Kako je Nina završila u Kini: Seljakanje je moj stil života, ali fale mi krafne od čokolade kod Rušija - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Putovanja  •   OBJAVA: 04.09.2016, 11:44h   •    

Kineska priča Nikoline Dodig

Kako je Nina završila u Kini: Seljakanje je moj stil života, ali fale mi krafne od čokolade kod Rušija


  Privatni album/Antonio Angel Domenech Kako je Nina završila u Kini: Seljakanje je moj stil života, ali fale mi krafne od čokolade kod Rušija
PIŠE Nina Medić
OBJAVA 04.09.2016, 11:45h

Seljakanje po svijetu postalo je stil života 27-godišnje Šibenčanke Nikoline Dodig koja je prije šest mjeseci otputovala u Kinu gdje trenutno živi u gradu Shenzhenu. Prije kineske avanture, neko vrijeme provela je u New Yorku, Litvi, Španjolskoj i Novom Sadu. Kaže, teško joj je uopće pratiti gdje je, a kada će se vratit u rodni Šibenik ni sama ne zna. Kada se to dogodi, prva postaja vjerojatno će joj Jadrija jer, priznaje, baš se zaželjela čokoladnih krafni kod Rušija.

 

 

 

U Kini je završila u veljači ove godine na prijedlog prijatelja iz Kluba putnika. Nisu se dugo mislili. Kupili su kartu u jednom smjeru, digli sidro i otplovili, odnosno odletjeli.

Putovati je počela prije sedam, osam godina kada je prvo krenula na kraća organizirana putovanja.

- Poslije je uslijedilo otkriće CouchSurfinga, stranice za razmjenu smještaja. Kroz moje stanove su prošle stotine ljudi. Zatim je Tomislav Perko organizirao autostop utrku od Zagreba do Istanbula, što je bilo moje prvo duže putovanje koje je trajalo oko tri tjedna – prisjeća se Nikolina.

Nakon toga, prijavila se za program Work & Travel USA i provela nekoliko mjeseci u New Yorku. Otišla je potom i na studentsku razmjenu u Litvu, pa na stručnu praksu u Španjolsku, a u Novom Sadu odradila je EVS (Europska volonterska služba).

- Teško mi je više pratiti gdje sam. Sada sam već pola godine u gradu Shenzhenu, koji je metroom povezan s Hong Kongom. U samom Shenzhenu radi nekoliko stotina ljudi iz bivše Jugoslavije. Najviše Srbi, zatim Bosanci, a ima i Hrvata. Nekad organiziramo okupljanja pa onda sviramo i pjevamo Azru, EKV, Atomce, Dugme, Čorbu i ostatak ex-yu rocka do sitnih noćnih sati kao da smo srednjoškolci – priča nam Nina.

U Kini živi oko milijardu i pol Kineza, a u Shenzhenu desetak milijuna. Zanimljivo, grad je prije 30 godina imao tek 25000 stanovnika, a sad ima preko 10 milijuna. U prijevodu, preko 99,75  posto stanovnika su doseljenici iz drugih gradova.

-  Primijetila sam da većina ljudi ovdje ne voli konflikte. To može nervirati jer nikad ne znaš na čemu si i što su ti prešutili. To također fascinira kad uletiš u gužvu u metrou. Svi se gaze, gnječe i gurkaju, ali nitko ne radi scene. Kod nas bi već bilo mrtvih. U početku me nerviralo i otkazivanje dogovora ako slučajno pada kiša, ali sada sam već navikla – prepričava 27-godišnja putnica.

Posebno je zadivljena stavom Kineza prema prirodi.

- Parkova ima mnogo, ogromni su i očuvani. Ako skreneš na puteljak, vrlo lako ćeš zalutati toliko da više ne možeš čuti ni automobile i činit će ti se kao da si u kakvoj džungli, a ne u multimilijunskom gradu. Prekrasno – fascinirana je Nina.

Njezin običan dan u Kini izgleda ovako:

- Ustanem, radim yogu, doručkujem, upalim laptop, prevodim jer time se uzdržavam. Živio freelance. Malo se navečer podružim u nekom od zapadnjačkih kafića i to je otprilike to.

Mogućnost zapošljavanja u Kini je, kaže, velika, pogotovo ako si bijelac sa solidnim znanjem engleskog.

- Plaće za probni rok koji traje do tri mjeseca kreću se oko 1500 eura, a kasnije skaču na 2000 eura. To je super, s obzirom da su troškovi života oko 700 eura mjesečno. Najčešće se predaje uzrastima od 3 do 12 godina u privatnim centrima za engleski jezik. Posao se relativno brzo uči, a većina centara ne traži da imaš certifikate za podučavanje. Ovi koji nemaju ništa protiv glupiranja s djecom kažu da im je to najlakši posao u životu, a oni koji baš i ne vole djecu su morali proći kroz stadij prilagođavanja. Ako slučajno netko od čitatelja ima kakvih pitanja, slobodno mi se može javiti privatno na nidodig@gmail.com – poručuje Šibenčanka s privremenom kineskom adresom.

Koliko će ostati u Kini, ni sama ne zna.

- Možda još par mjeseci, a možda i par godina. Zanimljivo mi je živjeti ovdje jer svako malo otkrijem novu hranu, novi park prirode, upoznam nove ljude. Svakako ne mislim ostati zauvijek, previše je ovo ljudi za mene. Kad sam 2007. godine otišla studirati u Zagreb, morala sam ići u Šibenik makar jednom mjesečno. Kako su putovanja postala sve češća, posjeti Šibeniku su postali sve rjeđi te sam se postepeno odvikla. Sad mi je dovoljno doći jedan do dva puta godišnje. Obiđem familiju i prijatelje i gibam dalje. Doduše, da nije Skypea, vjerojatno bi bilo zeznuto. E da, jako mi fale krafne od čokolade kod Rušija – zaključuje Nikolina Dodig.

Više fotografija pogledajte u fotogaleriji.

 

Kineska priča Nikoline Dodig Antonio Angel Domenech

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 28 fotografija

  KLJUČNE RIJEČI:  nikolina doddig / Kina / putovanje /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.