Fotografije Marije Laća ostavljaju bez daha: Počelo je kao hobi, a prvo samostalno vjenčanje odradila je u Bruxellesu - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 02.08.2020, 11:02h   •    

Priča o uspješnoj Šibenčanki

Fotografije Marije Laća ostavljaju bez daha: Počelo je kao hobi, a prvo samostalno vjenčanje odradila je u Bruxellesu


  Privatna arhiva/Marija Laća Fotografije Marije Laća ostavljaju bez daha: Počelo je kao hobi, a prvo samostalno vjenčanje odradila je u Bruxellesu
PIŠE V. Baranović
OBJAVA 02.08.2020, 11:02h

Za Mariju Laća možda niste čuli, ali gotovo sigurno ste vidjeli njene fotografije koje možemo opisati kao ‘bezvremenska romantika’. Ova 25-godišnja Šibenčanka diplomirala je na PMF-u u Zagrebu, ali nema planova raditi u struci. Nakon diplome vratila se u Šibenik pa smo je ‘priveli’ na kavu kako bi ispitali kako je došlo do toga da je jedna od traženijih fotografkinja vjenčanja u Hrvatskoj.

 

 

Marija se fotografijom iz znatiželje počela baviti nešto prije srednje škole. 

-'Krala' sam digitalac i nosila ga u školu, imala sam potrebu baš sve dokumentirati. Prijateljica mi je posudila na par tjedana očev fotoaparat da ga probam (Hvala Katarini!) To je bilo ‘eye opening’ - kaže Marija i prisjeća se da je bio Olympus. Ne sjeća se modela, ali kroz smijeh kaže da zna da je imao objektive - što mi je značilo da je bio dobar.

Od tog Olympusa do danas, Marija je odrasla, a za osobu koja je imala jako puno utjecaja izdvaja kolegicu i prijateljicu Sanju Lydiju Kulušić.

- Ona me prije 11 godina niotkud pronašla na Facebook-u, pitala me hoćemo napraviti đir i par fotki. Pokazala mi je kako može izgledati fotografiranje portreta i stvarno me dodatno zaintrigiralo - priča nam ova mlada i uspješna Šibenčanka.

Nakon toga, njeni roditelji su shvatili da je fotografija stvarno zanima, sjeli je u auto, odveli u Zadar i kupili joj prvi fotoaparat. Zahvalna je na podršci roditelja koji su razumjeli njene želje i snove, podržali ih i tako je usmjerili.

Ubrzo sam fotografirala po Gimnaziji, pa za Šinjorinu, i maltretirala sam prijateljice da mi poziraju. Nakon toga sam upisala fakultet koji nema nikakve veze s fotografijom. Išla sam u matematičku gimnaziju pa sam odlučila upisati PMF, profesorski smjer matematike i informatike. Tada se dogodila kratka pauza od fotografije, ali ubrzo je došlo nezadovoljstvo fakultetom - iskreno će o trenutku kada je opet uzela aparat u ruke, odnosno iz Šibenika ga je donijela u Zagreb.

Samu sebe je natjerala da što više fotografira kroz projekt ‘365’, odnosno godinu dana objavljivanja fotografija svakodnevno.

- Na Instagramu sam krenula s par stotina pratitelja, ali to je raslo jer je ljude zanimalo što ću taj dan objaviti. Nekima je pak bilo zanimljivo hoću li propustiti objavu. Stekla sam puno poznanstava i nekako se pročulo za mene. U procesu dovršavanja tog projekta počela sam dobivati plaćene poslove - pojašnjava.

Pokušavala je posao kombinirati s fakultetom, što je bilo vrlo izazovno jer se u isto vrijeme povećavao obujam posla na fakultetu i u fotografiji, ali sve se može kad se hoće. Na zadnjoj godini izašla bi iz stana ujutro u 7.30 sati, odradila dvije prakse, predavanja, par snimanja, došla doma na večer i obrađivala te fotke do 2-3 ujutro - i tako svaki dan. Bez podrške i pomoći najbližih, teško da bih taj period izdržala. Mlađa sestra je često znala uskakati i pomagati s nekim sitnicama za koje ja jednostavno ne bih imala vremena.

- Zapravo, jedva sam čekala završiti fakultet da se mogu u potpunosti posvetiti fotografiji - kaže iskreno. Često me pitaju zašto sam ostala na fakultetu, ali smatrala sam da ono što započnem - trebam i dovršiti. Zanimljivo je što su mi slično pitanje postavili i roditelji prije upisa na diplomski studij, shvaćajući i podržavajući činjenicu da je fotografija ono čime se zaista želim baviti. To je jedno lijepo poglavlje u mom životu, ali drago mi je da je gotovo, haha!

Zagreb je u poslovnom smislu, za razliku od Šibenika, grad u kojem se teško probiti i konkurencija je velika.

- To je istina, ali ne mogu reći da mi je put bio vrlo trnovit. Dapače, posla i upita je bilo čak i previše! Dosta brzo i dobro sam se snašla, tako da mi je jedini problem bio balansirati posao i obrazovanje. Zagreb je grad u kojem je proporcionalno veći i broj poslovnih prilika i fotografa. Sve što sam priželjkivala, u Zagrebu sam eventualno i postigla. Krajem 2018. godine pozvali su me u Journal.hr na razgovor i uskoro sam postala službena fotografkinja za, već tada, jedan od “najjačih” lifestyle portala u državi. Tamo sam isklesala zanat! Od fotografiranja proizvoda, lokacija i ljudi - sve je bilo dio “dnevnog reda”. Naučila sam se brzini, što mi je bilo jako važno. Sada to znanje i praksu mogu iskoristiti u vlastitom gradu, u koji sam se jedva dočekala vratiti.

