FOTO&VIDEO Finalisti 'Nagrade Dijana Klarić'ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Urbano  •   OBJAVA: 06.05.2014, 08:22h   •    

Hrvatski klub putnika

FOTO&VIDEO Finalisti 'Nagrade Dijana Klarić'


PIŠE Šibenik IN
OBJAVA 06.05.2014, 08:17h

Nagrada Dijana Klarić pokrenuta je u znak sjećanja na mladu šibensku putnicu i fotografkinju čiji su život i djelo bili vezani uz putovanja, umjetnost i radost življenja. Nagradu dodjeljuje Hrvatski klub putnika, a natjecati se može u pet kategorija:

 

 

KATEGORIJA: NAJBOLJA FOTOGRAFIJA

Žiri u sastavu Dolores Juhas, Zoran Marinović i Davor Rostuhar odabrao je 3 finalista za Nagradu Dijana Klarić:

  • Mario Šolčić  -  Naziv fotografije: „Salzburg“

 

  • Boris Vargović (Koprivnica)   - Naziv fotografije: „Putovanje na kraju svijeta“

Fotografija iz Australije snimljena je oko 5:30 ujutro tijekom maglovitog zimskog leta balonom iznad područja Hunter Valley, dvjestotinjak kilometara sjeverno od Sydneyja.

 

  • Dino Đula (Split)   - Naziv fotografije: „Estonija“

Fotografija je snimljena u gradu Parnu, u Estoniji, u ljeto 2013. Gotovo četiri mjeseca proveli smo putujući po Europi, a u kolovozu smo posjetili taj estonsku ljetni glavni grad koji nas je očarao svojom nestvarnom ljepotom.

 

 

KATEGORIJA: NAJBOLJI PUTOPIS

Žiri u sastavu Hrvoje Ivančić i Snježana Klarić odabrao je 3 finalista u kategoriji Najbolji putopis:

  •  Tomislav Šovagović (Šibenik)    - Naslov putopisa: „Matoš“

Dio putopisa o velikom hrvatskom pjesniku A. G. Matošu, objavljenog u Glasu Koncila u ožujku 2014. Pripada žanru novinskog putopisa, premda je mješavina mnogočega – dnevničkih zapisa, pjesama u prozi, biografskih podataka – prepun slikovitih metafora i oku skrivenih detalja.

  •  Tomislav Perko (Zagreb)  - Naslov putopisa: „1000 dana proljeća“

Neobičan i duhovit putopis o tome kako je broker postao putnik, kako su hosteli postali kauči, a vozne karte podignut palac. Suočavajući se s Cestom i nepoznatim zemljama, Tomislav se suočava sa samim sobom, uviđa vlastite mane koje su ga sprječavale da se otisne na put i bude ono što je oduvijek želio biti – posve slobodan. Kroz druženja s mnogim ljudima koji čine paletu likova ove živopisne knjige (koja nije klasičan putopis, već kako ga autor naziva: puto-peace), Tomislav nam iznova poručuje da je svijet prepun čuda ako im se prepustimo, znakova koje vidimo samo ako dobro otvorimo oči.

  •  Ivan Vuković    - Naslov putopisa: „Majka Ayahuasca“

Peru – (22.7.-17.8.2013): Obišavši Limu, Cuzco, Machu Picchu, jezero Titicaca i još nekoliko svjetski poznatih turističkih destinacija, otišli smo u srce peruanske Amazonije, gdje smo proveli  11 dana u netaknutoj prašumi s amazonskim mestizo šamanima u centru Spiritquest Sanctuary, gdje smo imali čast prisustvovati ceremonijama na kojima se ispija Ayahuasca, sveti napitak koji se u tom području koristi kao lijek već tisućama godina. Putopis se ne dotiče samo prašume, ljudi koje smo tamo upoznali, indijanskih plemena koje smo posjetili, već i opis jednog puno zanimljivijeg i važnijeg putovanja, onog u samog sebe, najdublje kutke ljudske psihe i fantastični svijet duhova kojeg Ayahuasca otkriva onima koji je popiju.

