Je li Britanija zaista odobrila kloniranje djece? - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Znanost  •   OBJAVA: 04.02.2015, 13:29h   •    

Povijesni obrat

Je li Britanija zaista odobrila kloniranje djece?


  ilustracija Je li Britanija zaista odobrila kloniranje djece?
PIŠE ŠibenikIN
OBJAVA 04.02.2015, 13:25h

Zastupnici Donjeg doma britanskog parlamenta u utorak su velikom većinom glasova izglasali zakon koji će omogućiti začeće djece troje roditelja, javlja Tportal.hr.

 

 

Velika Britanija je time napravila veliki korak na putu da postane prva zemlja svijeta u kojoj će se legalno moći provoditi zahvat koji će omogućiti da se opasne genetske bolesti majki ne prenesu na njihovu djecu. Tijekom rasprave ministri su istaknuli da ova tehnika za mnoge obitelji predstavlja svjetlost na kraju tunela. No neki su kritičari izrazili zabrinutost da bi ovo mogao biti prvi korak prema kloniranju i dizajniranju djece.

Odluku još treba potvrditi Gornji dom. Ako se to dogodi, a najvjerojatnije hoće, prva djeca s troje roditelja počet će se rađati već sljedeće godine. Prema procjenama britanskih stručnjaka u toj zemlji bi se novom tehnikom godišnje moglo začeti oko 150 djece, piše Tportal.hr.

Premijer David Cameron rekao je da se političari i znanstvenici u ovom slučaju ne igraju bogova već da samo osiguravaju parovima, koji to žele, a ne mogu, da imaju zdravu djecu.

Metoda je razvijena u Newcastleu, a trebala bi omogućiti majkama poput Sharon Bernardi iz Sunderlanda, koja je izgubila sedmero djece zbog mitohondrijske bolesti, da rode zdravu djecu.

Mitohondriji su organele u stanicama koje hranu pretvaraju u energiju. Oni imaju svoju vlastitu DNK koja ne utječe na osobine djeteta kao što je primjerice izgled. Defektne mitohondrije na djecu prenose samo majke. Oni mogu uzrokovati oštećenja mozga, bolesti srca, slabost mišića, sljepoću itd.

Nova tehnika je zapravo modificirana verzija umjetne oplodnje u kojoj se kombinira DNK roditelja sa zdravim mitohondrijima darivateljice.

U procesu se rađaju djeca koja imaju samo 0,1 posto gena druge žene, a pozitivne promjene se nastavljaju prenositi na potomstvo.

Zagovornici tehnike ističu da je to za žene s problematičnim mitohondrijskim genima jedini način imaju zdravu vlastitu djecu. 

Rachel Kean, kojoj je tetka umrla od mitohondrijske bolesti rekla je da će pozitivno glasanje zaustaviti neke od najokrutnijih i najrazornijih bolesti da se prenose ne samo na sljedeću generaciju već na cijeli niz kasnijih.

Kako funkcionira tehnika?

Revolucionarna britanska tehnika umjetne oplodnje može se obavljati na dva načina. 

U prvom se dvije jajne stanice – jedna od majke, a druga od darivateljice - oplode spermijima oca. Na taj način nastaju dva embrija. Iz stanica oba embrija izvade se jezgre koje sadrže ključne genetske informacije, no jezgre pravih roditelja se zadržavaju. Zdravi zametak stvara se tako da se jezgre roditelja usađuju u stanicu darivateljice koja ima zdrave mitohondrije. Takav embrij konačno se usađuje u maternicu majke.

U drugom slučaju se prikupe jajne stanice majke i darivateljice koja ima zdrave mitohondrije. Iz obje jajne stanice uklanja se većina genetskog materijala. Konačno se genetski materijal prave majke ubacuje u stanicu darivateljice te nastaje zdrava jajna stanica koja će se oploditi spermijima oca.

Zašto to nije kloniranje?

Neki protivnici nove tehnike smatraju da je ona opasan korak prema kloniranju ili dizajniranju djece kojim bi se, uz ispravljanje bolesti, mogla birati i mijenjati odnosno popravljati željena svojstva kao što su ljepota ili inteligencija.

Neki krugovi, osobito crkveni, također smatraju da tehnika otvara etičke dvojbe jer će u procesu neki embriji biti uništeni.

