Murgaš: Super je u San Francisku, ali još uvijek ne mogu bez luganiga - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 23.09.2017, 23:58h   •    

Šibenska urbana legenda

Murgaš: Super je u San Francisku, ali još uvijek ne mogu bez luganiga


  Z.M./ŠibenikIN Murgaš: Super je u San Francisku, ali još uvijek ne mogu bez luganiga
PIŠE M.K.
OBJAVA 23.09.2017, 23:58h

Dinko Bujas, Šibenčanima poznatiji kao Murgaš, jedan je od onih urbanih legendi grada koji mu je oduvijek davao neki poseban, pomaknuti mediteranski štih prepun posebnih pojedinaca kojima je padalo napamet uraditi neke stvari na koje bi se teško itko drugi odlučio. Iako je još 1986. godine preselio u SAD, točnije u San Francisco, Murgaš je itekako prisutan u Šibeniku, svake godine barem dva puta dolazi u svoj grad u kojem, kako sam kaže, najviše uživa.

 

- Je, volim Šibenik i ne bi izdržao da ne dođem ljeti i oko Božića, bez luganika i te prisne obiteljske atmosfere jednostavno ne mogu. Ipak, ne razmišljam još o stalnom povratku, dobro je meni i u Americi gdje imam dvoje djece, San Francisco je prekrasan i najeuropskiji američki grad. Da budem sasvim iskren, ne bi ni znao što raditi po zimi u Šibeniku. Po gradu nema pasa, a ja sam društveno biće i društvo mi je najvažnije – kaže Bujas, s kojim smo razgovarali u Giru, njegovom omiljenom šibenskom odredištu.

Murgaš je slavu u Šibeniku osamdesetih prošlog stoljeća najviše zaslužio kao fanatični navijač, pratio je košarku, vaterpolo i nogomet, i to ne samo šibenski.

- Vatreni sam navijač Dinama i nije mi bilo teško platiti avionsku kartu i iz Amerike na jedan dan otići do Amsterdama samo zbog utakmice protiv Ajaxa. Mislim da sam bio i prvi navijač u gradu, ako ne i u Hrvatskoj koji je na utakmice išao pituranog lica, a sad to svi rade. Sjećam se utakmice Šibenke protiv Jugoplastike, svi po Splitu u čudu su me gledali jer sam opiturao facu u stilu 'Ratnika podzemlja', nije im bilo jasno što bi to uopće trebalo značiti. Bojao sam i kosu u narančasto, što je u to vrijeme bio veliki šok za sve u Šibeniku. Oduvijek sam znao privući pažnju, to mi je nekako bilo u krvi – govori Murgaš.

Zapravo, nije bilo sportske manifestacije na kojoj ga nije bilo tih osamdesetih godina.

- Onda je Solaris bio jak i na svakoj utakmici na bazenu u Crnici okupilo bi se barem dvije tisuće ljudi. Kad bi utakmica završila nitko ne bi napuštao gledalište, svi bi čekali samo jedno. Da se popnem na onu poznatu desetometarsku skakaonicu i skočim u bazen. Tek se nakon mog skoka išlo kući. Pratio sam sve žive utakmice, pa i reprezentacije, svugdje me je bilo – kaže popularni Šibenčanin.

Jedna od anegdota iz vremena dok je još bio mali dobro je poznata Šibenčanima, a riječ je o tada popularnim Jadranskim susretima koji su se održavali u Vodicama.

- Jadranski susreti bili su jako popularni, prenosila ih je televizija i nije bilo onog tko ih nije pratio. Ja sam bio dijete, ali moji doma odmah su shvatili da ja to ne bi nikako želio propustiti pogledati uživo. Jadranski susreti održavali su se dosta kasno i ćaći i materi nije padalo napamet pustiti me u Vodice, pa su me zaključali u konobu bez televizije i ičega osim kreveta. I tako oni gledaju na televiziji te Jadranske susrete, kad odjednom ja upadam u kadar odmah pored televizijskog voditelja, čak sam mu povukao kabel od mikrofona. Gleda mene ćaća i govori materi da vidi kako je onaj mali isti Dinko. Pogleda i mater i kaže da stvarno je kao naš mali. Ubrzo im sine, spuste se do konobe, a u konobi nikog. Nisam ja mogao izdržati da Jadranski susreti prođu bez mene pa sam provalio vrata od konobe i brzo u Vodice – prisjeća se anegdote iz djetinjstva Murgaš.

Šibenčanima je ubrzo prestajalo biti previše čudno da ga vide na prijenosima svake važnije televizijske utakmice, bilo bi čudnije da ga nisu ugledali.

