Grad EU birokracije, čokolade i odličnog piva u kojem duge cijevi prate svaki vaš korak - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Putovanja  •   OBJAVA: 10.11.2016, 12:20h   •    

Reportaža iz Bruxellesa

Grad EU birokracije, čokolade i odličnog piva u kojem duge cijevi prate svaki vaš korak


PIŠE Goran Pauk
OBJAVA 10.11.2016, 12:20h

Birokratska oaza i, prema istraživanjima, najdosadniji europski glavni grad, ali i grad poznatog manekena Pisa i slavnog Atomiuma. To su bile priče o Bruxellesu, belgijskoj i europskoj metropoli kad su predstavnici šibenskog političkog i javnog života na poziv europarlamentarke Ivane Maletić krenuli predstaviti 950. obljetnicu prvog spomena Šibenika u Europski parlament. Ali, priče su jedno, realnost nešto sasvim drugo...

 

Brada. Pa i nije baš dobro imati bradu kad putuješ u zemlju koja je nedavno doživjela seriju terorističkih napada. Slijedi skraćivanje brade.

Važno je zvati se Goran Pauk

Na aerodromu, k'o za vraga, kreće prvi problem. Naime, u delegaciji su putovala dva Gorana Pauka, župan i ja kao novinar portala ŠibenikIN.

- Dok ne utvrdimo koja karta je na kojem Goranu Pauku, morate pričekati – kaže nam ljubazna djelatnica zagrebačke zračne luke, dok je Daria Lešić iz gradske uprave u suradnji s Andreom Vodanović iz ureda Ivane Maletić kroz dvadesetak minuta riješila problem.

Vrlo brzo slijedi ukrcaj u avion. Dva sata leta proletjela su u trenu, a slijedi prolazak kroz briselsku zračnu luku. Malo čudan prizor za nas Hrvate. Naime, na svakom koraku se nalaze policajci, ali i vojnici s dugim automatskim puškama koji sa sumnjom prate svaki korak svakog putnika.

Zemlja je, vidljivo je na aerodromu, ali i ulicama, još uvijek u stanju šoka nakon terorističkih napada u ožujku u kojima je u zračnoj luci i metrou poginulo 38 ljudi, a ozlijeđeno je skoro 400 ljudi. Iza našeg hotela u centru grada nalazi se francuska ambasada pa je tamo stanje pripravnosti još jače. Izmjenjuju se vojnici koji se po gradu voze u vojnim kamionima. Prizor primjereniji kakvom afričkom gradu, a ne europskoj prijestolnici...

Tuniska pizza

Smještamo se u hotel, a ekipa jedva čeka odlazak u centar koji je od glavnog trga udaljen desetak minuta pješke. Svatko svojim putem. Nekoliko nas hoda po centru. Budući da je ponedjeljak, nema baš nešto previše ljudi. Čuje se francuski, nizozemski, engleski, afrički jezici... Sjedamo u talijanski restoran u kojem nas poslužuje Tunižanin Sam.

- Jeste li vi iz Turske – pita nas. Odgovaramo mu da smo iz Hrvatske, a on samo riječi hvale za našu obalu, zemlju i nogometnu reprezentaciju.

Pitamo ga kakvo je stanje u gradu. Osjeća li on kao Tunižanin, odnosno Arap, nekakve probleme zbog opasnosti od terorizam?

- Ma nema nikakvih problema. Vojska je na ulicama. Teroristi su bili pojedinci, iako je preko 25 posto stranaca u gradu. Svi mi pokušavamo raditi i od rada živjeti – govori nam nasmijani Sam dok nam za pizzu i njoke uzima tridesetak eura u prosječnom restoranu.

Azimut u Bruxellesu

Belgija je zemlja piva. Pa moramo popiti pivo u najpoznatijoj pivnici u gradu – Deliriumu. Nalazi se u centru, a izbor piva je stvarno nevjerojatan. Najmanje stotinu vrsta piva možete piti, ali po prilično paprenim cijenama. Jedini problem je što piva imaju sedam ili osam posto alkohola, pa ukusni 'prehrambeni proizvodi' vrlo brzo udaraju u glavu.

U Deliriumu poznata ekipa. Na šanku sjedi Ivica Poljičak s kolegicom Marinom Jurković iz Slobodne Dalmacije.

- Evo sad su nas neki momci pitali odakle smo. Mi smo im odgovorili da smo iz Hrvatske, Dalmacije i Šibenika. Kad oni iz topa – Dražen Petrović – ispričao nam je vidno oduševljeni Poljičak koji je otišao ranije jer je sutra ipak na rasporedu prezentacija u Europskom parlamentu.

Većina nas se složila da je pivnica Delirium slična Azimutu. Zagušeno svjetlo, nalazi se u blizini glavnog trga, a piva dolaze kušati mladi ljudi iz cijelog svijeta. Ubrzo postajemo najglasniji u lokalu i upoznajemo tri sestre iz Ruande: Jo-Jo, Letiziju i Leilu.

- U Belgiji tražimo azil, ali nije jednostavno – priča nam Leila.

- Mi znamo francuski i engleski, ali da bismo dobile dobar posao, trebamo znati i nizozemski, a po mogućnosti i njemački – dodaje Jo-Jo. Naime, u Bruxellesu su službeni jezici flamanski i valonski, dakle inačice nizozemskog i francuskog.

