Baš kao i prije 142 godine rampa u Mandalini spušta se i podiže ručno: Sve o tome objasnio nam je čovjek koji je volio vlakove - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Šibenik  •   OBJAVA: 06.07.2019, 10:17h   •    

Reportaža s pruge

Baš kao i prije 142 godine rampa u Mandalini spušta se i podiže ručno: Sve o tome objasnio nam je čovjek koji je volio vlakove


  Paola S. Baš kao i prije 142 godine rampa u Mandalini spušta se i podiže ručno: Sve o tome objasnio nam je čovjek koji je volio vlakove
PIŠE N. Medić
OBJAVA 06.07.2019, 10:17h

'A da ipak idemo tamo kad malo popuste vrućine', dogovarali smo u redakciji reportažu s pružnog prijelaza u Mandalini, na što je urednik rekao; 'ajte sad, možda radnici tamo uopće nemaju klimu pa će priča biti još zanimljivija.' Kad smo par dana poslije došli u Mandalinu, ispalo je da je klima uređaj, koji nipošto nije izgledao novo, zapravo najsuvremenija oprema.

 

Rampa se u Mandalini diže ručno, telefon izgleda kao muzejski primjerak, a stranice bilježnice debelih korica u koju prometnik zapisuje podatke o dolascima i odlascima vlakova, požutjele su na rubovima. Namještaj je pohaban, a stari željezni ormarići izlijepljeni raznim naljepnicama izgledaju kao da su odslužili najmanje deset generacija. 

U kućici kod pruge dočekao nas je Nino Tesla koji na željeznici radi od 1996. godine. Radno mjesto mu je inače Željeznički kolodvor u Šibeniku, ali trenutno mijenja skretničara koji je na godišnjem odmoru. 

-  Dobro da ste na mene naišli, ja vam imam najviše iskustva - kaže neskromno.

Pa nam je ispričao kako se još kao dječak zaljubio u vlakove. 

- Bio sam fasciniran željeznicom i svako malo sam trčao na stanicu gledati vlakove, a u Šibeniku je u to doba bio razvijen putnički i teretni promet. Dva strica su mi radila na željeznici pa sam se nakon rata u Hrvatskim željeznicama zaposlio i ja. 

Jutarnja smjena počinje u 4.40 sati, druga starta u 15.40 i traje do 23.40. U svakoj smjeni u Mandalini radi po jedan skretničar. 

Od Tesle doznajemo da tijekom 24 sata radnim danom kroz stanicu prođe 20 vlakova, a vikendom samo šest. 

- Moj posao je da osiguram da vlak sigurno dođe od točke A do točke B – objašnjava. 

A to vam izgleda otprilike ovako: Kada vlak krene sa Željezničkog kolodvora u Šibeniku, u kućici na željezničko-cestovnom prijelazu u Mandalini zazvoni telefon. Skretničar se javi pa zapiše nešto u bilježnicu. Potom nakon par minuta izlazi van i pomoću naprave spušta rampu. Potom stiže vlak kojeg skretničar dočekuje s crvenom zastavicom u ruci ako je dan, a s lampom ako je noć. Potom se vrati u kućicu, telefonom javi da je vlak sigurno prošao pa opet nešto zapisuje u bilježnicu. 

Nešto 'najuzbudljivije' što se dogodi na pružnom prijelazu u Mandalini je da auto 'zapne' između dvije rampe, što se događa kada vozači pokušavaju 'na brzinu' prijeći prugu iako se rampa već počela spuštati. No, čak ni to nije tako strašan problem. 

- U mojoj smjeni to se nikada nije dogodilo – kaže Nino.

Pitamo ga kako skretničari u Mandalini krate vrijeme tijekom jedanaestosatne smjene.

- A kako? Neko gleda televiziju, neko čita knjige, novine, a nekad odemo do Kauflanda na kavu. S vlakovima pričati ne možeš i nažalost ima primjera da se kolege okrenu alkoholu pa ni ne dočekaju penziju. 

Vlak je taj dan stigao oko 11.15 sati. Na stanici u Mandalini izašla su dva momka. Pitamo ih je li i inače putuju vlakom.

- Ma je. Nikad. Moramo nešto na policiju, ukrcali smo se na kolodvoru u Šibeniku - kažu. 

Tesla nam priča da je devedesetih bilo puno više posla, ali kada su nakon rata počele propadati tvornice, željeznički promet znatno se smanjio. 

- U ono doba željeznica je radila punom parom jer prije se sav teret prevozio u vagonima. Šipad, Šibenka, INA, TLM… Svi su oni imali industrijske kolosijeke. Željeznica je funkcionirala kao vojska, a svi željezničari i izgledali su kao vojnici. Obrijani i uredni.

Usprkos svim promjenama u HŽ-u, uglavnom nagore, Nino Tesla i dalje voli svoj posao i ne bi se mijenjao za svoje radno mjesto. Radio je na 13 kolodvora po Hrvatskoj, a kaže kako je neusporedivo raditi na otvorenoj pruzi i na stanici kao što je Mandalina. 

- Radio sam vam ja u svakakvim uvjetima. U Lici po snijegu, usred ničega, ali svemu se nekako prilagodiš. Kada sam bio na kvizu 'Najslabija karika' Danijela je pitala tko je Nino, a ja sam rekao 'čovjek koji je volio vlakove'. Ja vam živim za ovo – zaključuje. 

Spomenimo i da je, kako su nam kazali u HŽ-u, ŽCP Mandalina jedan od 1512 željezničko-cestovnih prijelaza u Hrvatskoj, a na njemu do sada nije bilo izvanrednih događaja niti nesreća.  

Dodajmo i da je željeznička pruga između Šibenika i Perkovića kao odvojak šire magistralne trase Split – Siverić, u promet puštena u listopadu daleke 1877. godine, a danas, dakle 142 godine poslije, rampa preko pruge u Mandalini i dalje se podiže i spušta ručno. 

Pružni prijelaz Mandalina Paola Sablić

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 23 fotografija

  KLJUČNE RIJEČI:  Mandalina / pruga /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.