Zvjezdan Ružić: ‘Mantrao sam kako bi izgledao koncert na tvrđavi Barone, a sada ću kročiti na te čuvene zidine‘ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Kultura   •   OBJAVA: 16.07.2020, 17:24h   •    

Intervju uoči koncerta

Zvjezdan Ružić: ‘Mantrao sam kako bi izgledao koncert na tvrđavi Barone, a sada ću kročiti na te čuvene zidine‘


  Simone di Luca Zvjezdan Ružić: ‘Mantrao sam kako bi izgledao koncert na tvrđavi Barone, a sada ću kročiti na te čuvene zidine‘
PIŠE Valerio Baranović
OBJAVA 16.07.2020, 17:24h

Brojni glazbenici oduševljeni su tvrđavom Barone i na koncertima u Šibenika gledaju je i maštaju kako bi upravo tamo s publikom voljeli podijeliti svoju glazbu. Nemaju svi tu priliku, ali među onima koji je svakako zaslužuju je i mladi pijanist Zvjezdan Ružić koji će svoj ‘Pianotron’ predstaviti u subotu, 25. srpnja, s početkom u 21 sat, a to je bio odličan povod za razgovor s glazbenikom kojega su Šibenčani imali priliku upoznati više puta.

 

 

Slušali smo vas već u Šibeniku, svaki put nešto različito, od OFF-a do Galerije Krševan, a ove godine ćemo prvi put slušati solo koncert, i to na tvrđavi Barone koju glazbenici obožavaju. Čitao sam da vas inspiriraju hrvatska kultura i krajolici. S Baronea imate Šibenik na dlanu, ali znate li da su tu tvrđavu Šibenčani 1646. izgradili vlastitim rukama u 58 dana kako bi se obranili od Turaka?

E, taj nevjerojatan detalj mi je već netko od domaćina bio ispričao, s obzirom na  to da sam svaki put zadivljeno gledao u tu divnu tvrđavu i maštao kako bi bilo lijepo na njoj imati koncert. Ja vjerujem da misli imaju najjaču frekvenciju i da sve što mi mislimo i maštamo, ako dovoljno jako želimo, više ili manje, ako treba - desi se. Tako sam ja svaki put kad sam boravio u Šibeniku pogledao u tu tvrđavu i mantrao kako bi tamo izgledao moj koncert. A onda se krajem prošle godine mojoj menadžerici javila Morana Periša sa željom da u program uvrsti moj projekt Pianotron. Kada mi je Martina javila vijest da je koncert doista potvrđen, jako sam se razveselilo! Ja nisam tip koji trči da ima što veći broj koncerata, već se doista vežem za te lokacije, ljude koje na svom glazbenom putovanju upoznajem. Čitava priča je bitna, a ne samo koncert. I zato se posebno veselim napokon, po prvi put u životu, kročiti na te čuvene zidine sagrađene od strane toliko hrabrih ljudi koje, siguran sam, imaju neku posebnu energiju - energiju koja će mene i publiku odvesti u neki paralelni svemir. To baš jako osjećam i s nestrpljenjem odbrojavam dane do koncerta!

Valerio Baranović

Dakle, čut ćemo uspješni i hvaljeni Pianotron, a u samom imenu albuma donekle se krije o čemu je riječ...

Pianotron je spoj dvaju najdražih mi instrumenata. Dok lijevom rukom sviram mellotron, prvi analogni sintesajzer kojeg su još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća proslavili Beatlesi, desnom rukom sviram koncertni klavir, a nogom sviram dvije pedale na kojima imam zvukove koje sam osobno isproducirao u svom studiju. A ako me pitate u koji bih ga žanr svrstao - nemoguće je. Piantoron je zbroj svega što ja jesam, svih mojih iskustava - od aranžerskih i producentskih pa sve do pijanističkih, naravno. Pianotron je moj osobni dnevnik, projekt u kojem kroz tonove pričam priče, gdje na koncertu želim da me publika pobliže upozna, gdje stječem nova poznanstva i prijateljstva. Ne bavim se glazbom tek da bih svirao, već da bih svojom glazbom prenio svoje viđenje života, svijeta, svojih promišljanja i svega onoga što jesam na ljude. Glazbom želim inspirirati i poticati ljude da budu bolji prema sebi jer jedino tako će biti bolji i prema svijetu. Dok mellotron predstavlja onu razigranu stranu mene i onog dječaka kojeg nikad ne želim izgubiti, klavir predstavlja onu malo ozbiljniju stranu mene, koja promišlja o svemu i koja pokušava živjeti u svijetu “odraslih i zrelih ljudi” – što god to značilo. Tako da, ukratko, ako želite upoznati mene - poslušajte Pianotron i sve će vam biti jasno jer tu filtera nema. Tu je sve točno onako kako je. 

