Ravnatelj NP Krka kaže da kapitalizam više nije rješenje nego generator svih problema čovječanstva ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 14.12.2016, 09:00h   •    

Što nakon kaosa koji nas čeka?

Ravnatelj NP Krka kaže da kapitalizam više nije rješenje nego generator svih problema čovječanstva


  Arhiva/ŠibenikIN Ravnatelj NP Krka kaže da kapitalizam više nije rješenje nego generator svih problema čovječanstva
PIŠE A.Pa.
OBJAVA 14.12.2016, 09:00h

'Glavni problem čovječanstva više nije efikasnost nego preraspodjela, a kako kapitalizam ne nudi kvalitetan odgovor na pitanje preraspodjele, prestaje biti rješenje i postaje generator problema', napisao je na stranicama portala forum.tm Krešimir Šakić, potpredsjednik šibenskog SDP-a i ravnatelj Nacionalnog parka Krka, u tekstu potpisan kao magistar ekonomskih znanosti.

 

 

Budućnost se, napisao je Šakić, krije u sistemu slobodne tržišne ekonomije, ali istinski slobodne tržišne ekonomije, oslobođene okova koje predstavlja neograničeno privatno vlasništvo. Redukcijom mogućnosti beskonačnog nagomilavanja vlasništva, osiguralo bi se društvo koje bi omogućavalo konkurenciju najsposobnijih, neovisno o društvenom porijeklu i istovremeno ograničilo utjecaj nositelja političke moći.

'Kapitalizmu kakvog poznajemo se nazire kraj. Model koji je dominantno oblikovao svijet i naše živote se potrošio te više ne nudi odgovore koje čovječanstvo u budućnosti treba. Mogli bi ga usporediti s vrlo uspješnim starcem koji izaziva divljenje mnogih sljedbenika, a i dalje se uporno bori da snagom svog autoriteta zadrži dominaciju. Ipak, samozadovoljstvo i fascinacija vlastitim rezultatima onemogućavaju ga u spoznaji ključne činjenice – budućnost ne pripada njemu i njegovim idejama!

Promjene su pred vratima. I to krupne promjene. Pitanja su samo kakav će biti njihov oblik i hoćemo li im sami otvoriti vrata ili čekati da se ona pod pritiskom raspadnu? A raspast će se sigurno - ako ne pred ljudskim stremljenjima, onda pred prirodnim zakonima. S jedne strane, klasni odnosi postaju do te mjere okoštali da u velikoj mjeri onemogućavaju socijalnu protočnost i time potiru samu bit kapitalizma, kako je vide i brane njegovi zagovornici. U današnjem svijetu minimalne su šanse da talentiran pojedinac iz marginalne socijalne skupine nerazvijenog društva kroz regularne društvene kanale realizira svoj talent prije njegovog prosječnog ili ispodprosječnog konkurenta iz više ili srednje klase nekog razvijenog društva, što je u suštinskoj koliziji s tezom o konkurenciji koja „potiče uspjeh najsposobnijih i time gura društvo naprijed“.

A talent i želja za napretkom su nezaustavljivi i pojedinci koji ih ne uspiju realizirati kroz regularne društvene kanale pronalaze prečice – ili kriminal ili revoluciju.

Korporacijski kapitalizam, koji dominira svijetom u 21. stoljeću, doveo je do tolike disproporcije u raspodjeli moći i kvalitete života da je „socijalni pritisak pred vratima“ nabujao do krajnjih granica izdržljivosti i manifestira se na brojne načine – od (i)legalnih migranata u očajničkoj potrazi za boljim životom, preko nasilnih protesta, do agresivnih pokreta vjerskog fundamentalizma.

S druge strane, ako je socijalni pritisak i moguće donekle držati pod kontrolom raznim mehanizmima moći, u srazu s otporom koji današnjem modelu pruža priroda - kapitalizam sasvim sigurno gubi. Uvriježena je sintagma kako ljudi, više ili manje, čuvaju ili trebaju čuvati prirodu. U ovoj jezično-logičkoj pogrešci koju gotovo svi uzimamo „zdravo za gotovo“, sadržana je suština pogrešnog poimanja svijeta temeljenog na samodopadnom i agresivnom homocentrizmu. Naime, ne čuva čovjek prirodu niti je uopće ima potrebu čuvati. Priroda će sasvim sigurno, pa makar i uz velike žrtve, pronaći način da opstane i bez homo sapiensa ako ovaj bude dovoljno ustrajao u svojoj gluposti nepoštivanja prirodnih zakona. Ono što mi nazivamo „čuvanjem prirode“ u svojoj suštini predstavlja čuvanje našeg mjesta kao vrste u njoj u budućnosti. To mjesto je ozbiljno ugroženo: u prvom redu dominantnim gospodarskim modelom kojem je uvjet opstanka neprekidni gospodarski rast i potrošnja prirodnih resursa.

Brojni su pokazatelji da se trenutak dolaska do ruba izdržljivosti planete približio. Promjene u prirodi koje smo izazvali ubrzat će socijalne potrese i dovesti do urušavanja postojećeg modela. Pravo pitanje nije kako kaos u koji čovječanstvo srlja izbjeći, već što nakon kaosa koji nas čeka? U kakvom svijetu ćemo živjeti nakon ratova i nemira koji su, na žalost, neizostavan dio promjene koja je pred nama?

Dominantni odgovori na to pitanje, bojim se, kreću u potpuno pogrešnom smjeru, suprotstavljajući rastućoj nepravdi i smanjenju ekonomskih sloboda drugi oblik neslobode – onu društvenu, koja počinje prevladavati kroz sve prisutniju konzervativnu revoluciju i populističke pokrete desnice, čije zagovaranje lako razumljivih i jednostavnih rješenja nailazi na sve veću podršku', napisao je Šakić na stranicama portala forum.tm te s Facebooka poručio da mu je to prvi javno objavljeni tekst nakon pet godina.

Šakić smatra da glavni problem čovječanstva više nije efikasnost nego preraspodjela, a kako kapitalizam ne nudi kvalitetan odgovor na pitanje preraspodjele, prestaje biti rješenje i postaje generator problema, a što je još napisao na ovu temu, možete pročitati ovdje.

 


  KLJUČNE RIJEČI:  Krešimir Šakić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.