FOTO Kako sam preživio hordu studentica u seksi uniformama i zašto sam u seulskoj teretani najveća zvijezda - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Odakle ti ...  •   OBJAVA: 08.09.2014, 17:32h   •    

Novi nastavak putopisa 'Odakle ti pare, Gogo?!'

FOTO Kako sam preživio hordu studentica u seksi uniformama i zašto sam u seulskoj teretani najveća zvijezda


PIŠE Goran Subašić
OBJAVA 08.09.2014, 17:21h

Kako se Veliki Gogo našao okružen stotinama korejskih studentica obučenih u seksi školsku opravicu, što je zajedničko šibenskom novinaru Samiru Mili i građanima Seula, te zašto je bio zvijezda u seulskoj teretani, doznajte u sedmom nastavku njegova putopisa.

Vrativši se iz demilitarizirane zone između dviju Koreja u Seul, otišao sam u lutanje gradom. Nakon što sam posjetio, razgledao i doživio sve što sam želio u tome gradu, ostaje ono meni najljepše – besciljno gubljenje po gradu kojega na taj način najbolje 'osjetim'. Tada uglavnom naiđem na najzanimljivije i doživim najimpresivnije stvari u tome gradu.

Tako sam, lutajući seulskim ulicama i kvartovima, sasvim slučajno uletio u veliko prazno dvorište nekog univerziteta.

Upravo na tome mjestu sam doznao da mi kardiolog neće trebati još jaaako dugo te da mi je srce jače nego u ličkog medvjeda.

Naime, upravo u trenutku dok sam ja tamo stajao i zurio u zgradurinu, iz iste su izletjele horde uniformiranih cura – bio sam okružen kariranim mini-haljinicama, bijelim košuljicama s kravaticama i bijelim čarapicama - bezbroj njih na sve strane, kao da sam upao u džennet, muslimanski raj... Ni sada mi nije jasno kako, ali srce je izdržalo.

Još uvijek brišući znoj s čela, ušao sam u prvu metro stanicu na koju sam naišao i sjeo na vlak te ugledao već dobro poznati prizor – nitko s nikim ne priča i svi su spojeni na 'matricu'. U Japanu sam to doživio na svakome koraku, a u Seulu kao da je to čak i naglašenije. Svi su zadubljeni u svoje spravice (iPhoneove, smartphoneove, PičkematerinePhoneove...) i nitko ni s kim ne komunicira. Svi drže svoj cijeli svijet u toj maloj spravici u ruci i nema potrebu za ogromnim ostatkom 'pravoga' svijeta, prave komunikacije, iskrenog smiješka, dodira, ljubaznosti, nevirtualne privlačnosti...To je jedan novi pokret u svijetu koji je naročito naglašen u zemljama kao što su Japan i Koreja, a taj pokret sam nazvao 'Kiborgizam'.

Pobornici tog pokreta su se u velikoj mjeri infiltrirali i na naš kontinent, u našu zemlju, a na lokalnoj razini vođa pokreta je dobro nam znani radijski voditelj Samir Milla.

Od kiborga iz metroa pobjegao sam natrag u hostel i odmah pronašao društvo za izlazak (ipak je petak navečer u Seulu) - sve redom ljudi od krvi i mesa s kojima mogu pričati bez tipkovnice, ulijevati im pravo, tekuće pivo u pravu, staklenu čašu, dodirnuti ih i osjetiti meso i toplinu kože, nasmijati ih a da im vidim zube, a ako je šala jako dobra, i plombe na zubima.

Ulijevao sam tako ja njima pivo, ulijevali su i oni meni, pa se netko dosjetio da postoje i žestoka korejska pića – pa smo ulijevali žestoka korejska pića, pričali sve gluplje i glasnije, pokazivali zube, a sve češće i plombe, svirali hostelsku raštimanu gitaru bez žice i pjevali. Pa se netko, čim je nestalo žestokog korejskog pića, sjetio da je ponoć već davno prošla i da bi mogli 'poviriti' noćni život Seula.

Rijeke ljudi u ulici Hongdae, mnogi s istom (ili većom) količinom promila kao ja i moji hostelski drugovi, atmosfera vrlo pozitivna, sve oko mene vibrira jednim velikim plusom i osjećam se zaista sretno.

