Ima li Šibenik više mačaka ili frikova? - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Ulet ...  •   OBJAVA: 28.08.2013, 12:46h   •    

Ulet šibenskog purgera

Ima li Šibenik više mačaka ili frikova?


PIŠE Krešimir Dujmović
OBJAVA 28.08.2013, 12:43h

Valjda je nepisano pravilo da policija redovito hvata krive ljude. Inače bi si ekspresno ukinula smisao postojanja . Tako i u slučaju žene što je živjela sa dvadesetak mačaka, a sada stoji u pritvoru s kaznenom prijavom i, pretpostavljam, na psihijatrijskom vještačenju. Šteta što to moram reći, ali 65-godišnja Jagoda je u glavi bila 20 godina ispred većine Šibenčana koji bi joj mogli biti djeca ili unuci. To je otprilike i razlog zašto se zatvorila u zoološkom vrtu. Daleko od greze inteligencije grada koja pljuje što ne može sažvakati. Šibenik je mašina za proizvodnju luđaka.

 

 

Sjećate se kolumne o pokojnom Aleksi? Da vas podsjetim, poprilično vam se svidjela. Neki su otišli tako brutalno daleko pa su se i zamislili nad načinom na koji su ismijavali šibensku mušku gospođu za života. Ali da, po najboljem receptu fetišističke patologije, čovjek je trebao prvo umrijeti ne bi li se okolina suočila sa sobom i eventualno ispustila suzu katarze. Mrtvace je neobično lako i zahvalno voljeti.

E, pa da vam odam malu tajnu, većinu priče o Aleksi na kojoj sam ispleo svoj 'in memoriam' ispričala mi je žena koju trenutačno drže pod policijskim ključem i kaznenom prijavom. Jagoda je bila jedna od dvije (čitaj: 2) osobe u čitavom ponosnom gradu kod koje je Aleksa mogao naići na otvorena vrata i prijateljski zagrljaj. Štoviše, upoznala ga je za ratnih godina kad je ovaj lunjao gradom u potrazi za skloništem i spavao po klupama. Pozvala ga je kod sebe i s vremenom mu postala psihološka i materijalna oaza. Slušao sam ju kod autobusnog kolodvora kako najnormalnije govori o ženi zatočenoj u muško tijelo, o transeksualizmu, homoseksualizmu, Aleksinoj naročitoj senzibilnosti i sve to sa stavom krcatim toplinom, nježnoću i razumijevanjem. Punih 22 godine bila mu je apsolutno jedini 'emergency exit' u gradu od nemalih 46 000 stanovnika, a koji je Aleksu pljuckao, rugao mu se, gađao kamenjem, ružnim riječima, pljačkao i silovao. Kod Jagode naprotiv - nula moralne panike, nula osude i zgražanja, nula komedije, nula nasilja. Mentalna konstitucija koju bih morao pincetom tražiti na koncertu Prodigyja ili u Azimutu, a kamoli ne na mainstream inkarnacijama šibenskog duha poput Dalmatinske šansone. Tamo bi i nanotehnologija iz daleke budućnosti bila uzaludna.

Biti vlasnikom takve percepcije stvarnosti, biti drukčiji u bilo kojem pogledu, biti prijemčiv za nevećinske životne stilove ili zainteresiran za stvari koje ne odgovoraraju na pitanja tko?-što?-gdje?- kako?-kada?-s kim? i ko mu je ćaća? - u Šibeniku znači biti izopćen. Znači biti frik. Znači da si puka. Znači okružiti se s dvadeset mačaka. Znači završiti na drogama i cugi. Znači završiti na tabletama. Znači ne izlaziti iz kuće. Znači izaći iz kuće i hodati okolo kao zombi. Znači izbjegavati ljude. Znači zaključati se u svijet fikcije, mašte i filmova. Znači pobjeći iz ovog grada i više nikad ne baciti pogled unazad. Eventualno kantu benzina.

Ne pričam bezveze. Vani sam. Igram se neke interakcije s ljudima. I ne kažem ovo sam – Šibenik je grad za proizvodnju luđaka. Otkad se otkine od bradavice i uđe u dimenziju jezika i razumijevanja, čovjek ovdje doživljava nevjerovatan presing da se prilagodi, da se integrira, da misli, govori, radi, ponaša se i izgleda po tako detaljno propisanoj špranci, da je dovoljno prošetati se solo gradom i da ekipa za štekatom pomisli 'gle frika'. Dovoljno je imati drukčiju frizuru i da ti znaju djevojačko prezime ćukunbake. Dovoljno je imati 30 godina i biti neudana i da te gledaju kao da imaš kugu, sidu i sifilis zajedno. Dovoljno je uletiti curi na spiku, a da ona pomisli kako tražiš vezu, ženu, suprugu i majku svoje buduće djece. Dovoljno je da se umoriš od maratonskih prepričavanja svakodnevnih pizdarija i da se svi zabrinu da ti nije dobro. Puno previše toga je dovoljno. I naravno, kada u taj precizno istesani kalup pokušaš utrpati nešto živo, nešto što hoće rasti, dobivaš masakr. Dobivaš dijagnozu. Dobivaš, između ostalog, autiste s 20 mačaka kojima je četvernožna egzistencija daleko smislenija od ljudi s kojima su prisiljeni živjeti. 'You will be assimilated. Resistance is futile', kaže Borg u Zvjezdanim stazama, a meni pari da su unutra sve Šibenčani.

Pustite Jagodu doma i na miru. Slažem se da se kolonija mačaka trebala nekako riješiti, ali ne s peticijom, policijom i kaznenim prijavama. Opet, drukčije nije niti moglo. Jer, voljeti svoje luđake i htjeti s njima komunicirati značilo bi shvatiti da sa sveprisutnom 'normalnošću' nešto ne štima. Šibenski mission impossible.


  KLJUČNE RIJEČI:  ulet šibenskog purgera / Krešimir Dujmović / kolumna / Šibenik / mačke /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.