Pitali smo četiri mlada stranca zašto su odlučili zimu provesti u Šibeniku: ‘Vjerojatno jer sam lud’ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 12.12.2020, 12:13h   •    

Caterina, Francesco, Romain i Daniele

Pitali smo četiri mlada stranca zašto su odlučili zimu provesti u Šibeniku: ‘Vjerojatno jer sam lud’


  Valerio Baranović Pitali smo četiri mlada stranca zašto su odlučili zimu provesti u Šibeniku: ‘Vjerojatno jer sam lud’
PIŠE Valerio Baranović
OBJAVA 12.12.2020, 12:13h

Zime u Šibeniku znaju biti turobne, mračne i puste. Posljednjih par godina to se mijenja, ali izgleda da je covid sve vratio na sliku Šibenika iz vremena prije zanimljivih evenata i Adventure. Pitali smo četiri mlada volontera, stažista i zaposlenika Udruge Mladi u EU, zašto su odlučili doći baš u Šibenik.

 

 

Za početak, Matej Matić iz Udruge nam je objasnio kako funkcioniraju u novom normalnom.  

- Snalazimo se i prilagođavamo. Prelazimo online sa svime što može ići online, kao kulinarske radionice i tečajevi jezika. Audio-vizualna i ekološka radionica, koje su po principu predavanja, to smo ograničili na 10 osoba u dnevnom boravku narančaste zgrade. Zapravo nam ništa nije propalo, samo su neki međunarodni projekti odgođeni. Uspjeli smo od ljeta do prije mjesec dana dovesti dvoje novih volontera i jednog stažistu. Svi treninzi i aktivnosti, koji uključuju od 20 do 30 mladih iz cijele Europe, prebačeni su na iduću godinu - priča nam Matej u dnevnom boravku u Narančastoj zgradi na Banju, gdje je baza udruge.

Ove godine su trebali ići u Palermo na Siciliju u sklopu europskog projekta kojeg provode u suradnji sa Sveučilištima u Hanoveru i Beču te jednom udrugom iz Italije. To je, naravno, odgođeno.

- Pomalo nas frustrira što ne možemo raditi sve na što smo naviknuli, pogotovo nas koji smo zaduženi za Erasmus projekte, Europske snage solidarnosti i Europu za građane, koji smo naučili na putovanja. Promijenio se način posla, u uredima smo i razmišljamo kako projekte sudionicima predstaviti na jednako zabavan način - kazao nam je Matej Matić.

U zadatku da uspiju sve to učiniti zabavnim, pomažu mu zaposlenik i dvoje volontera iz Italije, te jedan stažist iz Belgije. Pitali smo ih zašto su odlučili dio svog života provesti u Šibeniku, dok njihovi vršnjaci iz Šibenika traže kreativne načine kako otići iz grada u potrazi za boljim mogućnostima.

Francesco

Prvi je Francesco Lombardi iz Mondragonea, došao je u Šibenik prije 3 godine kao volonter, danas je zaposlenik Udruge Mladi u EU. 

- Vjerojatno jer sam lud. Uvijek kažem da ovdje imate odlično pivo, ako moram usporediti s Italijom. Napio sam se prije tri godine i još sam mamuran - kaže nam kroz smijeh.

Šalu na stranu, ističe kako je grad predivan, a prisjetio se kad je prvi put ušao u svoj stan na Staroj cesti.

- Iz svoje sobe sam vidio cijeli stari dio grada. Za mene je to bilo nešto posebno. Dolazim iz grada veličine Šibenika. Mondragone je u blizini Napolija, poznati smo po mozzarelli. Ako je volite, svakako nas posjetite. Napišite to jer jednog dana želim biti gradonačelnik Mondragonea - objavio je tako svoju kandidaturu preko ŠibenikIN-a.

Francesco, naravno, vidi razliku u životu u Dalmaciji ljeti i zimi.

- Zima je bila jeziva, i dalje je, pogotovo sada s covidom, ali tvrdoglav sam, pokušavam se povezati sa zajednicom. Ljudi se čude što stranac zimi radi u Šibeniku, ali osjećam se prihvaćeno, ponudili su mi posao i, iskreno, odličan je. Radimo puno međunarodnih projekata, dosta sam putovao zbog njih i naučio sam mnogo. Zahvaljujući poslu, upoznao sam puno prijatelja. Ponosan sam kad vidim da naš posao pozitivno djeluje na Šibenik. Sad me poznaju čak i prodavačice u trgovinama, navikle su pričati engleski pa je sve lakše - kazao nam je Francesco, već starosjedilac u Nari na Banju.

