Ako ste žena, onda ste definitivno iskusili frustraciju stajanja u dugačkom, sporo pokretnom redu za WC dok dok gledate kako muškarci brzo ulaze i izlaze iz svojih. A vi ste vjerojatno razgovarali s drugima iz tog reda - 'Isuse, zašto to uvijek traje toliko dugo!'.

Žene češće od muškaraca operu ruke i koriste sušilicu za ruke. To je razlog za više žena u WC-u. No, što je s kabinama? Studije pokazuju da muškarci provode u WC-u prosječno 60 sekundi, a žene 90 sekundi - što je 50% duže. Ako postoji isti broj toaleta za muškarce i žene, to će rezultirati gužvom u ženskom WC-u.

The Conversation navodi nekoliko razloga zašto u ženskim WC-ima znatno češće nastaje 'prometni čep':

Biološki razlozi
Neki su od razloga zašto ženama treba više vremena u zahodu biološki. Otprilike polovina ženske populacije je u menstruacijskoj dobi (između 12 i 52 godine), a najmanje 20 posto njih će imati menstruacija u trenutku kad se nađete u redu.

Menstruacija znači da se žene moraju baviti i drugim stvarima osim onih uobičajenih za zahod, poput mijenjanja uložaka ili tampona - odmotavanje, stavljanje i odlaganje korištenih materijala povećavaju trajanje vremena u kojem žena zauzima prostor WC-a.

Osim toga, žene imaju veću vjerojatnost da imaju određena zdravstvena stanja koja ih prisiljavaju da isprazne mjehur. U to spada cistitis, vrsta infekcije mokraćnog sustava koju uzrokuju bakterije. Češće su kod žena jer je kod njih manja udaljenost analnog i mokraćnog otvora.

Odjeća i dizajn
Ženska je odjeća dizajnirana tako da zahtjeva dulje vrijeme skidanja. Ideja o više od dva sloja odjeće možda je za mnoge muškarce potpuno mistična, ali žene često nose tri ili više, u praktične ili modne svrhe (ili oboje).

Zatim slijedi dizajn javnih WC-a. Naime, prostor ženskog i muškog toaleta je možda isti, ali najčešće nije. U muškima je veći broj pisoara, kojih stane više jer zauzimaju manje mjesta od kabina. Dakle, manje je prostora za žene da isprazne mjehur u ženskim toaletima, što znači da će ih manje žena moći koristiti u bilo kojem trenutku.

Također, pisoari u muškim toaletima znači da više pojedinaca može ući i izaći bez otvaranja, zatvaranja i zaključavanja vrata, a zatim ponovnog otvaranja ili brisanje WC školjke.

Muškarci znatno rjeđe nose torbe, pa i ne troše vrijeme na njeno odlaganje, primjerice na vrata WC-a. Dakle, već imaju slobodne ruke i ne trebaju tražiti (i žonglirati) gdje ih staviti.

Muškarci zapravo mogu ići bilo gdje
Žene znatno češće brinu o djeci i odvode ih na Wc. Slično tome, 81% plaćenih osobnih njegovatelja i asistenata ljudima kojima je potrebna pomoć u toaletu su žene. Oni mogu biti prisiljeni koristiti kabine (s izuzetno ograničenim prostorom za dvije osobe) kada odgovarajuće nisu dostupne.

Ako su s prijateljima ili obitelji, a ovisno o mjestu i vremenu dana, žene će često posjetiti javne toalete u parovima ili skupinama, a ne same. Taj se obrazac može dogoditi zbog sigurnosnih problema, a može biti i vrsta društvene navike. Nakon što žene završe u kupaonici i opere ruke, one mogu provesti neko vrijeme provjeravajući i namještajući odjeću i izgled u ogledalu.

Na nekim događajima na otvorenom pod okriljem mraka muškarci rijetko koriste javne toalete, a to očito smanjuje gužve u njima.

I povrh svega: Iz godine u godinu sve je manje ženskih WC-a!
Javni ženski zahodi su postali jedno od glavnih feminističkih pitanja jer ih iz godine u godinu ima sve manje. U Velikoj Britaniji je još 2010. bilo 5.159 sanitarnih čvorova, a njihov broj je u idućih osam godina spao na 4 486. Broj se smanjuje svake godine, a čak i kad postoje, ženski zahodi često nisu u tako dobrom stanju kao muški.

Zbog svega toga, ženama treba barem tri puta više WC-a nego li muškarcima da bi se izjednačilo vrijeme čekanja pred vratima. Ali u toliko tradicionalnim postavkama javnih zahoda, situacija je obrnuta i često puta ima više WC-a za muškarce nego li za žene. Kad na mušku stranu možete smjestiti kabinu i pet pisoara, na isti prostor na ženskoj strani možete smjestiti samo tri kabine.

To znači ne samo da žene gube sate svog života čekajući u redovima za toalet, već i da ne mogu koristiti javni prostor na isti način kao muškarci. Ova zagonetka prekriženih nogu nije slučajna. To je neuspjeh u planiranju i dizajnu. Kad mnoštvo muškaraca dizajnira svijet, a ima jako malo spoznaje o tuđim iskustvima, svijet se uglavnom kreira prema muškarcima i njihovim potrebama.

Rade li to namjerno? Ma, ne! Naprosto niti jedan upravo diplomirani inženjer arhitekture ne planira tako nešto, niti o tome razmišlja. Ali sabotaža se skriva drugdje.

Jer rješenje problema ženskih javnih toaleta je dobro poznato. To je loš omjer između kodificiranja prostora za nuždu koji bi trebao biti u omjeru 2:1 ili 3:1 u korist žena.

U Velikoj Britaniji ovaj paritet ostaje tek na razini smjernice. U Kanadi i SAD-u to je već odavno upisano u zakon o standardima i nove zgrade ili stare koje se obnavljaju moraju poštovati ovaj omjer, prenose 24Sata.