No zagovornici tehnike ističu kako je to još uvijek bitno različito od kloniranja i dizajniranja. Naime, prema prominentnoj teoriji o nastanku mitohondrija, geni ovih organela zapravo i nisu u pravom smislu riječi dio genetike roditelja. Prema tzv. simbiotskoj hipotezi mitohondriji su nastali iz jednostavnih, prokariotskih stanica, kakve su bakterije. Tijekom evolucije ove stanice, koje su imale sposobnost obavljanja određenih oksidativnih procesa, postale su sastavnim dijelom složenijih eukariotskih stanica koje to same nisu mogle. Na taj način ostvaren je suživot, odnosno simbioza eukariotskih i prokariotskih stanica. 

Dakle, DNK mitohondrija zapravo i nije DNK materijal roditelja mada utječe na određene fiziološke sposobnosti djeteta. Sva ključna svojstva pravih roditelja u novoj će se tehnici i dalje prenositi na djecu. Istovremeno njome će se moći spriječiti prijenos 50-ak opasnih nasljednih bolesti. Ako se zbroje ukupne genetske informacije sva tri roditelja, dijete će naslijediti samo 0,1 posto DNK darivateljice. Kromosomska DNK sadržana u jezgrama roditelja sadrži oko 20.000 gena dok mitohondrijska ima samo 37. Drugim riječima djeca začeta ovom tehnikom neće biti djeca troje roditelja već 2,001 roditelja. Konačno ljudsko zdravlje, pa čak i epigenom, u velikoj mjeri ovise o bakterijama u crijevima pa nitko njihovo presađivanje ne doživljava kao problem.

Stručnjaci ističu da se geni mitohondrija muškaraca i žena ne miješaju kao što se miješa genetski materijal kromosoma. To pak znači da se defektni geni koje sadrže mitohondriji neke majke ne mogu popraviti ispravnim mitohondrijskim genima oca. 

Naša genetičarka s Instituta Ruđer Bošković dr. sc. Đurđica Ugarković kaže da je toga ova metoda jedina nada za mnoge žene da imaju zdravu djecu.

'Uz mitohondrije je vezan veliki broj bolesti koje se jednostavno ne mogu popraviti. Ako neka žena ima defektne mitohondrije svi njezini potomci će ih naslijediti. Stanje osobe rođene s mitohondrijskim bolestima samo se progresivno pogoršava. Ovo je jedina mogućnost da se tim ženama pomogne i da se prekine opasan niz', objasnila je Ugarković.

Pitanja sigurnosti

Neki sudionici rasprave izrazili su zabrinutost za sigurnost nove tehnike. Među ostalim ističu opasnost da bi presađivanje jezgre u citoplazmu druge stanice moglo imati određene utjecaje na tzv. epigenom djeteta, odnosno na ispoljavanje kromosomskih gena roditelja. Naime poznato je da je osim genoma u razvoju organizma važan i epigenom, odnosno koji će se od naslijeđenih gena i kada ispoljiti.

Ugarković kaže da citoplazma darivateljice ne bi trebala imati neki značajan utjecaj na genetiku djeteta.

'Na epigenom utječe mnogo što, pa i okoliš. U tom smislu možete reći da je citoplazma majke drugačiji okoliš od citoplazme prave majke. No to neće promijeniti nikakva bitna svojstva djeteta. Mitohondriji su geni odgovorni za energiju, odnosno za fiziologiju. Oni ne utječu ni na izgled, ni na ponašanje, ni na intelektualne sposobnosti, odnosno ni na što što doživljavamo kao naše određenje. To nije nikakav genetski inženjering', objasnila je naša sugovornica.

Autori britanske tehnike smatraju da je ona već prošla brojne testove i ističu da je 2001. godine u SAD-u rođeno 15-ero djece začete pomoću slične metode. Ona su i danas sva zdrava.

Prema izviješću bioetičara iz Nuffield Council on Bioethics stvaranje djece iz tri stanice može se smatrati etičnim.

Tri znanstvene studije agencije Human Fertilisation and Embryology Authority (HFEA) utvrdile su da tehnika nije nesigurna.

Naš genetičar s IRB-a dr. sc. Kristian Vlahoviček kaže da je postupak prošao opsežnu javnu raspravu te da je znanstveno utemeljen. 

'Pošto se ne radi ni o kakvoj manipulaciji kromosomima roditelja, ne možemo reći da je posrijedi bilo kakva genetička manipulacija, a činjenica da će ovakav postupak omogućiti roditeljima da na jedini mogući način imaju zdravu djecu, dodatno ga potvrđuje', rekao je Vlahoviček. 


  IZVOR ČLANKA:   Tportal.hr

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.