Ajmo riješiti par stvari jednom zauvijek - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Ulet ...  •   OBJAVA: 06.02.2014, 11:50h   •    

Ulet šibenskog purgera

Ajmo riješiti par stvari jednom zauvijek


PIŠE Krešimir Dujmović
OBJAVA 06.02.2014, 11:47h

Kolumna 'Šibenčan je Šibenčanu seljak' proizvela je nevjerovatnu količinu agresije i mržnje i još me jednom stavila pred dilemu da li da se više laćam pisanja na ovom portalu. Treba li mi ovo u životu? Definitivno ne. Niti je ovo moj posao iz snova, niti ovisim o njemu, niti osjećam ikakvu misiju glede Šibenika, niti mi je ideja bilo koga promijeniti, niti mi treba spisateljska afirmacija, niti me plaćaju nekakve bijesne pare za te sporadične tekstove. Da postoji brutalni komunikacijski ponor shvatio sam posebno jučer. Evo, pokušat ću ga premostiti jednostavnom skelom

 

 

Iz koje je perspektive pisana prethodna kolumna? Iz one bahatog purgera ponosnog na svoju rodnu zagrebačku metropolu? Krivo. Pročitajte još jednom, nema niti jednog slova, zareza ili bjeline koja bi to sugerirala. Pisana je, prije svega, iz vizure šibenskog 'građanina', rođenog od šibenskog oca i matere i sa pedigreom ulizanim u ulice gradske jezgre. Građanina za kojeg je sve izvan zidina praktički selendra. Pisana je iz vizure hrpetine skorojevića i malograđana koji proglašavajući druge seljačinama pokušavaju sebi dati na težini. U ovako malom gradu gdje svi jedni drugima hodaju po prstima, gdje su svi klaustrofobično tijesno vezani poviješću, geografijom, ljubavima, djecom, ljetnom euforijom, zimskom turobnošću, neimaštinom, manjkom prilika, viškom rezignacije, željom da svima bude bolje, ljubomorom, zavisti, brigom, gomilom slobodnog vremena ispunjenog suncem, ponekad zagušujuće lijepom skrbi za druge i još većom znatiželjom o njihovim životima, sustavnim nemarom nacionalne politike, koprcanjem u pokušaju promjena u glavi i na terenu...dakle, u ovako malom gradu, gusto međusobno isprepletenog u stilu legendarnog 'kolariću-paniću', ići sebe diferencirati u smjeru nekog neseljačkog, originalnog, građanskog i kultiviranog porijekla čini mi se malo promašenim.

Recimo, jesam čuo da ekipa hoće upisati isključivo gimnaziju, a ne nekakvu bezveznu stručnu školu? Jesam. Jesam čuo da na Šubićevcu, Meterizama, Vidicima... žive seljaci, ripaši, prkani? Jesam. Jesam čuo da samo seljačine idu na ova ili ona mjesta i da samo seljačine rade ovo ili ono? Jesam. Jel je šibensko ključno pitanje tko su ti mater i ćaća? Pa, moglo bi biti. I jel po odgovoru na to pitanje kreće mjerenje specifične metafizičke težine dotične jedinke na vagi vrijednosti posisanih s materine bradavice i skrivenoj duboko u nakupini ganglija za regionalno, kvatovsko i ulično etiketiranje? Pa, da.

Ne znam kako to dosada nije postalo jasno, ali meni se živo spolno opći za Zagreb. Jest da sam se u njemu rodio i proveo godine do kraja faksa, no otkačio sam se od puzajuće purgerske inercije s prvim letom za Amsterdam, gdje sam dobio postdiplomski. Od tada sam većinom živio vani, a u Zagrebu bio isključivo na mahove. Drugim riječima iskreno ga volim samo kada znam datum odvajanja kotača od piste na Plesu. Za sve vas koji mi trljate nos mojim navodnim ponosom na hrvatsku metropolu, google vam je prijatelj. Ako postoji grad s kojim sam se napismeno šamarao godinama, to je bio Zagreb. I moj stand-up show u SibenikIN-u zauzima tek minorni i prilično recentni udio u mom novinarskom opusu.

