ni Penelopina bila lakša. Pravo je svakoga upravljati svojim potrebama kako ga je volja, jasno dok god ne ugrožava drugoga. 

Nisam siguran da je Simonov razmišljao o tome kad joj je pisao svoje čuvene stihove da će doći i ga čeka i kad sve druge nitko ne bude čekao više.  Je li itko pomislio o njezinim potrebama i kako je njoj bilo čekati? Feministički pokret imao bi dosta toga reći o toj temi. Možda neki mladi sutonski ljubavnici i ne pomišljaju da će analizirati, brže nego što misle, sve šapate koji im ispunjavaju ljepotu toga trenutka koji si pružaju neopterećeni vremenom. 

Zar nije banalno povjerovati da je neimanje vremena uzrok tolikim ljubavnim brodolomima kod nas. Ako su argumenti kao što su ekonomske situacije snažnije od ideala potrebe za osobom, onda se zbilja živjeti ne isplati. Uostalom, da je malo stati na loptu pa se sjetiti one čuvene historia est magistra vitae, promislio bi čovjek da ni njega ne bi bilo da je netko promišljao o ekonomskoj strani ljubavi. 

Premda kako danas stvari stoje kod nas po pitanju ljubavnih odnosa, izgleda da je hrvatski Lorca, što su pisali u njegovo vrijeme za našeg Šibenčanina Panjkotu, bio u pravu kad je svojoj Mariji napisao; 'nemoj mi govoriti o prošlome, sad sam sasvim plah i tih, ja koji negda htjedoh sagradit sreću, sagradih samo ovaj gorki stih'. Znakovito je, da je njegova prva susjeda i to još na goričkim strmim stubama, ne samo doslovnim, bila Anka Bujas. Čuvena šemprešola, Arsenova stara cura. Pa kako onda, čovječe, ne izdržati privremene ljubavne jade i ostati za vječnost.


  KLJUČNE RIJEČI:   valentinovo / Jakov Bilić /

 

 

 

 

  VEZANE VIJESTI:

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.