Mali nogomet ili futsal poseban je ekipni sport. Pogledate li imena osvajača hrvatskog prvenstva ili kupa, primijetit ćete niz ekipa koje su nekad bile u vrhu, a sada ih nema. Ne samo da ih nema u vrhu, već uopće - Foto Ante Stojan, Glama Brijeg Agram, Gospić, Nacional... Streloviti uspon pa onda još brži nestanak karakteristični su za futsal, no Banzogu se vjerojatno neće dogoditi ni jedno ni drugo; do Prve lige će teško, no još teže se može dogoditi da klub propadne.

Uspona neće biti jer je to amaterski klub u doslovnom smislu te riječi - igra se iz ljubavi prema igri, klubu i gradu. U Banzogu je važnije biti dobar čovjek nego dobar napadač; igraču će se više zamjeriti što nije ostao na piću nakon utakmice nego što je napravio neku grešku za vrijeme iste.

No klub je uspio opstati na životu sve ove godine i nastavlja dalje. Za razliku od drugih županijskih velikana (Danilo, Croatia Perković, Zlatna ribica, Bilice, Catanaggio, Barutana, Primošten, Uskok, Polet Zablaće, Baldekin, Meterize, Stari grad...), koji su, privremeno ili trajno, morali obustaviti rad seniorske ekipe, Banzogo je ostvario kontinuitet igranja službenih natjecanja, iako je financijski ponajviše ovisio o članarinama ljudi u klubu, koji nikad nisu odustali održavati seniorsku ekipu. A budući je stariji od svih koji imaju kontinuitet, ovaj sportski kolektiv je za županijski mali nogomet ono što su za veliki nogomet Sheffield u svijetu, a Segesta u Hrvatskoj - najstariji klub sa neprekinutim djelovanjem seniorske ekipe u službenim natjecanjima.

Prijateljstvo i trajna povezanost koja je krasila originalne članove ekipe prenijela se i na sljedeće generacije, koje su nastavile međusobno druženje izvan terena, što često uključuje i njihove obitelji. Jasno, i u drugim amaterskim klubovima igrači se povezuju, ali, za razliku od drugih, jezgru Banzoga ne čine ljudi iz istog kvarta ili mjesta. Predstavljajući cijeli Šibenik te dovodeći igrače iz cijelog grada i županije, ekipa se često sastojala od ljudi koji se nisu otprije međusobno poznavali, ali vezanost originalne generacije nastavila se s budućim uzrastima sve do danas.

Počelo je 1982., kada su tadašnji studenti prve godine odlučili u jednom restoranu odigrati turnir na Jadriji. Nazvavši ekipu po jednom boćarskom pravilu, stvorili su ime koje i dan-danas bode oči nekom ko prvi put gleda tablicu Županijske lige. 1988. priključuju se šibenskoj 3. gradskoj ligi, iz koje će uskoro ući u drugu pa prvu. Damir i Bruno Alfier, Dražen Škarica, Mario Rupić, Borivoj Mitrić, Dražen Škarica te pokojni Dejan Redžić i Tihomir Palada neka su od imena koja su pisala prve stranice povijesti kluba. Tih godina mali nogomet se u Dalmaciji igrao po gradskim ligama, čiji bi se pobjednici susretali u njihovom „Kupu prvaka“. 1995. Banzogo osvaja svoj jedini seniorski trofej na županijskoj razini, svladavši u finalu Županijskog kupa Croatiju Perković 2:0. Poslije toga, te 1995. stvorena je Županijska liga, treći hrvatski rang pod okriljem HNS-a, natjecanje je preseljeno sa betona u Crnici na parket Baldekina, čime je omogućeno da se kasnije Croatia, Kijevo, Murter te naposljetku Crnica i Šibenik 1983 popnu od trećeg do prvog ranga.

Banzogo ostaje u trećem rangu i dobiva svoju drugu generaciju 90-ih i početkom 2000-ih, u kojoj se ističu Vladimir Varnica, današnji trener seniora i igrač sa vrlo dugim stažem u klubu, Ive Kovačević, Dejan Muselimović i Igor Todorović. 2002. blizu su titule, bore se sa moćnim Zubarima, s kojima su u zadnjoj utakmici trebali direktno odlučivati o prvom mjestu, no prije toga su poraženi od druge ekipe Banzoga i zadnje kolo više ne odlučuje o ničemu. Katkad imati filijalu u istoj ligi i nije najpametnije.

2000-e su u ekipu dovele treću generaciju, bili su tu Ivan Čular, Zoran Bolanča, Mario Banovac, Miro Lozić, Vlatko Vulinović, Željko Pavasović, Vinko Sutlović, Edi Rak, Mate Škugor, Krste Alviž i drugi, prelaskom Jure Jurišića u Stari grad za jednu gajbu piva ostvaren je najprofitabilniji transfer, u ljeto 2008. pripreme je vodio proslavljeni hrvatski reprezentativac Ivo Podrug, što je bilo najozbiljnije treniranje u povijesti kluba, a originalni članovi preselili su se u novoosnovanu Veteransku županijsku ligu, koju su 2008., uz pojačanja Dražena Mazalina i Nikolu Ljubičića, osvojili nakon borbe sa Uskokom i tako došli do prvog ligaškog naslova nakon 26 godina igranja. 2011. seniori stižu do finala Županijskog kupa, gdje je Crnica uspješnija sa 3:0.

2013., nakon priključenja mladih talenata Josipa Konjevode, Frane Vrcića, Tonija Petrine i Marka Kartela, donosi novu priliku za naslov u Županijskoj ligi u ravnopravnoj borbi 4 ekipe koje u zadnjem kolu igraju međusobno, tražila se pobjeda protiv Dubravica, uz nadu da će utakmica nakon te završiti neriješeno. Preokret Dubravica sa 1:3 na 4:3 donio je njima naslov, a Banzogu tek 4. mjesto. 2016. drugo mjesto donijet će postava u kojoj su dominirala prezimena Krnić i Rak, mladi Konjevoda preuzet će kapetansku traku od iskusnog Lozića, a 2018. veterani će osvojiti mininogometnu veteransku ligu u Mandalini.

Pomlađivanje ekipe zadnjih godina donijelo je petu generaciju, Ante Đuran i Ivo Kendeš trenutne su zvijezde. Želja kluba ostaje osvojiti jednom Županijsku ligu ili kup te tako prvi put odigrati službenu seniorsku utakmicu izvan županijskih okvira. Veterani čekaju kad će im se više pridružiti Stipe Bačelić-Grgić te jedan igrač iz Perkovića koji je 2008. obećao doći na trening pa ga se još čeka. Uz mali nogomet, klub ima sekcije i u mininogometu, pikadu, povremeno boćama, veteranska ekipa redovito sudjeluje na Državnom veteranskom dvoranskom prvenstvu, a ljeti se katkad organizira i škola malog baluna za najmlađe.

Ništa od navedene povijesti nije bila tema razgovora na okupljanju u Jadriji. Na mjestu gdje je sve počelo bila je samo pjesma, jelo i piće, govor dugogodišnjeg predsjednika Rupića te zajednički skok u more. U godini kada se slavi 100 godina Jadrije, šibenski klub koji je tamo osnovan proslavio je 40, a njegovi osnivači svojih 60 godina života, na isti način kako se provode poslije svake utakmice ili treninga.