Još nešto, ne znam što je tako skandalozno u činjenici da kada sam u Šibeniku pišem o Šibeniku. I zaboli me je li isto negdje drugdje, je li to univerzalni problem, je li u Zagrebu još gore ili bolje i da li, recimo, u Berlinu isto ima 'seljačina' iz Švapske. To je savršeno nebitno za poantu i ideju ove kolumne. Ili se stvarno hoćemo jedino i isključivo mjeriti s drugima? Pa ćemo biti bolji ako su i drugi bolji, a biti ćemo gori ako su i drugi gori? Zašto prozivati fetive Šibenčane za sprdnju sa nekim fiktivno nižim porijeklom kada purgeri rade isto s Hercegovcima ili Bosancima? Pa i u bivšoj istočnoj Njemačkoj dižu u zrak turske kebabare, što mi ne bi etiketirali nekog selju iz županijske vukojebine. Šta on zna o gradskom điru, punk sceni, i kakvi su se nekad koncerti radili u Crtaoni ili Tesli? Ili, još bolje, što će nama dotepenac purger soliti pamet kad je Zagreb apsolutno najveća provincija. To, jednostavno, nije tema. Zaboli me. Tema je da ljudi koji zajedno žive u jednom kvadratnom kilometru imaju toliku potrebu za klasnim raslojavanjem, a zapravo dijele sve bitne karakteristike svakodnevice.

Još par riječi općenito o smislu 'uleta šibenskog purgera'. U svakodnevnoj stihiji bilo neutralnih, bilo nekarakternih, bilo beskorisnih, bilo sjajnih pozitivnih tekstova, možda nije loše čuti o problemima o kojima se malo tko usudi pričati pod punim imenom. Ljudi sebe upoznaju, rastu i mijenjaju se u otvorenom srazu s problemom, kada nešto ne štima, kada ne ide po planu. Kada si priznaju nešto što si ne žele priznati. Imam privilegiju da mogu pisati u tom smjeru. Nisam odavde. Nisam dio priče, đira, načina na koji se 'po šibenski' rade stvari. Kako sam došao tako mogu i otići. Ništa me ne veže za Šibenik osim privatnih razloga. Nikome nisam dužan. Za nikoga ne moram paziti da mu se ne zamjerim. Nikome ne moram polagati račune. Nemam nikakav interes niti beneficiju od svega ovog. Ako mi urednik sutra kaže da ga više ne zanimaju moji tekstovi, sve pet. Ljubazno ćemo se pozdraviti i popiti pivu kad se idući put negdje sretnemo.

No, zaprepastili bi se kad bi znali koliko mi je ljudi prišlo sa riječima da su sretni što je netko napokon progovorio o stvarima o kojima pišem. Previše je zgrčenih, izblokiranih i iščašenih ljudi ovdje. Ljudi koji drže jezik za zubima, koji se ne mogu i ne žele prilagoditi, koji žive u nekim svojim svjetovima ili naprosto popizde od serije pritisaka i očekivanja. Ljudi koji muče ili govore što misle iza zatvorenih vrata. Eto. Pišem u ime te šutljive i drukčije populacije Šibenčana. Nemojte zamjeriti. Svi slojevi društva imaju pravo prostor u medijima, a ja znam da ne govorim samo za sebe.

Ekipi koja mi prijeti olovkama, deranjem kože, nasiljem u svim bojama i oblicima, poručujem da ako me negdje sretnu, prije nego prijeđu na metode za nanošenje tjelesnih ozljeda, popiju sa mnom par piva. Možda još i postanemo frendovi.

Sretno svima.

VEZANO
Šibenčan je Šibenčanu seljak


  KLJUČNE RIJEČI:  ulet šibenskog purgera /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.