 

KATEGORIJA: NAJBOLJI FILM

Žiri u sastavu Dvina Meler i Boris Veličan odabrao je 3 finalista u kategoriji Najbolji film:

  • Vitomir Maričić  - Naziv filma: „Kavkaz12“

Dokumentarni film snimljen u ljeto 2012. tijekom ekspedicije na Kavkaz, odnosno 5642 metra visoki Mt Elbrus, u ruskom dijelu spomenutog planinskog lanca. „Kavkaz12“ i ostali filmovi mogu se pogledati na facebook stranici Ekspedicije ili na http://ekspedicija.net

 

  • Marin Bukljaš

U ljeto 2013. godine biciklom sam prošao nekoliko zemalja bivše Jugoslavije: Hrvatsku, Bosnu, Srbiju, Kosovo, Makedoniju, Albaniju i Crnu goru. Cijeli putopis sam snimio hd kamerom u trajanju od 60 minuta i odgovara svim uvjetima filmske i televizijske produkcije, te donosi nesvakidasnje iskustvo i susrete s ljudima koje sam upoznao na putu.

 

  • Jura Troje (Karlovac)   –  Naziv filma: „Indokina“

Iza 1000 brda, 3-4 mora i jednog oceana, nalaze se dva kraljevstva i dvije socijalističke republike… A bili smo tamo i mi! Video putopis bez riječi, 428 kadrova, 22 min, u koloru.

 

 

KATEGORIJA: NAJBOLJI PROJEKT

Žiri u sastavu Robert Pauletić  i Siniša Glogoški odabrao je 3 finalista u kategoriji Najbolji projekt:

  • Ana Bakran  –  Autostopom iz Zagreba do Bora Bore.

„Prije godinu dana krenula sam autostopom iz Zagreba do otoka Bora Bora u Tihom oceanu. Slijedim samo jedno pravilo – ne smijem platiti nijednu vožnju do Bora Bore – znači, nema plaćenih aviona, buseva, vlakova, taksija, brodova, tuk-tukova… Izuzetak je UNUTAR metropola, ako u njima boravim duže vrijeme. Od Singapura kreće stopanje (bilo čega) preko vode, mic po mic do Bora Bore. Dosad sam prošla kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku, Tursku, Iran, Turkmenistan, Uzbekistan, Kirgistan, Kinu, Vijetnam i Kambodžu. Putovala sam duže i kraće rute s 18 različitih autostopera, sudjelovala u prosvjedima u Turskoj, čak 3 puta završila u policijskoj postaji u Iranu, spavala na milijunskoj jahti u Porto Montenegru, spavala na autocesti ispred Tessalonikija, vozila se s trostrukim osuđenim ubojicom, gurala staru Ladu kroz Kizilkum pustinju, držala predavanje o putovanju osnovnoškolcima u Tirani, ljubila se u Teheranskom metrou, završila na slavlju obrezanih dječaka u Uzbekistanu, pala iz kamiona na kineskoj granici… Kad sam krenula sa svojom „misijom“, nisam mislila da je posebna, ali što duže putujem, sve više ljudi koje srećem putem me uvjerava da nešto tako neobično dosad još nisu čuli – štoviše, od jedne žene… Na ovo putovanje sam se odlučila nakon što sam prekinula posao u vlastitoj tvrtki i prekinula život u kojem se svaki dan vrtio samo oko novca i stresa.  Dugačke uredske dane i noći ispred kompjutera sam zamjenila danima koji se vrte oko novih ljudi, nepredvidivih situacija, puno hodanja, smijeha i meni novih iskustava. Iza mojeg putovanja ne stoji nitko osim mene same i sama se podupirem od svoje ušteđevine. Ovo putovanje nema humanitarni cilj jer osim svoje dobre volje i namjere, osmijeha oko glave, hrane i muzike koju dijelim s drugima (sviram djembe) i krvi koju sam darivala za djecu u jednoj dječjoj bolnici, nemam nešto drugo za podijeliti, ali putem se pokazalo da je baš to ponekad i više nego dovoljno!“

 

  • Vitomir Maričić (Rijeka)   „Todo Posible, Nada Seguro“

Projekt je jedan u nizu putničko-avanturističko-ekspedicijskih projekata Vitomira Maričića. Na projektu se radilo kroz 2013. godinu, a cijeli je realiziran u ljeto 2013. Put nas je odveo u Brazil, Boliviju i Peru, a osim uobičajenih Vitomirovih projekata u kojima penjemo neki od planinskih vrhova (ovog puta Uturuncu 6024m) ovog smo puta odlučili posjetiti još neke “vrhove”. Osim što smo bili zadovoljni cijelom realizacijom projekta, oduševljeni svim doživljenim i viđenim, dodatno nas je oduševila činjenica da je naš projekt potaknuo nekolicinu mladih ljudi da krenu put Južne Amerike i sami se uvjere u stvari o kojima smo pisali.