Romain

Romain Biesemans je Belgijanac koji stažira u Udruzi, ali u Šibeniku je volontirao prošle godine dva tjedna na tvrđavama. Prvi put je došao ljeti, drugi put zimi i šokirao se.

- Ja se nisam odlučio zbog piva kao Francesco jer dolazim iz Belgije, to je jasno. Prošle godine sam bio u Šibeniku i zaljubio se u grad, Dalmaciju, krajobraze, otoke i hranu. Kad je završilo volontiranje, vratio sam se u Belgiju i razmišljao o stažiranju. Želim li da to bude u mojoj komfor zoni, ili nešto treće. Tako sam se iz milijunskog Bruxellesa vratio u mali Šibenik. Na početku je bilo teško. Hrvati nemaju isti temperament, sve je drugačije, ali nakon par tjedana počeo sam se osjećati kao doma - priča nam. 

Osim projekata u udruzi, drži tečaj francuskog jezika i tako upoznaje domaće ljude.

- Mislim da Hrvati i Šibenčani grad ne vide kao i mi. U očima stranaca, Šibenik je fenomenalan. Kad sam prvi put bio tu u srpnju, bilo je uobičajeno sresti strance, ali zimi nitko tu nije stranac pa sam se malo šokirao, ali sad sam se naviknuo - kazao je.

Romain je zaslužan i za izložbu u povodu Dana ljudskih prava, a protiv naslija nad ženama, koju ste mogli pogledati u knjižnici!

Caterina

Caterina Rende Dominis je volonterka koja je u Šibenik došla jer želi istražiti svoje hrvatske korijene. Rođena je u malom mjestu Camugnano koji broji tek 300 stanovnika, nalazi se blizu Bologne u kojoj se obrazovala. 

- Za vrijeme lockdowna bilo je lako osjećati se nemoćnom, nije bilo puno stvari za raditi, a sve više mi se budio osjećaj da moram pomoći zajednici. Volontiranje je najbolji put do toga - kazala je.

Volontirati se može na raznim mjestima, ali Caterina ima valjan razlog zašto baš Šibenik.

- Imam osjećaj da je volontiranje zapravo pronašlo mene. Zašto baš Šibenik, jer sam išla na stranice Europskih snaga solidarnosti, i prvi natječaj koji sam vidjela bio je ovaj. Drugi razlog je što imam dalmatinske korijene pa sam odlučila da moram ići. Morala sam upoznati taj dio svog nasljeđa i ide odlično. Ipak, nije toliko daleko od mog doma i kulture nisu toliko različite pa sam se brzo počela osjećati kao doma - priznaje.

Daniele

Daniele Pescatore je volonter iz Beneventa, koji, pak, ima zanimljiv razlog dolaska u Šibenik.

- U Šibenik sam došao, kao prvo, jer obožavam ovaj dio Europe, kultura je vrlo slična talijanskoj, iako sam iz grada na jugu koji je u planinama, a Šibenik na moru. Moći pogledati kroz prozor i vidjeti šibenski kanal, to mi je dovoljno, ne treba mi puno za sreću. Samo taj pogled, burek i rakija. Ništa više - kaže nam Daniele, nadamo se, kroz šalu.

Ovaj mladi Talijan smatra da su volontiranje i solidarnost u vremenu u kojemu živimo zapravo oružje. 

- Društvo je usamljeno i izolirano. Svi su prisiljeni natjecati se jedni s drugima, treba imati najbolji posao, školu, najskuplje stvari. Solidarnost vidim kao pobunu protiv toga. Davanje ljudima bez da očekuješ išta za uzvrat u materijalnom smislu. Na primjer, kad Romain ima tečaj francuskog jezika, nije to samo jezik, pričamo o svemu. Došao sam tu jer želim naučiti Hrvatski, plan je bio do kraja godine već pričati, ali neće tako lako ići - priznaje, ali dajemo mu plus za hrvatske riječi koje izgovara bez pretjerano izraženog talijanskog naglaska. 

Osjetili smo potrebu Danielea upozoriti da bureci koje jede u šibenskim pekarnicama nemaju veze s bosanskim burekom, a on nas je zaustavio.

- No, Valerio, every burek is beautiful! - zaključio je, a nismo se usudili proturječiti mu.

 


  KLJUČNE RIJEČI:  Mladi u EU / volonteri / stažisti / Narančasta zgrada / Europske snage solidarnosti /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.