FOTO Kako su me vojnici u Sjevernoj Koreji poželjeli upucati i kakve veze Željka Markić ima s tim - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Odakle ti ...  •   OBJAVA: 28.08.2014, 17:42h   •    

Odakle ti pare, Gogo?!

FOTO Kako su me vojnici u Sjevernoj Koreji poželjeli upucati i kakve veze Željka Markić ima s tim


PIŠE Goran Subašić
OBJAVA 28.08.2014, 17:29h

Kako je Veliki Gogo uspio kročiti na tlo Sjeverne Koreje i zašto je 'umirao' od smijeha gledajući taj igrokaz, te kakve veze Željka Markić ima s tim, doznajte u šestom nastavku putopisa našeg suradnika Gorana Subašića.

O Korejskome ratu je ispisano na stotine tisuća stranica. O demilitariziranoj zoni između dvaju Koreja još i više, ali pošto sam tu zonu posjetio, dužan sam, u kratkim crtama, dati najosnovnije podatke.

Korejski rat je naziv za oružani sukob koji su između 1950. i 1953. godine vodili Sjeverna i Južna Koreja. Na strani Južne Koreje borile su se snage Ujedinjenih Naroda predvođene SAD-om, Velikom Britanijom i Australijom, dok je Sj.Koreju opremom pomagao Sovjetski Savez, a Kina je poslala dobrovoljce nakon invazije snaga UN-a.

Korejski rat je okvalificiran kao građanski rat koji je završen (iako službeno još traje) 27. srpnja 1953. primirjem između Sjeverne i Južne Koreje čime je granica vraćena na 38. paralelu, tj. stanje kakvo je bilo i prije početka rata (vidi čuda, još jedan besmisleni rat!). Naravno, ovo je samo štura službena definicija toga rata, zakulisne igre „velikih“ (kao uostalom i u svakome ratu) imale su presudnu ulogu u masakru milijuna „pijuna“ s obje zaraćene strane.

Demilitarizirana zona (DMZ), popularno zvana i "ničija zemlja", je oko 250 kilometara dug i četiri kilometra širok (na nekim mjestima je širok svega metar) pojas između Sjeverne i Južne Koreje. Ujedno je to i najbolje čuvana granica na svijetu, s najviše vojnih snaga i naoružanja. Ironičnog li imena – „demilitarizirana zona“, a krcata vojnicima – nešto kao poštenjaci u Vladi ili crkveni posjed bez roštilja.

Stigavši autobusom u DMZ, odmah smo postrojeni i upozoreni na mnoga pravila kojih se moramo pridržavati. Pravila su tako striktna i rigorozna da bi čak i naš biskup Ivas bio ponosan na njih.

Naravno, balkanski duh i šibenski inat teško se mogu sputati usmenim upozorenjima tako da sam prvo krenuo prema bodljikavoj žici u potrazi za nekakvom anomalijom kroz koju bih se mogao provući. Čim čuje izjavu „ne smiješ“, to je znak mome mozgu da šalje signal tijelu da upravo to mora biti sljedeće što će napraviti.

Puščana cijev južnokorejskog vojnika uperena u moja prsa uvjerila me u suprotno te sam se sa smiješkom i ugodnim pozdravom odmakao od žice i područja u kojemu ne smijem boraviti. Tek tada sam na žici primijetio više desetaka znakova koji jasno upozoravaju da je područje iza žice minirano. Hvala ti nepoznati revni vojniče što još imam noge!

Nakon toga sam posjetio ono manje zanimljivo, a to je ono što smijem – od nekoliko tunela koje je tajno izgradila sjevernokorejska vojska duboko ispod DMZ-a(spuštao sam se sagnut i do 300 metara u dubinu i zviznuo barem 10 puta glavom u granit) za infiltraciju i iznenadni napad na Južnu Koreju, do napuštene zadnje željezničke stanice prije ulaska u Sj. Koreju (vlak je nekoć spajao Seoul i Pyongyang, glavne gradove dvaju Koreja). 

Stanica izgleda sablasno prazna (nešto kao šibenska kalelarga zimi), nema ni žive duše, tek jedan vojnik čuva...Pa stvarno ne znam što čuva – možda svoje radno mjesto.

Isto tako sam otišao do „vidikovca“ gdje je fotografiranje striktno zabranjeno (mozak šalje signal, Gogo vadi fotoaparat) i gdje sam iz daljine super diskretno uslikao sjevernokorejsko tzv. pokazno selo koje su sjevernjaci izgradili kao Potemkinovo selo, pa je tako naizgled u tome selu sve moderno i iskreno kao osmijeh Ive Sanadera.

Kada su Južnokorejci postavili svoju ogromnu zastavu na 80-metarski stalak, Sjevernokorejci su uzvratili 160-metarskim stalkom, kažu najvećim na svijetu, i još većom zastavom koju su postavili u sred svoga reklamnoga sela.

Iako je situacija u DMZ-u krajnje ozbiljna, meni je sve to bilo krajnje smiješno. Očekivao sam da će negdje iskočiti Jim Carrey i napraviti onu svoju glupu grimasu pa da će se zastor u DMZ-teatru razmaknuti i da ću ugledati cijeli igrokaz.

Za kraj sam ipak ušao u Sjevernu Koreju (samo jednim korakom), točnije u onu famoznu baraku Panmunjeom gdje je potpisano primirje.

To je točka u kojoj vojnici dviju država stoje pedesetak metara jedni od drugih.

Prije nego su me pustili morao sam potpisati neke izjave o ulasku na vlastitu odgovornost, dali su mi značku UN-a, i kad sam ušao ugledao sam sjevernokorejskog vojnika kako nas promatra...Dalekozorom! Vojnik je udaljen 30-ak metara i promatra nas dalekozorom??? Sada se zastor razmakao i shvatio sam igrokaz te sam se glasno nasmijao. Vojnici koji su mene i ostale posjetitelje „čuvali“ prostrijelili su me pogledom, a vjerujem da bi me najradije prostrijelili metkom, kada bi to smjeli. Na ledini vlada potpuna tišina i svi turisti tu zatečeni se čine prestravljeni (što je vjerojatno i cilj ovog igrokaza), no meni smijeh neprestano nadolazi i da sam bio barem na 3-4 piva, vjerojatno bih počeo urlati od smijeha na sav glas...Pa nek pucaju!

Posjet DMZ-u je bio poučan, u neku ruku i zanimljiv, ali i smiješan zbog pokušaja nabrijavanja cjelokupne situacije. No drugi posjetitelji kao da su očarani i oduševljeni što su uspjeli preživjeti jednu takvu stravu koja im se upravo dogodila.

Mislim da sam veću stravu doživio kada sam se u Australiji oči u oči susreo s - koalom.

Najradije bih im bio ispričao svoje dvije stravične priče o strahovima koje sam proživio, jedan za drugim u vrlo kratkom periodu, kada sam jednom blizu Markova trga u Zagrebu sreo nenašminkanu Jadranku Kosor. Još sam godinama poslije imao noćne more. Tek sam se oporavio, kad li sretoh Željku Markić – našminkanu. Otad imam sijede, a klaun iz najstravičnije mi serije svih vremena, „Ono“, je postao malena panda.

Vrativši se u Seul, ugledao sam prizor od kojega se svakome muškarcu noge odsjeku, a srce ode u pete (ali ako su noge odsječene, gdje je onda srce otišlo??!)...

 


  KLJUČNE RIJEČI:  odakle ti pare gogo / sjevernakoreja / koreja / dmz / željka markić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.