FOTO Nestaje još jedan simbol Šibenika, Pripuzu od ruševina 112 milijuna kunaŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 21.02.2014, 14:27h   •    

Zbogom elektrolizi

FOTO Nestaje još jedan simbol Šibenika, Pripuzu od ruševina 112 milijuna kuna


  Rušenje pri kraju prošle godine FOTO Nestaje još jedan simbol Šibenika, Pripuzu od ruševina 112 milijuna kuna
PIŠE Šibenik IN
OBJAVA 21.02.2014, 14:19h

Nestaje još jedan simbol Šibenika. Poslije TEF-a, čiji tvornički krug ni 18 godina nakon rušenja, u što je ulupan golem novac, nije spreman za drugu namjenu, još jedna sada već bivša tvornica – jedina elektroliza aluminija u Hrvatskoj – odlazi u staro željezo, piše Slobodna Dalmacija.

 

 

Pomalo apokaliptična slika triju ogromnih hala ukupne dužine 1,8 kilometara dokaz je da Šibenik i Hrvatska definitivno dižu ruke od proizvodnje aluminija, kojoj je temelje još daleke 1935. godine udarila obitelj Ivanović izgradivši na Lozovcu, na domak Krke, prvu tvornicu aluminija u ovom dijelu Europe. Bio je to potez koji će Šibenik poslije promovirati u jednog od najmoćnijih aluminijskih giganata.

Unosan biznis

Danas, nakon gotovo 80 godina, ostaje prisjećanje na to da je, zahvaljujući tome, neposredno prije rata ovdje radilo i više od 5500 radnika. Samo u halama Elektrolize kruh je zarađivalo više od 2000 Šibenčana. Ona je bila temelj TLM-a, koji je danas spao na manje od 700 radnika.

Gomila razrušenog željeza, između kojeg vire moćni stupovi armiranog betona, u neku ruku simbolizira propast nekad moćne hrvatske industrije koju već punih 20 godina nezaustavljivo uništavamo.

Ostat će zabilježeno da su ove tri najveće hale u Dalmaciji krajem sedamdesetih godina brže izgradili nego što su je danas moćni građevinski strojevi zbrisali s lica zemlje. Naime, poslije dugotrajnih priprema, razgradnja Elektrolize počela je još krajem 2008. godine, kad je uklanjanje zaostalog aluminija i popriličnih količina opasnog materijala, kao i svih 210 elektrolitskih peći, povjereno zadarskoj tvrtki “Sirovina odlagalište”.

Danas, nakon šest godina, moćni strojevi tvrtke “Cezar” Petra Pripuza sravnili su sa zemljom hale Elektrolize s ambicijom da za najmanje godinu dana očiste prostor na kojemu se nekad proizvodio aluminij. Razgradnjom triju tvorničkih grdosija dobit će se oko 61.000 kubika betona te oko 70.000 tona čeličnih konstrukcija i čelika koji se nalazi u armaturama, a koji će završiti u splitskoj Željezari. Pokrovnih i krovnih obloga je oko 400 tona, a drvnih podloga, filtara i plastičnih masa iz krovne konstrukcije oko 2000 kubika, piše Slobodna Dalmacija.

Razgradnja Elektrolize nije samo zahtjevan “građevinski zahvat”, nego i vrlo unosan biznis. Nitko ne otkriva koliko bi “Cezar” mogao na tome zaraditi. No, kilogram starog željeza danas na hrvatskom tržištu stoji između 1,4 i 1,6 kuna, što znači da samo u konstrukcijama “leži” između 98 i 112 milijuna kuna. Ako tome pridodamo i krov, ranije razrušene silose glinice građene od metala, kao i drugi koristan otpad, jasno je da je razgradnja, ma koliko bili visoki troškovi tog zahvata, vrlo unosan biznis.

No, prije “Cezara” je brke na šibenskoj Elektrolizi omastio i Miho Zrnić Marinović, vlasnik “Sirovina odlagališta” iz Zadra, koji je iz hala uklonio 210 elektrolitskih peći i opasan otpad, pri čemu je većina otpada bilo željezo i aluminij.

“Adrijal plus”, tvrtka u suvlasništvu Vlade Čovića koja je vlasnik hala i oko 200.000 kvadrata prostora, također će zaraditi od razgradnje, dok se prije nekoliko godina nadala tek pozitivnoj nuli s obzirom na skup proces razgradnje.

Rušenjem Elektrolize briše se svaki trag da je Šibenik nekad bio veliki proizvođač sirovog aluminija.

Neshvatljiv potez

– Za mene je to neshvatljiv potez. Ne želim doći ni blizu tom današnjem stratištu industrije. Šibenčani bi ubuduće barem jednom godišnje trebali doći na mjesto gdje je bila Elektroliza i pokloniti joj se jer je zahvaljujući njoj Šibenik izrastao u moderan grad.

Mi je rušimo uz opravdanje da se ne isplati, a susjedi Slovenci istodobno su prije četiri-pet godina izgradili još jednu iako, kao ni mi, nemaju dovoljno struje. To je strašno. Mi smo lud narod – ovako Vitomir Katić, koji je od 1949. pa sve do danas vezan uz šibensku aluminijsku industriju, emotivno proživljava uklanjanje Elektrolize.

– Duša me još više boli zbog toga što nitko nije imao sluha da se jedna elektrolitska peć prenese na adekvatnu lokaciju i sačuva kao dokaz da se ovdje proizvodio aluminij. To ne bi koštalo ni kune. Trebalo ju je samo podignuti na prikolicu i prebaciti na novu lokaciju, gdje bi dovodili studente, ekskurzije i turiste da se uvjere da je Šibenik nekad bio centar aluminija.

Napravio sam i elaborat za muzej industrije u Šibeniku, gdje bismo smjestili raritetna postrojenja… No, mi ne samo da uništavamo industriju od koje živimo, nego i tragove da je ona ikada ovdje bila – kaže Katić.

Stambeno-poslovna zona

Vlado Čović, jedan od suvlasnika “Adriala plus”, već je nagovještavao da bi na mjestu gdje su bile hale rado gradio stambeno-poslovne i sportske sadržaje potrebne gradu. No, više je puta naglašavao da buduću namjenu ovog prostora treba definirati u dogovoru s lokalnim vlastima jer je riječ o previše vrijednom prostoru koji mora biti u funkciji građana Šibenika, piše Slobodna Dalmacija.


  IZVOR ČLANKA:   Slobodna Dalmacija

  KLJUČNE RIJEČI:  tlm / elektroliza /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.