Posljednja obrana Šibenčana – kula Parisotto i kaštel sv. Ivana - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Zaboravljeni ...  •   OBJAVA: 17.07.2015, 13:13h   •    

Zaboravljeni Šibenik

Posljednja obrana Šibenčana – kula Parisotto i kaštel sv. Ivana


PIŠE Ivo Glavaš
OBJAVA 17.07.2015, 13:11h

Šibenski konzervator Ivo Glavaš u svojoj novoj kolumni otkriva moć srednjovjekovnog Šibenika kojeg su kasnije Turci sveli na uski obalni pojas. Kao kuriozitet Glavaš izdvaja i lukavu predaju Veneciji iz koje su Šibenčani izvlačili veliku ekonomsku korist

 

Srednjovjekovni Šibenik se na vrhuncu moći na kopnu prostirao sjeverno sve do Žitnića, na zapad do Prosike, a istočno iza Rogoznice prema trogirskoj Marini. Možete zamisliti kako je strašno izgledalo tadašnjim Šibenčanima kad su taj golemi teritorij Turci, u nekoliko desetljeća ratova u 16. stoljeću, sveli na uski obalni i otočni pojas. Šibenčani su granice svog teritorija mogli vidjeti doslovno s gradskih zidina. Stanovništvo je panično bježalo na otoke i pretvaralo ih u obradivo tlo, a jedini prostor iskoristive zemlje u vlasništvu Šibenčana bilo je Donje polje. Na zadnjoj crti obrane grada stajale su kula Parisotto usred Donjeg polja i kaštel sv. Ivana na brdu iznad Vrpolja. One su bile i obrana preostalom izvoru prihoda Šibenika – solanama u Morinju i Zablaću. Ako vas priča podsjeća na najtežu fazu Domovinskog rata kad je u rujnu 1991. agresorska vojska došla do šibenskog mosta onda možete pretpostaviti kako su se tadašnji Šibenčani osjećali. Nakon toga svaka sličnost prestaje; Šibenik se bez vojničke i logističke pomoći Venecije ne bi spasio. Tijekom katastrofalnog Kandijskog rata (1645. – 1669.) Šibenik je imao manje od deset tisuća stanovnika i u tom trenutku je daleko najveći grad mletačke Dalmacije, ali sa svega nešto više od tisuću ljudi sposobnih za oružje. Nasuprot njih stajalo je nekoliko desetaka tisuća turskih vojnika. Nakon kuge 1649. godine, u najžešće doba Kandijskog rata, u Šibeniku je preživjelo oko tisuću ljudi.

Središnji plato kaštela sv. Ivana u Vrpolju s cisternom i crkvom u drugom planu

Kako danas izgledaju simboli šibenske obrane kula Parisotto i kaštel sv. Ivana? Tako da ih može prepoznati samo nas nekolicina, recimo to tako stručnjaka. Kaštel sv. Ivana, sagrađen u središtu prapovijesne gradine (čiji se ostaci vide bolje nego sam kaštel) iznad starog Vrpolja, tijekom najtežih kršćansko-turskih sukoba u 16. i 17. stoljeću rušen je nekoliko puta kako ne bi pao neprijatelju u ruke, ali i jednako toliko puta ponovno građen. Danas jedva možete na samoj litici prepoznati ostatke obrambenog bedema, vidjeti izvornu cisternu u središtu kaštela i crkvu sv. Ivana obnovljenu nakon prestanka turske opasnosti. Ispričavam se, recenzenti znanstvenih radova su me upozorili da se ne kaže Turci već Osmanlije što je valjda posljedica pomodne političke korektnosti 21. stoljeća. Povijesni izvori iz perioda ratova s Osmanlijama navode ih vrlo znakovito kao 'gospodin Turčin' (signor Turco). Signor Turco u ono vrijeme itekako je opravdavao svoj naziv. Kula Parisotto u Donjem polju nalazi se nedaleko srednjovjekovne crkve sv. Lovre kraj koje je i danas groblje mještana Jadrtovca. Naziv kule povezan je s nadimkom jedne grane šibenske plemićke obitelji Šimunića koja ju je gradila početkom 16. stoljeća i već je u ranoj fazi dobila proširenje kako bi se pred Osmanlijama moglo zakloniti stanovništvo Donjeg polja i Morinjskog zaljeva. Bijedni ostaci obrambenih bedema golom su oku danas gotovo nevidljivi, a u arheološkom istraživanju 1997. i 1998. godine pronađen je dio bunarske krune s grbom pretpostavljam moćne mletačke obitelji Querini čija je zavjetna crkva sv. Jurja u mjestu Mazzorno Sinistro na donjem toku rijeke Po u Italiji.

Kula Parisotto i kaštel sv. Ivana na karti šibenčanina Martina Kolunića Rote iz 1570. godine

Kuriozitet je da su čak i vrijeme rata s Osmanlijama, Šibenčani trgovali solju s Turcima i tako od njih i njihovih podanika nabavljali hranu bez čega bi građani umrli od gladi. Šibenik je bio jedina komuna u Dalmaciji kojoj je Venecija tako nešto dopuštala. Sve povlastice Šibenika proizlazile su iz ugovora o predaji Veneciji 1412. godine. Šibenčani se nisu hrabro opirali Veneciji, kako se još i danas kod nas poučava školarce, nego su se lukavo predali. Iz dogovorene predaje su izvukli određene ekonomske koristi što nije bio slučaj s drugim dalmatinskim gradovima koji su dugogodišnji otpor Veneciji skupo platili, posebno Zadar i Trogir, ali to je tema za drugu kolumnu.


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.