Šibenski glumac: 'Moj identitet nije teritorijalan. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo' - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Showbiz  •   OBJAVA: 18.02.2020, 11:46h   •    

Izazvao burne reakcije

Šibenski glumac: 'Moj identitet nije teritorijalan. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo'


  Arhiva/ ŠibenikIN Šibenski glumac: 'Moj identitet nije teritorijalan. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo'
PIŠE Š.I.
OBJAVA 18.02.2020, 11:46h

Burne reakcije izazvao je post nazvan 'Što je meni Jugoslavija' koji je šibenski glumac Leon Lučev jučer objavio na svom Facebooku.

 

 

Lučev se mlad pridružio se 113. šibenskoj brigadi. Iz rata je izašao 1992. kao 60 postotni ratni vojni invalid. 

U svom Facebook postu otkrio je da se dugo muči s temom identiteta. 

'Odrastanje u Jugoslaviji, bazična obitelj, rat, akademija, brak, razvod, djeca. Ostavljaju tragove u čovjeku. Psihi.

Identitet mi je tema rada. Tko smo mi iza naših identiteta? To mi je pitanje. Tko je nas glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu. Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugosloven. Zašto? Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran. I to živom sve ove godine. Nesvjesno. I sve vise svjesno. Radim u svim republikama. Nagrađen u svima, osim Makedonije.

Ali tog teritorija više nema. Ne postoji. Dakle, moj identitet nije teritorijalan.

Sjecanja postoje na tu zemlju, na iskustva, na odnose, ali nije ni identitet prošlosti. On ima s prošlošću veze. Ali mimo nje - prošlosti , rata, raspada te države - tu je. Živim ga sada.

I zanimljivo da ovo pišem iz Beograda. Grada koji mi trenutno odgovara. Dovoljni je velik za skrivanja, dovoljno topao za druženje, dovoljno mali za nježnost i dovoljno veliki da mi ide na kurac.

Ali što je meni taj identitet? Što ga čini? Bio sam sa Mikijem prije nekoliko večeri u Ljubljani, i sa Jozkom i Mihom. U Zagrebu sa svojom djecom, Majom, čuo se s Smiljanom. U Budimpešti sa studentima. U Novom Sadu sa studentima. Pripremam radionice u Beogradu i Zagrebu. Trebao bi u martu raditi sa Tinom u Bosni. Pa u maju sa Alexom u Makedoniji.

Sa Ognjenom sinoćna Kanarevom brdu pričamo. Olja se javlja iz Beča. Puna je ko' šipak. Svega. Trebamo se vidjeti u Beogradu u maju. Bruno je kao sipak u Rijeci. Eksplodirat će od svega. Dražen na relaciji Beograd - Zagreb. Lucija u Zagrebu. Jelena, Neo i ja trenutno u Beogradu. Postavljamo neke naše temelje za dalje. Iz ljubavi. Ela, Ivan i Zoe u Zagrebu. Vidim ih u letu, a potrebe su puno veće. Mama i sestra su u Americi. Zoran i Vjeko na Hvaru. Georg u Berlinu i Portugalu. Ivana sa stomakom u Zagrebu. Ivan nešto kuha u Crnoj Gori.

Meni je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju. Slučajni susreti sa Zivkicom i Nastjom. Damir i Kate. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo. Jer je naša. Nema pravila. Nema razlika. Nema sranja. I puno sam ih zaboravio sada, ali znaju da su tu. U srcu', zaključuje svoj post Lučev. 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.