Gimnazijsko ...  •   OBJAVA: 07.07.2016, 12:17h   •    

Gimnazijsko grintanje

Biti civiliziran je zaista težak posao! I onda kad u Lidlu muškarac udari ženu


PIŠE Điđi Delalić
OBJAVA 07.07.2016, 12:17h

Znate što ću vam reći? Biti civiliziran je težak i naporan posao. Ne, ne sprdam se, ne pokušavam biti humorističan koristeći lošu ironiju, teško je, pogotovo sad kad je ljeto.

Vani vruće, ljudi jedva klipšu do svojih odredišta, tu i tamo nekom pozli, a oni domišljati kupe jaja i slaninu na pazaru i naprave si doručak na vrelom asfaltu. Promet je gust, prije ćete ugledati Gospu nego pronaći parking, a pješaci glume Usaina Bolta na 10 metara kad god prelaze cestu i vješto izbjegavaju one horizontalne linije i stupove s crvenim, žutim i zelenim svjetlima. Dođete u trgovinu, pića u hladnjaku kao da nisu stajala u hladnjaku, barem 2-3 puta vas netko okrzne kolicima u koja je natrpao toliko namirnica da se vjerojatno priprema za zombi apokalipsu, a kase, to je tek priča za sebe...

Od 5 kasa, u pravilu će raditi jedna, i to ona koja vam je najudaljenija kad napokon odlučite završiti s kupnjom. Na putu do te jedne kase, garantirano će vam netko uletjeti u red, bio on lijevo, desno ili iza vas. Na kraju stojite na kraju reda, ljuti na sunce što je toliko upeklo, promet što je toliko gust, gužvu u trgovini i užasnu klimatizaciju u istoj.

Vjerojatno ste osim toga nervozni zbog nekog xy problema koji imate u životu, osim već navedenih koji su većinom izazvani činjenicom da je ljeto. I eto, dok tako stojite u redu, kraj vas se progura neka sitna ženica, stavi par artikala ispred i počne razgovarati sa ženom koja je već stajala ispred. Sad imate nekoliko izbora: mirno prešutjeti i pustiti ženu da odloži tih par artikala ispred vas, ta neće vas ubiti tih par minuta čekanja viška, ili opsovati ljudsku nekulturu i manjak obzira za druge ili, pak, možete opaliti ženu tako da i ona i ova do nje odlete par metara.

Ako ste čitali naslovnice na portalima prošlog tjedna, vjerojatno vam je u oko upala priča o čovjeku koji je napravio ovo treće u određenoj prodavaonici u Šibeniku. Osobno ga ne poznam, tako da neću napadati njegov karakter, preispitivati njegove razloge ili reći išta ružno o njemu, kako su to napravili brojni Facebook komentatori. Ono što smatram da mogu napraviti bez ikakve grižnje savjesti ili nekorektnosti prema ikome je osuditi takav postupak. Korištenje fizičkog nasilja u takvoj situaciji, i to na ženi, se ne može ničim opravdati. Ne, ne zanima me je li imao loš dan, je li promet bio gust, je li bilo toliko vruće da su se ljudi kretali po asfaltu kao zmije, je li u trgovini bila gužva i je li morao čekati u redu iza ekipe koja je kupila dovoljno alkohola da napije omanji grad, toliko hrane da je očito da se spremaju za sudnji dan i još dodala par lubenica, da ne zafali...

Ništa od toga nije opravdanje da se spustite na najnižu razinu ljudske kulture, onu gdje se zapravo više i ne možete nazvati razumnim ljudskim bićem i udarite nekog zbog reda na blagajni. Možda je najkomičniji detalj u cijeloj priči komentar samog aktera, koji je kazao da nije znao da se radi o ženi, već je pomislio da mu je neki dečko oduzeo mjesto u redu. Dakle, zgražamo se nad nasiljem nad ženama, ali muškarca je sasvim u redu udariti jer zašto ne, svi znaju da se konflikti u modernom društvu najbolje rješavaju fizičkim sukobom dok jednoj strani ne poteče krv. Zaista, poznajete li bolji način dokazivanja da ste u pravu od klasičnog ‘šakom u čelo, lakat u bubreg, bokser u prsa, nogom u dupe?’ Ja, evo, ne znam.

Znate što je najtužnije? To što će junak naše priče dobiti prekršajnu prijavu u najboljem slučaju, što neće biti ni prvi ni posljednji put da nasilnici prođu lišo. Svi smo već navikli da se vikendom u klubu barem tri-četiri lokalna alfa mužjaka pod gasom potuku ili pak prebiju nekog momka koji ih je slučajno okrznuo ramenom, nagazio na plesnom podiju ili (ne daj Bože) pogledao njihovu oskudno odjevenu curu koju je nemoguće barem kriomice ne pogledati. Sve je to normalno, kao zakon jačega, netko mora tu i tamo nadrapat, neće mu škodit batine.

Nekako smo svi otupjeli na to nasilje, nije nam neobično kad u crnoj kronici pročitamo da su nekog sinoć isprebijali i poslali na Hitnu. Tu i tamo nekog malo jače prebiju pa se zgražamo, kolektivno osuđujemo nasilje, plačemo, uviđamo kako je nasilje užasna pojava, a onda idući put kad se netko potuče vadimo mobitele i snimamo u HD-u. Dobro, sad sam već malo previše otišao u širinu i udaljio se od originalne ideje.

Poanta svega, od prvih par rečenica do ovih divnih opisa, je naglasiti da fizičko nasilje nikad nije rješenje. Imate pravo biti ljuti, imate pravo biti frustrirani, imate pravo opsovati svijet, kretena koji vam je oduzeo prednost na križanju il što već inače psujete, ali nemate pravo fizički napasti drugu osobu iz čista mira zbog banalnosti poput reda na blagajni.

Svaki put kad na taj način napadnete nekog, pljujete po civilizaciji, modernom društvu, toleranciji, ljudskim pravima i svemu ostalom za što se jednom davno netko izborio i vraćate se na razinu svog pretka koji je prije nekih 10 tisuća godina živio u pećini, lovio kamenim oružjem i mlatio susjeda toljagom jer mu čudno gleda ženu i lovi u njegovom teritoriju. Želimo li stvarno toliko kulturno nazadovati? Je li jedno mjesto u redu, jedna nagažena patika, jedno krivo mimoilaženje s čovjekom koji je gledao u telefon dok je hodao stvarno vrijedno odbacivanja svih vrijednosti na kojima temeljimo (ili barem želimo vjerovati da temeljimo) društvo u kojem živimo? Moj odgovor je i uvijek će biti jedno veliko, odlučno, debelo ne. Koji je vaš odgovor?


  KLJUČNE RIJEČI:  Gimnazijsko grintanje / điđi delalić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.