Marijana Zorica: 'Uzmi to klupko i otpetljaj jednu po jednu nit kojom ćeš satkati punokrvnu, strastvenu i sretnu ženu' ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 06.03.2019, 12:56h   •    

Budite svoje, već ste perfektne

Marijana Zorica: 'Uzmi to klupko i otpetljaj jednu po jednu nit kojom ćeš satkati punokrvnu, strastvenu i sretnu ženu'


PIŠE ŠibenikIN
OBJAVA 06.03.2019, 12:56h

'Budite svoje, već ste perfektne', poruka je koju će putem projekta 'Kako je?' kulturne udruge DanicaNova povodom Dana žena poslati sedam Šibenčanki; Ivana Vranjić, Karmen Herceg, Zrinka Zoričić, Katarina Vučetić Nina Radovčić, Blanka Hrg i Marijana Zorica kroz tekstove koje od danas objavljujemo na ŠibenikIN-u. Treći objavljujemo tekst Marijane Zorice, šibenske novinarke i poduzetnice koja živi u Zagrebu. I ona je kroz svoj tekst pokušala dati odgovor na pitanje 'Kako prihvatiti sebe u svijetu opsjednutom perfekcionizmom?'

 

 

Drage žene, ova moja osobna  'inventura' ujedno je i literarna avantura kojom ću se pokušati obratiti 'običnim' ženama koje su slične meni – snažne, a ujedno i krhke. One koje ponekad kapituliraju pred samom sobom pod teretom očekivanja u ovom vremenu gladnog natjecanja, pijanih i posrnulih vrijednosti, žene koje nikad ne odustaju, samo ponekad zaborave svoje veličanstvo postojanja i svoju vrijednost u ovome nemogućem svijetu. Jednostavan put u pronalaženju sreće potpuno je nestao, ono istinski vrijedno išamarano je i zasjenjeno površnim i lažnim sjajem.

U procjepu

Evo nas na pragu četrdesetih, u delikatnom razdoblju života kad je normalno raditi inventuru i preispitati svoje odluke, shvatiti što zaista želiš ( u redu je ako još ne znaš), a moraš se nadmetati s novim idealima lijepoga, ispunjenog, k'o fol savršenog života. Bombardiraju nas sa svih strana savršenim, a sveopća atmosfera gizdave parade uvukla se u sve pore društva. Htjela, ne htjela, utrkuješ se, a ni sama ne znaš s kim. Sama sa sobom možda?

Normalno je da si umorna od utrke, pritiska svakodnevnice, svojih i tuđih nerealnih stremljenja, lutanja, vremenskih rokova, umorna od očekivanja. Sebe si negdje putem zaboravila, otplovila od svoje istinske ja, umjesto bonace, napravila si oluju, a kormilo ispustila. Živiš u moderno doba, u vremenu silne dostupnosti, bombardirana s milijardu informacija, u vremenu kad jednim klikom možeš saznati sve, u kojem navodno imaš bezbroj mogućnosti. Pa opet nekako nisi uzbuđena, umjesto više znaš manje, ne guštaš nego se gušiš, umjesto jasne vizije zbunjenija si nego ikad prije - ti i tvoja generacija zaglavili ste u limbu između dva stoljeća. Nisi ni slutila u svojim nevinim godinama kakvo te nemilosrdno vrijeme čeka – pozornica na kojoj popis životnih zadataka mora biti savršeno obavljen u točno zadanim vremenskim rokovima.

Slučajno ili ne, jučer popodne prije nego ću početi pisati ovaj tekst, ispijam kavu na suncu u srcu Zagreba (iako bih više voljela biti na mojoj šibenskoj rivi) i promatram ljude oko sebe –  stranci, Hercegovci, Purgeri, Dalmatinci...promatram žene i muškarce i pitam se tko je više vremena uložio u sređivanje, odjeću i frizuru. Ok, nema ništa loše u tome da ljudi drže do sebe. Čak i muškarci napokon.:) Svi mi želimo lijepo izgledati i nitko ne hoda kao da je izašao iz pećine (dobro, izuzev mene prošle subote za maškare).