O običajima Koreanaca u barovima i disko klubovima te katkad i pomalo nasilnom odvođenju korejskih cura u 'karaoke sobu' (gdje se nipošto ne događaju nikakve bludne radnje, već samo pleše, pjeva i pije) neću puno pisati da ne bih stvorio neku negativniju sliku o ovoj inače meni simpatičnoj naciji. Iskušali smo i mi taj običaj te smo unajmili veliku sobu za karaoke - Noraebang (što je u Koreji tipičan vid zabave), u kojoj se nalazi više kauča i fotelja, ogroman ekran na kojemu se ispisuju tekstovi puštene pjesme, laptop za puštanje glazbe za karaoke te dva mikrofona i telefon za poziv konobara.

Iako isprva prilično zabavno, nakon sat vremena pijanog urlanja i nesuvislog skakanja koje smo nazivali plesom, dosadila mi je ta vrsta zabave, a kako je drugima još uvijek bilo prilično zanimljivo, napustio sam sobu i otišao dalje sam. Kako dućančići rade 24 sata na dan (čak i u ulicama krcatim barovima i kafićima), prije daljnjeg istraživanja noćnog života odlučio sam se počastiti svojim nadražim pićem – votkom s miksom energetskog napitka. Toliko o noćnom životu Seula s moje strane, a navodno sam viđen u 7 sati ujutro u nekom underground klubu.

Sutradan (ili bolje rečeno 'danasdan') se budim u svojoj hostelskoj sobi i prvi pogled mi pada na ogromnog Jensa, Norvežanina korejske krvi koji me, dok ja još trljam oči, pita jesam li spreman izbaciti sve te toksine iz tijela. Naravno, odgovaram - samo da prvo izbacim izlučevine iz svoga tijela. Amerikanac koji studira u Seulu odveo je mene i Norvežanina Jensa u svoju teretanu na univerzitetu (ja i Jens smo se prokrijumčarili pored neopreznog čuvara, u protivnom bi trebali pokazati studentske isprave univerziteta koje nemamo). Iako mamuran, brzo sam povratio... povratio želju za treningom koji mi na putovanju itekako nedostaje. Budući da sam redoviti član i revni pohoditelj, najblaže rečeno, ekscentrične 'snađi se druže' teretane Vir u Šibeniku, te sam od inventara te teretane – Emila K. - naučio jako puno, odmah su me svi Koreanci počeli pitati za savjete kako pojedine vježbe radim. U tili čas se gotovo čitava teretana skupila oko mene dok sam im 'prodavao' mudrosti legendarne šibenske teretane.

Amerikanac i Jens, nakon brutalno odrađenog treninga, gledali su u mene kao u božanstvo, a ja sam se šepurio kao šibenske gracije na šansoni. Međutim, taj dan je bila subota, a subota navečer u Seulu je... Pa kao i petak navečer u Seulu. U nedjelju smo opet izbacivali toksine u teretani te sam se kurč..., pardon, pravio važan i pred drugim Koreancima koji su se tada našli u teretani.

Nakon desetak iznimno zanimljivih dana provedenih u Koreji, teška srca ostavljajući novostečeno društvo, odlučio sam kupiti kartu za trajekt kojega sam našao preko interneta još davno prije nego sam krenuo na putovanje te sam želio u dan i pol preploviti Žuto more sve do Tianjina u Kini (nedaleko Pekinga) uz vrlo prihvatljivu cijenu. Kako su internetske stranice isključivo na Korejskom, zamolio sam zaposlenika u hostelu da mi pročita i telefonski rezervira kartu. U nevjerici sam slušao kad mi je objašnjavao da trajekt ne vozi već više od godinu dana – toliko o mojem ažurnom planiranju i 'apdejtanim' informacijama. Srećom, uspio sam pronaći povoljan let iz Seula za Peking već za dva dana. Dobro, još dva dana u Seulu – to mi je palo gotovo toliko teško koliko i diskvalifikacija Burkine Faso s afričkog kupa kajakarenja za paraplegičare na jezeru Tanganyika i poraz Gvineje Bisau na juniorskom prvenstvu u pikadu za hermafrodite s poteškoćama u razvoju.


  KLJUČNE RIJEČI:  odakle ti pare gogo / goran subašić / veliki gogo / seul / azija / seksi / studentice / teretana /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.