Uz sve to, počela je raditi i marketinški dio koji joj je danas dio posla u vlastitom obrtu - pojašnjava. Trenutno vodim društvene mreže za nekoliko klijenata, i na području marketinga bih se svakako htjela dalje razvijati. Klijentima se sviđa što angažiranjem mene dobiju “cijeli paket” - i fotografa i voditelja društvenih mreža.

Marija je prepoznatljiva, ima svoju estetiku i specifičan način obrade fotografija koje se mogu prepoznati iako ne znate da su njene. Obrada jako zanima ljude, kaže da kad na story objavi fotografiju prije i poslije obrade, brojke i reakcije ‘eksplodiraju’. To je odlično, kao kad pjevačev glas prepoznate na prvi takt pjesme, isto je i s Marijinim fotkama.

- Ljudi me kontaktiraju nakon što vide neke moje fotografije i kažu da žele točno to. Smiješno mi je bilo kad mi je vlasnica jednog lokala u Zagrebu, prije nego sam došla, poslala fotografije s interneta za inspiraciju i kazala kako bi htjela tu estetiku. Nije ni znala da mi zapravo pokazuje moje fotografije - prisjeća se. Svakako svoju estetiku ne mijenjam prema potrebama klijenata, jer me oni biraju upravo zbog nje.

Svoj način obrade i estetiku razvijala je godinama. Glavna vodilja joj je ‘manje je više’. 

- Ako fotkam hranu, salata ne može biti npr. siva, boje moraju ostati vjerodostojne! Slično je s vjenčanjima, ljudi ne mogu biti narančasti, a bijela vjenčanica roza ili plava. Najvažnije mi je da je točna boja, a nakon toga klasika, malo kontrasta, malo ovoga, malo onoga - pojašnjava. 

Ljudima treba objasniti da je profesionalnim fotografijama potrebna temeljita obrada, fotografi koriste filtere (presete), ali to nisu oni kao na Instagramu koje zalijepite na fotku. Dapače, čak i detaljno razrađen preset nikada neće odgovarati svakoj fotografiji i potrebno ga je konstantno dodatno uštimavati.

- Malo ljudi shvaća koliko je posla u fotografiji. Ja svoj honorar na vjenčanjima ne zaradim u tih 12 sati fotografiranja, moj angažman kreće puno prije vjenčanja s brojnim sastancima i nastavlja se narednih tjedana kada obrađujem, pripremam fotke i ne znam što sve ne - objašnjava dio posla kojega ljudi ne vide.

Kada uđete na njenu web stranicu, prve fotografije koje će vas ostaviti bez daha su one s vjenčanja u Toscani, koje izgledaju kao film dostojan Oscara za najbolju fotografiju.

- Iako mi je tek treća sezona da fotografiram vjenčanja, imam dojam da to radim puno duže. Zanimljivo je da mi je prvo vjenčanje koje sam ikad bookirala bilo u Bruxellesu. Ponudila sam smiješnu cijenu, samo da pokrijem put i krenula - prisjeća se.

Osim proizvoda i vjenčanja, u Marijinoj, kako kaže, troslojnoj niši su i fotografije hrane u kojima je zaista izvrsna. Također je počela slučajno.

Preko zajedničke poznanice sam upoznala Milu Butorca, kojega se možda sjećate iz Tri, dva, jedan - kuhaj! Kliknuli smo i počeli surađivati. On bi kuhao, a ja fotografirala i to mi je otvorilo vrata ‘food’ fotografije. Danas sam i jedna od dva službena Wolt fotografa za Hrvatsku - otkriva. 

Počela je gledati dokumentarce i educirati se o hrani, a u tom trenutku je stigao poziv da bude službena fotografkinja Chef’s Stagea 2019.

- To mi je bilo wow. Ljude koje sam gledala na TV-u ću gledati uživo i jesti njihovu hranu. Jako mi je žao što je odgođen ove godine - priznaje.

Marija danas živi u Šibeniku. I dalje ima klijente u Zagrebu i drugim dijelovima Hrvatske pa putuje na snimanja, ali odlučila je da joj baza bude Šibenik. 

- Šibenik ima puno toga za ponuditi. Činjenica je da se tu puno bolje živi. Imaš više slobodnog vremena, a stigneš obaviti sav posao. Možeš popiti kavu na rivi, a Zagreb je blizu. U cilju mi je što više poslova prebaciti u Šibenik ili Dalmaciju. Jako mi se sviđa smjer u kojem grad ide, a to mi kažu i ljudi iz ostatka Hrvatske kada spomenem odakle sam, da je grad procvjetao. Budem baš ponosna - zaključuje Marija dodavši da posla ima, samo ga treba znati dobiti i izboriti se za vlastiti boljitak.

Marija Laća oduševljava svojim fotografijama Marija Laća

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 15 fotografija

  KLJUČNE RIJEČI:  Marija Laća / fotografkinja /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.