- Ma mogu slobodno reći da sam bio jedan od prvih pravih navijača u državi. I sad u Americi odem na američki nogomet, gledam drugu ligu ovog našeg nogometa u kojoj igra i nekad čuveni Cosmos iz New Yorka u kojem je igrao i Pele. Navijam za svoj lokalni tim iz San Franciska i često sam na utakmicama. U gradu nema puno Hrvata pa nemamo ni svoj klub kako to već iseljenici znaju ih organizirati, najviše se družim s Talijanima jer dobro znam talijanski jezik, a imam i veliku ekipu prijatelja Turaka. Oni su me prihvatili kao obitelj, a kad te Turci prihvate na takav način, to i o tebi puno govori. Naravno, bio sam i u Unešiću prošle srijede na utakmici Šibenika protiv Zagore – kaže Dinko Bujas.

U Ameriku, koju je oduvijek obožavao, odlučio se otići 1986., i to jer je u Danskoj upoznao curu Afroamerikanku i jako se zaljubio.

- E, al nije to bilo lako. Imao sam novaca samo za najjeftinije avionske linije. Bio je to neki ruski, pa sam na putu do Meksika usput stao i na Kubi. Nisam imao ni vizu za ući u Ameriku, pa sam zato i išao u Meksiko, odakle sam u autu bez problema prošao granicu. Bilo je to vrijeme kad nije vladala paranoja o emigrantima, carinik me nije ni pitao dokumente jer nisam izgledao kao Meksikanac. Dakle, nije bila to priča kakve sad možemo vidjeti u filmovima i koje su postale realnost. S granice sam krenuo pravac San Francisko i oženio se, ali ne zbog zelene karte već iz ljubavi. Nakon ženidbe par godina sam čekao američke papire i postao američki državljanin. Tako da nisam ni strepio od onih imigracijskih službi – govori Murgaš.

Kaže da je u to vrijeme bilo puno lakše naći posao nego što je to danas, pa je desetak godina radio po restoranima.

- Amerikanci su u osnovi ljubazni ljudi, dat će ti raditi ako si dobar, a čak će ti pomagati i da naučiš jezik. Nakon restorana postao sam taksist, od čega s tada moglo odlično živjeti, a sad nam prevelik problem predstavlja Uber i drugi slični, kojih u Americi ima dosta i zapravo su njihov izum. Sad se da zaraditi za tekuće troškove, a mogu i dva puta kući avionom i potrošiti lovu u Šibeniku, ali više se ne može nešto previše uštedjeti. Nakon svake krize ekonomija se u Americi oporavlja, ali svaki put je teže nego prošli put. To se vrti u nekim periodima od desetak godina. Ipak, kad me netko pita što bi im preporučio, otići raditi u SAD ili u Njemačku, uvijek sam za Ameriku. Jednostavno je obožavam – kaže šibenski taksist iz San Franciska.

Iako ne može bez luganika, sasvim je zadovoljan gastronomskom ponudom u svojoj drugoj domovini.

- San Francisko je grad s vjerojatno najboljom gastronomskom scenom na svijetu. Znam da mnogi misle kako se tu hrane samo u McDonaldsu, ali treba znati mjesta gdje imate hamburgere za koje ne bi povjerovali da su hamburgeri. Ma Frisco je prekrasan grad u kojem zbog mikro klime imate samo dva godišnja doba, proljeće i jesen. Poznata je ona izjava od Marka Twaina kako se nikad nije smrzao kao jednog ljeta u Friscu. Prekrasan je i Golden Gate most, ali više zbog prirode koja ga okružuje. Ljudi su posebni i uvijek se bore za svoja prava. Tolerantni su, tako da Donald Trump u Friscu nije dobrodošao. Ja sam nisam glasao jer me politika ne zanima, a niti ne primijetim neke promjene kako se predsjednici mijenjaju – apolitičan je Murgaš.

U vožnji taksija nikad nije imao neke opasne situacije kakve bi očekivali oni što puno gledaju američke filmove.

- Najteže je s pijancima, treba ih držati pod kontrolom da mi ne povrate u autu, a znaju i zaspati. Bude i ekipe koja nema novaca, pa se i s njima treba natezati. Ali, zbilja u odvih dvadesetak godina koliko vozim taksi nisam imao nekih situacija opasnih za zdravlje i život – govori Bujas.

Iako mu Šibenik fali, a još uvijek nema namjeru vratiti se, nostalgiju mu pomažu svladati prijatelji koji ga često posjećuju.

- Trener Neven Spahija mi je veliki prijatelj i kad može obavezno me posjeti. Kad je došao igrati u San Francisko družio sam se i s Darijem Šarićem, a obećao je javiti se i ove godine. Često mi se jave Šibenčani – govori šibenska legenda Dinko Bujas Murgaš.


  KLJUČNE RIJEČI:  dinko bujas / murgaš / sna francisko /

 

 

 

 

  VEZANE VIJESTI:

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.