Gradonačelniče, možete li ocijeniti prošlu godinu?

U gradskoj upravi izuzetno smo zadovoljni prošlom godinom. Kad ostvarite ono što ste željeli ostvariti i kad neke projekte koji nisu bili baš jednostavni dovedete do kraja, moramo biti zadovoljni. U prvom redu mislim na tvrđavu sv. Ivana. Ne samo zato što smo je doveli do kraja, već zato što smo s njom zaokružili jednu cjelinu i konačno sve te tri tvrđave čine jedinstveni fortifikacijski sustav. Zašto mi je to posebno drago reći? U svemu, a naročito u turizmu, morate izraditi brend prepoznatljivosti. Na primjer, ako je Dubrovnik grad zidina i bedema i kao takav prepoznat u cijelom svijetu, onda mi moramo jačati brend Šibenika kao grada tvrđava jer je naš fortifikacijski sustav specifičan. I dalje ćemo ga dotjeravati da postane atrakcija. Tu ulaze oni projekti eskalatora, žičara i svačeg nečeg drugog.

Uz tvrđavu sv. Ivana završavaju se i oni veliki projekti unutar kohezijskog fonda. Tu mislim u prvom redu na dovršetak studentskog doma Palacin i završetak Centra koraljarstva na Zlarinu. Zaključak je da smo sve ono što smo namjeravali napraviti u prvoj kohezijskoj omotnici smo i napravili. Već imamo rezultate i dobru pripremu i kod nove financijske omotnice za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Što vam je draže, tvrđava sv. Ivana ili novi autobusi i gradski prijevoz?

Rekao bi da su mi ipak draži autobusi, i to iz vrlo jednostavnog razloga. Gradski prijevoz je kulturološki standard i identitet grada. Svaki građanin koji se vratio sa studija u Zagrebu ili nekom drugom gradu prepoznavao je i taj identitet. Nevjerojatno je koliko se kroz prijevoz identificirate s urbanom sredinom. U Šibeniku je gradski prijevoz bio jedna teška kakofonija. Na početku mog mandata 2013. imali smo čak dva gradska prijevoznika koji su polovnim autobusima razvozili ljude. Bilo je tu svega. Primjerice, imati predodžbu o voznom redu bila je teška znanstvena fantastika. Nije se ni znalo hoćete li doći od stanice do stanice, a da autobus ne prokuha i stane. One koji su se tada vozili gradskim prijevozom mnogi su smatrali za čudake. Čak su i neki stručnjaci smatrali da s uređenjem gradskog prijevoza nećemo imati uspjeha i da je to u Šibeniku nemoguće. Sad smo zapravo tek na početku tog sustava i cijela priča ide dalje.

Što je s nogometnim klubom sa Šubićevca. I on predstavlja urbani identitet grada?

Čak bi rekao da je nogometni klub jedna dobra priča. Vidimo i na osnovu ovog nedavnog svjetskog prvenstva što nogomet znači. Dobro je da je klub sportsko-dioničarsko društvo. Dakle, ima titulara i nekog tko vodi brigu o klubu. Naravno da će Grad stati iza svega onog što je u našoj ingerenciji. Financijski ne možemo jer to je privatna firma. Ne treba bježati ni od problema s ovom friškom pričom o financiranju omladinskih pogona. Nisam nikad bio nešto u nogometu, ali mislim da je logičan način razmišljanja da jedan prvoligaš u svom omladinskom pogonu ima djecu koja su nadstandardna. Od takve djece će izvući onu ekstra kvalitetu iz koje će nastati odlični igrači. Na kraju krajeva ih i prodati. Od toga živi nogomet.

Znate li nešto o potencijalnom novom kupcu kluba? Špekulira se u zadnje vrijeme o tome po gradu.

To ja ne znam i Grad u tome nikako ne sudjeluje. Međutim, vratit ću se na omladinske pogone. Imamo niz sportskih udruga i klubova koji masovnu upisuju upravo djecu i to na vrlo povoljan način. HNK Šibenik i njegov omladinski pogon moraju biti koordinator i njegovatelj tih malih klubova. Ne samo u Šibeniku, nego u cijeloj županiji. I ako želi opstati, filtrirati kvalitetu s tih područja. Grad će stati iza svega toga što se tiče infrastrukture. Već pripremamo i ozbiljno kontaktiramo nadležna ministarstva i Hrvatski nogometni savez o adaptaciji stadiona na Šubićevcu. Tu je i Sportski centar Ljubica u Crnici kojeg ćemo vezati uz Batižele.

Što to točno znači?

O tome što će sve biti na Batiželama mogao bi pričati satima. Tamo će biti i multifunkcionalna sportska dvorana. Dakle, bit će to dvorana za sportska događanja, ali i za kulturna, koncerte, kongrese… Tako ćemo i zimi moći organizirati ono što već organiziramo ljeti. Isto tako i razna sportska prvenstva. Uz bazen u Crnici kojeg želimo zatvoriti balonom i tu novu dvoranu kao i veslačku stazu, u sve to se uklapa i ŠRC Ljubica. Obnovili bismo i taj stadion. Ove godine izaći će obvezni natječaj za investitore, a puno toga je već sređeno. Neće biti ni promjena GUP-a, a sve zone, od hotelskih do sportskih su veće određene. S Hrvatskim cestama već smo potpisali i ugovor o gradnji spojne ceste na Batižele koja će prolaziti kod južne padine brda Smričnjak. Dakle, investitori u Batižele imat će sve. Optimistično mislim da će od potpisivanja ugovora do prve gradnje proći između dvije do maksimalno tri godine.

Taman negdje za nove lokalne izbore. Hoćete li se opet kandidirati za gradonačelnika i četvrti mandat?

Medicinar sam po prirodi i realno percipiram svoju životnu dob i zaista s novim mandatom nisam opterećen. Iskreno, niti ne razmišljam o tome. Moj motiv je ostvariti ono što smo namjeravali i namjeravamo ostvariti, ma koliko zvučalo patetično, čisto iz ljubavi prema našem gradu. Dakle, o novom mandatu ne razmišljam, ali puno misli mi odlazi na izgradnju nove bolnice i neke druge projekte. I na toj bolnici žestoko radimo, iako uvjetno rečeno bolnica nije pod ingerencijom grada.

Možete li u nekoliko riječi opisati Šibenik kakav je bio 2013. kad ste ga preuzeli i danas?

Kad sam postao gradonačelnik, Šibenik je bio pun problema. Doslovno neprepoznatljiv. Bili smo grad kojeg kad biste ga nekom spomenuli da u njemu namjeravate živjeti i raditi, ljudi bi nas tapšali po ramenu, pogledali malo tužno i rekli nam da će biti bolje. Danas nam ti isti ljudi prilično zavide. Kad sam postao gradonačelnik snebivala me je pomisao da će mi netko dok se šetam po gradu reći da bi bilo bolje da nikad nisam ni došao. Mislim da smo tu mogućnost i tu rečenicu anulirali za vijeke vjekova. Vratili smo dug ovom gradu jer on to zaslužuje.