- Ovo mi je četvrta školska godina na Zlarinu. Nastava se izvodi u kombiniranom razrednom odjelu, odnosno odjelu sastavljenom od dvaju ili više razreda, što iziskuje i više pripreme kod kuće. Ipak, zanimljivo je, atmosfera je opuštena, a i često imamo nastavu u prirodi, kad nam to vrijeme dopušta. Često surađujemo i s Područnom školom Prvić Šepurine gdje je troje učenika, organiziramo neke zajedničke aktivnosti. Što se tiče nekih drugih aktivnosti, roditelji to odrađuju privatno i svakako je potreban veliki angažman. Djeca od petog razred kreću u našu matičnu, OŠ Fausta Vrančića, koja se nalazi u Šibeniku. Prilagodba im nije problem, ali svakako predstavlja mali izazov za njih. Iz razreda gdje su jedan, dva učenika doći u razred s oko 20 učenika… Djeca se moraju i naviknuti na drugačiji princip rada, ali budući da svi vole društvo, jako brzo se prilagode – priča nam Nina.

Nina već četiri godine putuje na otok Zlarin i nekoliko puta se dogodilo da zbog vremenskih neprilika nije mogla na posao.

- Nije tako često, ali dogodi se. Prve godine nisam se mogla vratiti u Šibenik, ali ovo je mala sredina, ljudi su uvijek tu za vas i nema straha da će netko ostati 'bez krova nad glavom'. Što se tiče samog posla na otoku, mislim da je za mlade ljude ovo jedno jako dobro iskustvo. Izazovno je, ponekad je znalo biti i naporno, posebno kad sam prošle školske godine, od pet radnih dana tjedno, četiri dana kretala brodom u 6 sati i putovala više od sat vremena do posla, ali gledam da iz svega treba izvući ono najbolje. Lijepo mi je ovdje s djecom, ali ponekad nedostaje socijalizacije. Rekla bih, kako učenicima nedostaje s njihovim vršnjacima, tako i meni nedostaje s kolegama. Iako sam stalno u kontaktu s kolegama, ipak sam ovdje sama. Nema druženja u zbornici, razmjene informacija…

Život na otoku ima svoje prednosti i nedostatke, kao i u bilo kojoj drugoj sredini. Mir i zajedništvo je jedna od najvećih prednosti, ali da bi se više ljudi vratilo na otok i odlučilo tu živjeti, potrebno je malo više od toga.

- Prije svega mislim da bi prijevoz trebao biti češći i brži. Vjerujem da bi to puno promijenilo – smatra.

Dok Luigi nije bio od priče, Sara nam je kazala da je njoj u školi super.

- Učiteljica je super i lijepo mi je tu, ali isto tako se veselim odlasku u grad, društvu i igri – kazala nam je.