Dakle, pažnju mi odvlače dvije cure koje sjede ispred mene, koje se umjesto razgovora, dobrih sat vremena namještaju, popravljaju šminku, tapiraju pa napokon fotografiraju. Sve moguće radnje prije fotkanja ponovljene su stotinjak puta, a vrhunac razgovora bio je koju će fotografiju staviti na koju društvenu mrežu. Ok, ok, neću mudrovati i biti licemjerna, svi smo mi adaptirani ovom stoljeću, ali, što je previše, previše je! Malo mi je falilo da ih potapšam po ramenu i udijelim koju pametnu, a time da i sebe iznova podsjetim koliko je tanka granica između normalno i previše. No, nije na meni. Okrećem se na drugu stranu i što vidim: savršeni identični nosored i usnored. Da, upravo to.

Dakle, u tome momentu posložio se red ženskih profila savršenih prćastih nosova i savršeno (prepunjenih) punih usnica. Nije baš ohrabrujuće, pogotovo ako bi i sama na sebi nešto mijenjala, ali u tom trenutku sam, bez pretjerivanja, u smislu trenutnog prosvjetljenja, Bogu zahvalila što ne pripadam redu Stepfordskih supruga jer, ponovno naglašavam, tanka je ta granica. Nije problem ako si se dotjerala, popravila, problem je što si pretjerala i postala klon, postala opterećena. Podržavam svako uljepšavanje u granicama normale, svi želimo biti najbolja verzija sebe, svi smo mi tašti na ovaj ili onaj način, htjeli to priznati ili ne. Ali bitno je na vrijeme prepoznati, osvijestiti i postaviti zdrave granice u sumanutoj težnji savršenstvu. Ne samo u izgledu, nego u svemu.

Budi svoja

Nisi savršena niti trebaš biti, možda nisi najljepša niti trebaš biti, možda ne radiš posao koji želiš, možda nisi majka, možda jesi, udana si ili rastavljena, što god da imaš sad, prigrli to i pleši, leti, sanjaj, tuguj, plači, padni, ali se podigni.

Oprosti sebi jer si ljuta, jer si se malo pogubila, oprosti sebi što si zaboravila koji je tvoj istinski sjever, a čestitaj si jer se vraćaš sebi u ovom ludom svijetu lažnog blještavila, savršenih proporcija i voštanih figura i zahvali na svom životu od tisuću sitnica koje čine veličanstveni mozaik. Pomiluj nju, zaboravljenu sebe, jer koliko god mislila da te razočarala, da nisi ostvarila sve snove koje si strastveno sanjala, ti si živjela!

U redu je što si se zapetljala u klupko života, u redu je ako si frustrirana, ljuta ili razočarana. To znači da u tebi još ima vatre, nisi prazna ljuštura koja je odustala od sebe, od svoje sreće. To je najvažnije. Misliš da nisi ništa posebno, ali ne znaš ni sama koliko si posebna. Sad je vrijeme da saznaš, sad je vrijeme da pošalješ k vragu sve što ti ne mami osmjeh na lice.  

Očisti svoj um i kreni s malim stvarima i malim pobjedama, jer moram ti kazati surovu istinu - ništa te grandiozno ne čeka odmah iza ugla. Grandiozni su tvoji mali koraci. Tvoj svijet te čeka, tvoje iskonsko 'ja' žudi za tobom i to je jedino savršenstvo što postoji. Uzmi to klupko i otpetljaj jednu po jednu nit kojom ćeš satkati punokrvnu, strastvenu i sretnu ženu. 

Mijenjaj ono što možeš i želiš promijeniti i usudi se kao lavica, a otpusti ono što ne možeš, jer ne možeš. Važno je znati otpustiti sve okove prošlosti. Ne čekaj bolje prilike, neki bolji život. Imaš ga. Ostavljaš trag koliko god da je vrludav i neravan. Ne postoji ispravan. Postoji samo tvoj.


  KLJUČNE RIJEČI:  Dan žena / marijana zorica /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.