 

  • Biciklistički klub Pedalinac  -  „Biciklom na Zimske olimpijske igre u Sočiju“

Uspješno realiziran sportski i biciklistički izazov; što je na svoj način i tradicija kojom BK Pedalinac promiče duh olimpizma. Na put su krenula tri člana: Tomislav Barbić, Marko Mitić i Mladen Gaćeša. Polazak je bio iz Zagreba 04.01.2014., a dolazak u Soči 06.02.2014. kako je i planirano, dan prijeotvorenja Zimskih Olimipijskih Igara.

 

 

KATEGORIJA: PUTNIK GODINE

Žiri u sastavu Miro Aščić, Jasen Boko i Maja Klarić odabrao je 3 finalista u kategoriji Putnik godine:

  •  Ana Bakran

„Prije godinu dana krenula sam autostopom iz Zagreba do otoka Bora Bora u Tihom oceanu. Slijedim samo jedno pravilo – ne smijem platiti nijednu vožnju do Bora Bore – znači, nema plaćenih aviona, buseva, vlakova, taksija, brodova, tuk-tukova… Izuzetak je UNUTAR metropola, ako u njima boravim duže vrijeme. Od Singapura kreće stopanje (bilo čega) preko vode, mic po mic do Bora Bore. Dosad sam prošla kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku, Tursku, Iran, Turkmenistan, Uzbekistan, Kirgistan, Kinu, Vijetnam i Kambodžu. Putovala sam duže i kraće rute s 18 različitih autostopera, sudjelovala u prosvjedima u Turskoj, čak 3 puta završila u policijskoj postaji u Iranu, spavala na milijunskoj jahti u Porto Montenegru, spavala na autocesti ispred Tessalonikija, vozila se s trostrukim osuđenim ubojicom, gurala staru Ladu kroz Kizilkum pustinju, držala predavanje o putovanju osnovnoškolcima u Tirani, ljubila se u Teheranskom metrou, završila na slavlju obrezanih dječaka u Uzbekistanu, pala iz kamiona na kineskoj granici… Kad sam krenula sa svojom „misijom“, nisam mislila da je posebna, ali što duže putujem, sve više ljudi koje srećem putem me uvjerava da nešto tako neobično dosad još nisu čuli – štoviše, od jedne žene… Na ovo putovanje sam se odlučila nakon što sam prekinula posao u vlastitoj tvrtki i prekinula život u kojem se svaki dan vrtio samo oko novca i stresa.  Dugačke uredske dane i noći ispred kompjutera sam zamjenila danima koji se vrte oko novih ljudi, nepredvidivih situacija, puno hodanja, smijeha i meni novih iskustava. Iza mojeg putovanja ne stoji nitko osim mene same i sama se podupirem od svoje ušteđevine. Ovo putovanje nema humanitarni cilj jer osim svoje dobre volje i namjere, osmijeha oko glave, hrane i muzike koju dijelim s drugima (sviram djembe) i krvi koju sam darivala za djecu u jednoj dječjoj bolnici, nemam nešto drugo za podijeliti, ali putem se pokazalo da je baš to ponekad i više nego dovoljno!“

  • Petar Rikić
  • Tomislav Perko

Putopisac iz Zagreba koji se nedavno vratio s putovanja oko svijeta, nazvanog „1000 dana ljeta“. Pritom je obišao pet kontinenata, s budžetom od svega par eura dnevno. Stopirao je, spavao u domovima nepoznatih ljudi, svirao gitaru na ulici, radio neobične poslove, volontirao, pa čak i preplovio Indijski ocean u 13-metarskoj jedrilici. Družio se s policijom na granici Irana i Pakistana, meditirao u budističkom samostanu na Tajlandu, završio u hipi selu u Australiji, posjetio najljepši otok na svijetu, živio s Maasai ratnicima u Africi, pronalazio smisao života u društvu šamana u džunglama Amazone. Naposljetku, u jednom ribarskom selu u Ekvadoru, bacio se na pisanje knjige o svom putovanju odnosno o životu koji je svemu tome prethodio: kako je siguran posao zamijenio nesigurnošću ceste, kako su izgledali njegovi prvi putni koraci, kako su reagirali prijatelji i obitelj,  kako je došao do ideje da krene na put oko svijeta te kako je sve to realizirao.

Dodjela nagrada održat će se na 3. Croatina Travel Festivalu, u subotu, 17. svibnja 2014. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku u 20:15 sati, kad će biti proglašeni pobjednici natječaja. Publici će biti predstavljeni svi finalisti  u svakoj kategoriji, a najboljima će biti uručena nagrada.


  KLJUČNE RIJEČI:  Dijana Klarić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.