Jole iz Castella: Konobar sam, ali često glumim i tetu iz vrtića ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 21.12.2015, 11:45h   •    

Skoro 30 godina s tacnom u ruci

Jole iz Castella: Konobar sam, ali često glumim i tetu iz vrtića


  Ivan Buvinić/ŠibenikIN Jole iz Castella: Konobar sam, ali često glumim i tetu iz vrtića
PIŠE Mario Krnić
OBJAVA 21.12.2015, 11:45h

Jole Baranović Zelenko, iako još mlad, jedan je od najdugovječnijih i najpoznatijih šibenskih konobara, a cijela priča je počela daleke 1988. godine u Bambusu, u to vrijeme jednom od najpopularnijih šibenskih kafića. Jole je tada imao samo 16 godina, konobario je i završio školu, i već je u tinejdžerskom dobu znao da će ugostiteljstvo biti njegov životni poziv. Koliko je dobar konobar govori i činjenica da je u svojoj karijeri jedan jedini dan bio na birou.

 

 

Jole je sad u Castella, koji slobodno možemo nazvati i šibenskom verzijom 'Kafića uzdravlje', a osobito ga vole djeca.

- Tu smo sami uredili dječje igralište, da se roditelji malo odmore dok piju kavu, pa me često dopadne uloga tete iz vrtića. Dok konobarim pazim i na djecu, a to je usluga koju ćete malo gdje dobiti. Još je i besplatna. Među najdražima su mi mali Marin Vranković koji mi uvijek uspije užicati mobitel, te mali Diego, sin Aljoše Draganića koji svira u bendu Olivera Dragojevića. Diego uvijek viče 'Jole kava' kad dođe u Castella, a pričali su mi njegovi roditelji da je vikao 'Jole, kava' i u centru Barija u Italiji kad je ugledao konobara – smije se Jole uz napomenu da je dosta djece 'pratio' u razvoju od kolica do škole budući da u Castella uvijek sjedi dosta mladih parova s obiteljskim pomlatkom.

Prvi posao i odmah u najpopularnijem kafiću

Na početku karijere u Bambus ga je pozvao tadašnji vlasnik Paško Nižić, a jedini razlog zašto je posao prihvatio bio je da zaradi nešto novaca za izlaske s prijateljima i da kupi koji komad robe.

- Radio sam poslije škole, a često sam dolazio i ranije, otvoriti kafić i pripremiti sve za kolege u jutarnjoj smjeni. Bambus je tada bio najbolji 'dnevni' kafić u gradu, u njemu su se skupljale poznate šibenske face, od odvjetnika do sportaša. Zapravo svi od pošte, suda i Elektre dolazili su kod nas jer tada nije ni bilo drugih kafića na tom potezu - kaže Jole.

Ono što ga je najviše impresioniralo bili su košarkaši Šibenke, koji su se u to vrijeme borili i za prvaka bivše Jugoslavije.

- Dolazili su u Bambus redovito Ivica Žurić i Predrag Šarić, a osobito mi je drago što sam na poslu upoznao i velikog Dražena Petrovića. Uglavnom, brzo sam pohvatao stvari u kafiću, brzo sam dobio i svoje smjene i zauvijek se zaljubio u svoj posao. Ostao sam dugo u Bambusa, a 1994. godine jednu godinu radio sam u Bountyja na rivi. Taj kafić, najblaže rečeno, nije bio dnevni đir, da ne opisujem previše. Bila su to ona luda ratna vremena, poaso u Bountya mogu ocijeniti samo živahnim, ponekad i zahtjevnim, ali u takvim se situacijama da puno toga naučiti. Pogotovo u pristupu gostima i psihologiji - istaknuo je popularni Jole.

Od konobarskog krštenja do Zelenka

Pravo konobarsko krštenje i prvi susret s restoranom i služenjem hrane, Jole je osjetio u ljeto 1994. godine, kad je na poziv prijatelja Zorana Brajkovića otišao konobariti u restoran Cangarol u Baškoj na otoku Krku.

- Kod nas u Šibeniku ljeti je sve još bilo prazno, a zbog rata turista skoro da nije ni bilo, a na Krku je već tada sve gorjelo, oni rata nisu previše osjetili. Radio sam tamo četiri sezone, po šest mjeseci svake godine i bilo je to izvrsno iskustvo. Uz engleski koji sam učio u školi, tamo sam naučio i njemački i talijanski, i to sve u hodu na poslu. Eto, polako uz konobarenje sad pričam četiri jezika. U zimskom periodu kad bi zatvorili restoran nisam odmarao, odradio bi zimu u Kadeni u Šibeniku. I tako sve do 1998. godine kad sam otvorio svoj kafić kod nove pošte i nazvao ga Zelenko, što je stari nadimak moje obitelji Baranovića - otkrio nam je Jole.

Zelenka je vodio skoro deset godina, ali stjecajem okolnosti i početkom gospodarske krize, morao ga je zatvoriti.

- To je bilo jedino vrijeme kad sam mislio da se više nikad neću baviti ugostiteljstvom jer mi je bila puna kapa kafića. Srećom, nije me to stanje puno držalo, otišao sam opet na poziv Zorana Brajkovića u špageteriju Bramasole. Radio sam tamo godinu i pol dana, dao otkaz, jedan jedini dan bio na birou, i onda dolazim gdje sam i sad, u Castella – rekao nam je poznati šibenski konobar.

Težak, ali zanimljiv posao

Tu se već toliko udomaćio, zna sve goste napamet, njihove navike i kakvu kavu ili pivu piju, pa kaže da je tako uštedio sebi i vlasnicima barem nekoliko pari cipela i tko zna koliko prijeđenih kilometara.

- Stojim na vratima, a gost sjedne na udaljeni stol pa uopće nemam potrebu odlaziti do gosta, već znam što će popiti, zavisno i od doba dana. Oduvijek me je to išlo jer volim raditi s ljudima i promatrati ih, naučiti neke navike. Baš te sitnice čine dobrog konobara kojem će se gosti uvijek vratiti – napomenuo je konobar s tridesetogodišnjim iskustvom.

Ne dolaze u Castella samo domaći gosti, preko ljeta sve je više tu stranaca, a neki su baš zbog Jole svako jutro i na kavi.

- Sprijateljio sam se s jednim bračnim parom iz Francuske. Kupili su kuću na Brodarici ali svejedno svako jutro sjednu u autu i pravac Castello. Zvali su me ovog ljeta i na proslavu godišnjice braka, ali bilo je to u petak kad imamo ove ljetne večeri u Gira, Bona i Castella, kad je toliko puno posla kolege ne ostavljam na cjedilu – iskreno nam je ispričao Jole.

Kad vrati film unatrag, nikad ne bi mijenjao svoj posao i radio nešto drugo, iako je i sam svjestan da je konobarenje i fizički zahtjevno.

- Moj sin Ante ima samo 14 godina a već planira s najboljim prijateljem Blažom i Andrijom otvoriti restoran. Teško je reći bih li volio da Ante krene mojim stopama. Riječ je o teškom, ali i zanimljivom poslu. Ako se i odluči na ugostiteljstvo, dobra strana je što ću mu uvijek moći pomoći kakvim savjetom – zaključio je Jole iz Castella.


  KLJUČNE RIJEČI:  Jole Baranović / Castello / Bambus / Zelenko /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.