Leon Lučev na tvrđavi Barone: 'Čovjek mi je u Beogradu prišao s pištoljem i rekao da će nas pobiti ako nastavimo snimati' - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 08.08.2019, 10:53h   •    

'Teret' i 'Malo se sjećam tog dana'

Leon Lučev na tvrđavi Barone: 'Čovjek mi je u Beogradu prišao s pištoljem i rekao da će nas pobiti ako nastavimo snimati'


  V. Baranović/ŠibenikIN Leon Lučev na tvrđavi Barone: 'Čovjek mi je u Beogradu prišao s pištoljem i rekao da će nas pobiti ako nastavimo snimati'
PIŠE Valerio Baranović
OBJAVA 08.08.2019, 10:53h

U sklopu posebnog potprograma tvrđave Barone 'S čim se bave šibenska dica?' sinoć su prikazana dva filma šibenskog glumca Leona Lučeva. Dok u filmu 'Teret' Lučev igra glavnu ulogu, u filmu 'Malo se sjećam tog dana' stao je iza kamere i preuzeo ulogu redatelja. Iskoristili smo priliku za razgovor sa šibenskim glumcem.

 

Glumčev redateljski debi 'Malo se sjećam tog dana' premijerno je prikazan na festivalu u Locarnu, a na 19. izdanju Međunarodnog festivala srednjoeuropskog i istočnoeuropskog filma 'goEast', proglašen je najboljim kratkometražnim igranim filmom, odnosno obiteljskoj drami u kojoj su međusobno suprotstavljene teme života i smrti, žalosti  i sreće.

- Dugo sam imao potrebu snimiti film, bio mi je u glavi, ali bio sam nesiguran. Postojala je dilema trebam li se na taj način artikulirati. Odabrao sam ekipu s kojom ću raditi, a znao sam da u filmu želim puno naturščika jer sam radio meni blisku i intimnu priču. Čak sam snimao  u svojoj kući, moja bivša partnerica bila je scenograf, a glume moja djeca i rodbina. Otpočetka sam surađivao s Orianom Kunčić i velika joj hvala - kaže nam o kratkometražnom filmu dodavši da, kad bi ga danas išao opet snimati, sve bi napravio drugačije, a je li to inače slučaj kod redatelja, ne zna, znat će kad snimi drugi film.

Film su na tvrđavi Barone predstavili sam redatelj i šibenska glumica i casting direktorica Oriana Kunčić. Lučev je priznao da mu je ovo najteže prikazivanje jer je domaći teren, a na tvrđavu Barone je došlo 'pola otoka', od kojih polovica igra u filmu, a jedini profesionalni glumci su Goran Bogdan, Nina Violić i Daria Lorenzi-Flatz.

- Što više gledam film, to se više mislim zašto sam to radio. Iz koje potrebe? Da iskomuniciram koliko ne komuniciram? Da iskomuniciram bol koju osjećam ili da ja shvatim što je bilo tog dana kojega se ne sjećam. Ne znam. Gledajući scenarij, tema je život i smrt koji su paralelne pojave. Je li to pitanje rata koji čovjek prođe pa se stvori neki motor koji pokreće. Ne znam. Sam sebi odgovaram kroz film pa tako i vama - kaže Lučev.

Suradnja Lučeva i Kunčić traje jako dugo i to na važnim regionalnim filmovima kao što je Grbavica, koja otvara temu silovanja kao ratnog zločina, Muškarci ne plaču, Mediteranske traume i slični. Na neki način su predvodnici otvaranja tema koje su teške za sistem u kojemu živimo. 

- Reći ću floskulu u koju stvarno vjerujem, a to je da jedini smisao njihovog rada otvaranje tabu tema, koje ne bi smjele postojati u zdravim društvima pa je tako bio slučaj i s ovim filmovima. Kad smo radili Grbavicu nismo ni sanjali da će doći do takvog uspjeha, a kad sam pročitala scenarij, stalno mi je Leon bio u glavi. Trajalo je, ali na kraju je dobio ulogu, a cijeli film je pratila velika drama, kako u Beogradu, tako i  Sarajevu, pogotovo kad je Mirjana Karanović dobila glavnu ulogu - kaže casting direktorica.

Lučev kaže da, kad je riječ o filmovima koji otvaraju pitanje istine, uvijek se vrati na 'Svjedoke' iz 2003. godine koji je otvarao temu obitelji Zec.

- Bilo je važno da nakon rata svi počiste svoje dvorište, bar umjetnički. Neki to nisu napravili ni dan danas, a mi smo to s Teretom radili i prije dvije godine u Srbiji, imao sam osjećaj da smo kao diverzanti zbog način na koji smo radili i što se sve događalo. Umjetnost je jedina koja se bavi takvim temama uz novinarstvo. Novinari su ti koji su trenutno otvorili aferu s ministrom Kuščevićem koji bi, da se mene pita, trebao biti u zatvoru, a ne samo smijenjen. Kad je Teret izašao u Srbiji, razapeli su film, a nisu ga ni pogledali. Prije par dana sam pročitao kritiku iz koje je jasno da autor nije pogledao film - kazao je Lučev dodavši da se slična situacija dogodila s 'Ministarstvom ljubavi' i 'Muškarci ne plaću'.

