Drniški planinari osvojili najviši vrh Austrije, evo njihove priče ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Županija  •   OBJAVA: 31.08.2016, 20:14h   •    

Uspon na Grossglockner

Drniški planinari osvojili najviši vrh Austrije, evo njihove priče


  PD Promina Drniški planinari osvojili najviši vrh Austrije, evo njihove priče
PIŠE ŠibenikIN
OBJAVA 31.08.2016, 20:16h

Drniški planinari iz Planinarskog društva Promina proteklog su se vikenda popeli na 3798 metara visok vrh Grossglockner, najviši vrh Austrije i najviši vrha Alpa istočno od prijevoja Brenner. Vrh je prvi ispenjao iskusni planinar Krešimir Duran, a njegov suputnik Ante Gverić za ŠibenikIN podijelio je svoje iskustvo.

 

 

Višegodišnji plan Drniških planinara je bio otići na Grossglocner, ali nikako se taj plan nije uspio realizirati. Sve do vikenda koji je sad već iza nas.  Ove godine idemo i gotovo složili smo se u društvu. Datum isplaniran, pronašli smještaj, samo još napuniti ruksake, ponijeti dobre volje, koji eurić i možemo put Austrije.

Izgledalo je to u petak ujutro na autobusnom kolodvoru u Drnišu kao da idemo na deset dana, a ne na tri dana. Puni ruksaci, male torbe, užad, cepini, dereze, gojzerice, štapovi i druge stvari.

Iz našeg planinarskog društva će nas 12, tu je i prijatelj Bere iz susjedne nam Vrlike, HPD 'Zolj', Bocko ekstrem iz Makarske, SAK 'Ekstrem' te u Karlovcu ćemo pokupiti Bojana i Darka, dugogodišnje prijatelje iz HPD 'Vinica' i PD 'Dubovac'.

Putovanje s našim zmajem od kombija i još dva osobna automobila nam očekivano ne može biti dosadno, od Nade s svojim pošaljicama, preko zastoja na autoputu, hadžiba, tek izraslih brčića, Jasenica pa sve do bureka, sladoleda i žige-žage u kombiju te onih 14 sati u autima brže su prošli nego što sam mislio. Doduše malo vruće, ali izdržalo se.

Kako smo se približavali cilju penjući se zelenim proplanicima Austrijskih brda i planina uredno pokošenih na oko tri centimetra na jednom netko ugleda vrh nalik na Grossglockner. Je? Nije? Ma je, to je taj. Tamo ćemo sutra!

Već je oko 20 sati. Stižemo na parking prepun automobila. Pitamo se di smo mi ovo došli? Jesmo li na pravom mjestu? Ipak da. Puno planinara iz cijele Europe. Vadimo stvari iz auta i idemo planinarskom stazom strmo prema Lucknerhütte gdje ćemo biti smješteni sljedećih par dana.

Večerica, pivica, raspremanje stvari i možemo ići spavati. U subotu nas čeka naporan dan, pogotovo kolege koji su penjali Grossglockner i to alpinističkim smjerom. Za njih je ustajanje prije 5 sati, a mi ćemo u '12h pa nalagano s noge na nogu oko jezera šta bi Zele reka'.

Uz predivne vizure okolnih planina, vrijeme iznenađujuće dobro, ugodnih 12°C te Gross-a koji nad svima njima bdije, rijeka što se slijevaju na sve strane niz padine okolnih brda i neboj planinara što idu gore-dolje nakon svega dva sata dolazimo do Štrudle, točnije Stüdlhütte na 2801 metara nadmorske visine.

Sat i pol uspona i stižemo do ledenjaka Koednitzkkees, ispod nas nabujala rijeka, a iznad leda kamen crne boje, na izgled kao da je posut kristalićima. Pravo lipo neko kamenje pa smo pored svoga kamena u Dalmaciji ponili bar dva kila kući.

Već je debelo priko 3000 metara nadmorske visine i mi smo svoj cilj ispunili, sada možemo i nazad. Sritni i zadovoljni bacamo fotke, , vadi se piva iz ruksaka, doduše topla, ali zato je pod nogama ledenjak i u svega tri minute žujina termoetiketa je poplavila.

Uživanje u suncu, predivnom krajoliku, nigdi oblačka, samo pokoji paraglajder koji kruži oko samog vrha pravo je punjenje baterija.

S noge na nogu krećemo nazad prema Štrudli di ćemo uživati još koji sat na suncu, a u samo predvečerje prema Lucknerhütti gdje ćemo večerati i uz prepričavanje proteklog dana ići na spavanje.

A di su nam naši ekstremi? Oni su u ranu zoru došli do Stüdlhütte  te dalje alpnističkim smjerom, Stüdlgrat preko ledenjaka Teischnitzkkees. Po strmim, ali većinom suhim stjenama stižu do Frühstücksplatza što bi u prijevodu značilo 'mjesto za marendanje', pitanje je jesu li baš tu marendali ili ne, ipak je riječ o ekstremima, a ne kojekakvim marendašima. S tog mjesta dalje u navezu i penjanje. Daljnjim usponom po grebenu sve se više otvara pogled na na sve strane. Jednom riječju neopisivo, treba doživiti kako mi je Krešo rekao.

Tomin pogled prema Kleinglockneru. Još koji klin okačiti i na vrhu su. Već je oko 16 sati.. Nezaobilazno fotografiranje i lagano nizbrdo via normale preko pl.doma Erzherzog Johann-Hütte gdje ćemo i spavati.

Na spustu očekivano dosta planinara pa možda ona Bockova da treba postaviti semafor ili kružni tok nije nimalo suluda ideja.

Večera i spavanje. Ujutro prije polaska prema sajli te dalje preko ledenjaka Koednitzkkees preko Štrudle, Lucknerhütti po stvari te u konačnici prema parkingu di ih ostatak ekipe čeka vidili su i zabilježili spašavanje unesrećenog alpiniste sa Stüdlgrata.

Povratak prema autu, zatim se nalazimo s ostatkom ekipe u Kalsu te sretno, ispunjeno i puni utisaka putujemo dalje preko Lienza, karavanki, Ljubljane i Karlovca prema Dalmaciji i Drnišu. Trodnevni izlet upotpunili su Nada, Darija, Marina, Taja, Antonela, Tomi, Mlađo, Krešo, Viktor, Zoran, Roko, Bocko, Bere, Bojan, Darko i moja malenkost. Do sljeećeg puta zdravi i veseli bili.

Više fotografija pogledajte u FOTOGALERIJI.

Drniški planinari na Grossglockneru PD Promina

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 41 fotografija

  KLJUČNE RIJEČI:  PD Promina / Drniš / ante gverić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.