Peiter Zatko, bivši šef sigurnosti za Twitter, izjavio je pred odborom američkog Senata prošli utorak da nije sigurno da će Twitter brisati podatke korisnika koji odluče obrisati svoje račune. To priznanje došlo je nakon njegovih već ionako dramatičnih optužbi koje su prošli mjesec objavili CNN i Washington Post, prenosi N1.

U svom svjedočenju, Zatko je optužio Twitter da ne garantira brisanje korisničkih podataka, u nekim slučajevima zato što je zagubio te informacije. Twitter se pokušao obraniti od optužbi: iz tehnološkog giganta su rekli da izjave “stvaraju pogrešan narativ” o tvrtki. U odgovorima na upite CNN-a, iz Twittera su rekli imaju radne procese kojima se “započinje procedura brisanja”, ali nisu jasno naveli dovode li proceduru kraju.

I dok su Zatkove optužbe nevjerojatne, one služe za dodatni podsjetnik o tome kako smo ponekad nepromišljeni pri dijeljenju svojih podataka online. “To sve zvuči vrlo jednostavno, ali kakve god informacije o sebi objavite, nemojte više očekivati da one mogu postati privatne”, kaže Sandra Matz, istraživačica društvenih mreža i profesorica na Columbia Business School. “Gotovo je nemoguće maknuti nešto s interneta.”

Čini se da po pitanju kontrole naših podataka ulozi nikad nisu bili veći. U SAD-u, nedavna odluka Vrhovnog suda kojom se srušilo dotad federalno garantirano pravo na pobačaj otvara mogućnost pretraživanja povijesti pretrage, podataka o lokaciji ili poruka kako bi se kažnjavali oni koji na internetu traže informacije o pobačaju.

U srpnju, krovna kompanija Facebooka, Meta, suočila se s oštrim kritikama nakon što je objavljeno da je policija u Nebraski došla do privatnih poruka u Messengeru i temeljem njih digla optužnicu protiv tinejdžerice i njene majke zbog obavljanja ilegalnog pobačaja. U tom trenutku nisu postojale nikakve indikacije da su sporne poruke prethodno bile obrisane.

Ravi Sen, istraživač cybersigurnosti i profesor na Sveučilištu A&M u Teksasu, kaže da bi policija i neke druge skupine “s resursima i pristupom pravim alatima i stručnjacima” vrlo vjerojatno mogli doći u posjed izbrisanih podataka u nekim slučajevima.

Sen kaže da većina ljudi uopće ne zna gdje sve njihovi podaci završe. Bilo kakva objava, email, direktna poruka ili komentar na društvenim mrežama, tipično se sprema na korisnikov uređaj, uređaj primatelja i servere platformi čiju uslugu oni koriste. “U idealnom slučaju”, kaže, “ako korisnik koji je kreirao sadržaj i obriše, on bi trebao nestati sa sve tri lokacije.”

Ali u stvarnosti, dodaje, to i nije tako jednostavno.

Sen navodi da možete kontaktirati kompanije i izravno od njih zatražiti da obrišu vaše podatke sa svojih servera, iako mnogi nikad ne poduzmu taj korak. Šanse da će netko doći do izbrisanih poruka s korisnikovih uređaja smanjuju se s vremenom, govori Sen.

Najbolji način kako kontrolirati podatke online je da koristite aplikacije koje nude potpunu enkripciju, savjetuju stručnjaci za privatnost. Također je važno da upravljate svojim postavkama za cloud kako biste osigurali da privatni podaci s usluga s enkripcijom nisu dostupni negdje drugdje.

Ipak, čak i sa svim mogućim mjerama sigurnosti koje možete poduzeti, jednom kada nešto objavite na internetu, “izgubili ste kontrolu”, kaže Matz.

“Čak i kad bi npr. Twitter izbrisao objavu ili ako ju sami izbrišete s, recimo, Facebooka, moguće je da je netko drugi već kopirao sliku koju ste objavili”, upozorava ona.

Matz svima preporučuje da više razmišljaju o tome što dijele na platformama Big Tech kompanija. Koliko god to pesimistično zvučalo, ona kaže da je pretjeran oprez na internetu uvijek dobra ideja. “Jednostavno pretpostavite da svatko može koristiti sve što stavite na internet i da će vaše objave ostati tamo vječno”, zaključuje Matz.