Uskoro, ipak, kreću opuštenije teme, a nakon nekog vremena ekipa se vraća u hotel... Sutra je naporan dan u Europskom parlamentu...

EU parlament kao Dubrovnik

Bruxelles se budi s oblacima, a delegacija se upućuje prema EU parlamentu. Treba nam dvadesetak minuta pješke. Stižemo. Kreću sigurnosne kontrole, skoro kao na aerodromu. Odmah nam u oko upada činjenica da je u parlamentu jako puno mladih ljudi i da je to zapravo i turistička atrakcija. Doznajemo da kroz parlament svakodnevno prođe šest tisuća ljudi koji tu ne rade.

Konferencija o Šibeniku počela je, a da nije bilo puno ljudi sa strane zbog vrlo važnog odbora. Naime, u Bruxelles je stigao predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović koji je odgovarao na pitanja o stanju u toj zemlji. Hrvatski zastupnici iskoristili su tu priliku kako bi ga priupitali i o uhićenjima Hrvata iz Orašja.

Nakon toga, u izložbenom prostoru otvorena je izložba o Šibeniku. Gužva, gungula i dobra atmosfera s puno stranaca koji su imali iz prve ruke vidjeti povijest Krešimirova grada. Izložba će trajati tjedan dana pa je to izvrsna prilika da se mnogi europarlamentarci, ali i turisti upoznaju sa Šibenikom. Pun pogodak.

Trač u Mickey Mouseu

Tura po parlamentu se nastavlja. Novinari iz ureda Ivana Maletić na 14. katu zgrade šalju svoje izvještaje s događaja jer interneta za posjetitelje nema zbog hakerskih napada koji su bili česti. Na rasporedu je novinarsko upoznavanje sa press službom Europskog parlamenta za koju je bio zadužen Alen Legović, savjetnik za medije hrvatske delegacije u Klubu zastupnika Europske pučke stranke.

- Europska unija jako puno pazi da što više kvalitetnih informacija dolazi do građana i zato imamo vrhunsku opremu – objasnio nam je Legović dok nam je pokazivao najmoderniju televizijsku i radijsku opremu.

Europska unija se susreće s mnogo problema na vanjskopolitičkom planu, stoga su svi vrlo budno pazili tko će dobiti izbore u Americi, dodao je Legović koji nas je odveo u kafić Mickey Mouse gdje se može dobiti najviše neslužbenih i kuloarskih informacija pa ga novinari posjećuju u velikom broju.

Atomium i Bikarac

Obilazak parlamenta bio je gotov, a slijedila je večera s eurozastupnicom Ivanom Maletić. U međuvremenu su kolege iz Šibenika objavile tekst na portalu koji je izazvao burno negodovanje među delegacijom.

Nakon napornog dana rijetki su imali volje za tumaranje po gradu, ali je ekipa ćaskala u hotelskom lobiju.

- Hoćemo vidjeti Atomium – uglas su svi govorili vodiču koji nas je trećeg i posljednjeg dana proveo po Bruxellesu. U međuvremenu nam je ispričao o kompliciranoj situaciji u Belgiji i Bruxellesu. Taj grad je sjedište čak četiri parlamenta; europskog, federalnog, briselskog i flamanskog.

Belgija je, kaže, dosta rastrojena zemlja s tri službena jezika, a na okupu ih sve praktički drži samo kraljevska obitelj. Možda slično kao bivša Jugoslavija, ili, pak, današnja Bosna i Hercegovina.

Atomium je prilično spektakularan, a riječ je o čeličnoj građevini visokoj 102 metra, izgrađenoj za potrebe Expoa 1958. godine koja predstavlja atom željeza uvećan za 165 milijardi puta.  

- Šta bi naši sa Bikarca uživali ode? Dva dana bi im tribalo da ga rastave i prodaju u staro željezo – mogli su se čuti zabavni komentari Šibenčana.

Glazba je belgijska radost

Ostalo je još nešto više od sat vremena za polazak prema zračnoj luci pa mnogi čekaju u lobiju hotela, dok ja, kao zaljubljenik u glazbu, odlazim u Muzej glazbenih instrumenata, svega petstotinjak metara od hotela.

Na stotine instrumenata iz cijelog svijeta svjedočile su o glazbenoj tradiciji. Instrumente ste, dakle, mogli pogledati, a na ušima ste imali slušalice te bi poslušali kako zvuče. Zaista impresivno.

Uslijedio je put prema zračnoj luci koja je samo 11 kilometara od grada, no do tamo nam je trebalo više od sat i pol vremena. Ulazak u zračnu luku je kao u neku vrstu ratne zone jer su na svakom koraku vojnici s puškama. Naravno, fotografiranje je zabranjeno. Gužva neviđena, ali uspijevamo proći sigurnosnu kontrolu i stižemo na let koji nas za dva sata prevozi do Zagreba.

Sve u svemu, Bruxelles je zanimljiv grad kao što i priliči političkom sjedištu Europe. Dobro se jede i pije, premda za naše džepove prilično skupo, a ima se što i vidjeti. Definitivno pati od boljke koja je svojstvena mnogim europskim metropolama, a to je prisutan strah od terorizma što im je praktički uništilo turizam. U noćnim satima je sve manje Belgijanaca, dok središte grada okupiraju rijetki stranci željni zabave – u ipak birokratskom gradu.


  KLJUČNE RIJEČI:  Bruxelles / reportaža /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.