Prije desetak godina bilo je lakše raditi ovakve filmove nego danas, naglasio je Lučev, a atmosfera je oštrija nego ikad. Prema riječima samog redatelja, Teret je film o tome što jedna generacija ostavlja drugoj, ali i film koji ima namjeru biti 'kamenčić u cipeli' jer 'teret iz naslova filma nije samo onaj kojega glavni lik vozi u kamionu ili u sebi, nego i povijesni teret koji se na ovim prostorima prenosi s generacije na generaciju i stalno je prisutan, a o njemu se ne razgovara'.

- Teret smo u Beogradu snimali pod prijetnjom ubojstvom. Čovjek mi je prišao s pištoljem i doslovno rekao da će nas pobiti ako ne stanemo snimati. Nastavili smo. Ponekad se mislim kako smo iz rata izašli prije 20 godina, a gore mi je nego kad sam bio tamo - iskreno će Lučev.

Oriana Kunčić se slaže, a to je iskusila nedavno dok je bila na plaži.

- Pročitala sam status jednog Šibenčanina, na stranu što ga volimo, čovjek je vrlo ozbiljno izjavio da svi koji se usude reći da General nije dobar film trebaju biti protjerani iz države. Mislim se, ja stvarno ne smijem ići gledati taj film jer ću reći da nije dobar, bar po traileru koji sam vidjela. Ako nešto nije dobro, evo rođena sam ispod ove tvrđave i tu sam odrasla, ali ako film nije dobar valjda nisam dovoljno dobar domoljub. Malo smo daleko otišli - iskreno će Kunčić.

Kada pričamo o filmu Teret, razlikuje se od ostalih filmova ratne tematike jer ne prikazuje eksplicitne scene ratnih grozota s kojima se inače pokušava šokirati gledatelje, ovo je  film ceste koji prati vozača kamiona koji za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999.  prevozi tajanstveni teret s Kosova do Beograda.

- Zaista ovisi iz koje perspektive gledate film. Iz naše perspektive, to je gotov rat, a u Srbiji, to je i dalje bilo granatiranje. Strašno je kompleksan i širok. Može se sagledati iz perspektive Ognjena Glavonića, koji je tada imao 15 godina i njegovog doživljaja rat, može se sagledati iz perspektive vozača kamiona koji odrađuje taj posao ne znajući, ali pretpostavljajući što radi. Može se sagledati i iz perspektive svih ljudi koji su u tom periodu u Srbiji uzeli pušku u ruku i krenuli u rat, a mogli su reći ne. Postoji i perspektiva djeda koji je tim klincima ostavio državu koja je funkcionirala. Dakle, Ognjen se zapravo bavi mladom generacijom i nekim beznađem, smislom i nadom, ali i snagom te generacije za koju ćemo vidjeti što će se dogoditi - kaže nam šibenski glumac.

Redatelj filma u svom istraživanju prikupio je toliko materijala da je u pola pisanja scenarija prestao raditi i napravio je dokumentarac Dubina Dva jer je shvatio da cijeli taj materijal treba nekako kanalizirati, a nije mu potreban u filmu.

- Film je ogoljen od činjenica i informacija, u mračnom totalu vidi se da su u pitanju leševi, ali film se bavi ljudima u tom periodu neosuđujući ih i neopravdavajući ih. Tada su bili takvi kakvi jesu i postupali su kako jesu - kazao je glumac uoči prikazivanja na šibenskoj tvrđavi.

Na pitanje je li mu bilo teško prihvatiti glavnu ulogu, koja je u kadru gotovo cijeli film, kaže da mu je bilo uzbudljivo jer ga zanima tema, a svidjelo mu se kako redatelj radi pa nije bilo dilema.

- Ognjen je nevjerojatno obrazovan čovjek, jedan heroj koji je nakon 'Dubine dva', dok je završavao film doživio strašne napade u Srbiji, međutim, hrabro je izbacio 'Teret' što je bila 'šaka u glavu' svim fašistima na ovom području. Sve se pretvara u obiteljski balkanski film. Teret je zapravo teret neizgovorenosti i prikrivanja zločina. Ogledalo koje smo otvorili je strašno teško jer je medijska blokada u Srbiji jaka, ako i kod nas - iskreno će.

Film se snimao pod lažnim imenom 'Bijeli kamion' kako bi izbjegli više neugodnosti, ali nije ih nedostajalo.

- Kad smo snimali u mehaničarskoj radionici prišao nam je mladić i pitao snimamo li film o 'bijelom kamionu. Rekao sam da snimamo. Kazao nam je da je om tovario jedan takav kamion. Svi smo se gledali, on je nastavio priču kako se sjeća da je utovario dječju nogu s crvenom čizmicom. Dobio je nervni slom od kojeg se liječio deset godina. To su neke od stvari koje su pratile snimanje filma - prepričao je.

Lučev naglašava kako film ne osuđuje, govori o novoj generaciji i novoj nadi, ali preuzima i odgovornost za učinjeno. 

- Ljudi su uzeli puške u ruke. To je odluka, a mogli su reći ne - zaključuje Lučev.

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.