Ne možemo ne spomenuti spot za ‘Abundance & Peace’ koji je doslovno bajkovit i možda je dobro čitateljima naglasiti kako na snimanju nijedan klavir ni mellotron nisu ozlijeđeni...

Eh, snimanje tog spota bilo je nestvarno! Prvo zato što sam angažirao tvrtku koja je trebala postaviti pozornicu u rijeku, na dubinu veću od dva metra, na neravno tlo, gdje voda struji. Srećom, dečki koji su došli postaviti tu pozornicu prepoznali su moju viziju i odlučili se upustiti u pothvat tog mukotrpnog postavljanja pozornice u nemirnu vodu. Rekli su da im obično za postavljanje takve pozornice treba maksimalno sat vremena... Ovu su postavljali punih osam sati. Eto, to je bio početak snimanja! Zatim je uslijedilo postavljanje klavira na tu pozornicu. Trebao sam nagovoriti ljude da 250 metara šumom nose klavir u kanjon Rječine, a onda i da za zadnjih tridesetak metara moraju ući u rijeku i pod vodom ga nositi do pozornice. Oni su mislili da je riječ o šali. No, srećom su i ti su divni momci prepoznali moju viziju i odlučili odnijeti taj klavir na tu meni dragu lokaciju u kanjonu. Redatelj spota i kamerman Dinko Šimac napravio je genijalni video spot koji je sniman na dvije lokacije -  dio na rijeci, a dio na starim mlinovima; spot na koji sam neizmjerno ponosan. I da, na moju veliku sreću, zahvaljujući tome što sam imao prave ljude u projektu - i klavir i mellotron izašli su sa snimanja ovog video spota netaknuti, što je nevjerojatno. 

Rodili ste se 1988. godine, 32 godine kasnije imate četiri albuma, pet Porina i šest Statusa, a važnije od svega, mlađu generaciju na kojoj ‘svijet ostaje’ upoznajete s jazz glazbom. Kako ide taj put i kako izgleda pozadina života jazz glazbenika?

Iskreno, prestao sam se opterećivati stilovima. Pokušavam stvarati glazbu na način kako je ja čujem, kako ja doživljavam život. Te misli, te osjećaje pokušavam prenijeti na svoje instrumente. Želim da mi glazba bude igra, da stvaram ono što osjećam iz dubine srca. Isto tako, kada sam krenuo stvarati Pianotron promijenio sam svoj pristup glazbi. Htio sam napraviti novi početak u svom životu, krenuti iz nule. Spojio sam instrumente na način na koji ih još nitko u povijesti nije spojio. Odlučio sam biti maksimalno iskren prema sebi, s rizikom da moja glazba izgubi etiketu “jazz”, “ozbiljno” ili kako god. Odlučio sam stvarati nešto što će biti preslika mog karaktera, moje duše, i mogu vam reći da se opasno zabavljam na svom putovanju zvanom “Pianotron”. Sretan sam jer sam sebi dozvolio biti ja, bez ikakvih tendencija da ikome dokazujem što mogu i da li mogu, već samo da uživam i da tu radost prenosim ljudima. Lijepo je imati puno znanja, ali isto tako je lijepo zaboraviti na sva ta pravila i sve te “okvire” koje nam društvo nameće. Mislim da je ipak najbitnije biti - sretan. Onda sve ostalo dobije potpuni smisao.

Jedno iz rukava, koja vam je pjesma ‘guilty pleasure’? Jedna od onih za koju znate da nije kvalitetna po nekim stručnim standardima, ali je feel good i zapravo ni vama nije jasno zašto je slušate, ako postoji takav ‘primjerak’...

Ma ne gledam tako na glazbu. Dok sam studirao na jazz konzervatoriju u Klagenfurtu uvijek nam je kao klincima bilo bitno da ne "prljamo uši" ničim što nije "fancy“, „jazz“ i slično. No, odavno sam se prestao zamarati s time. Ja obožavam slušati Olivera Dragojevića, imam 6 njegovih albuma u autu i kad god se vozim slušam njega. Kad sam na Deezeru, obožavam slušati playliste od Kyga. Naravno, slušam i svašta drugo, ali se nikako ne opterećujem time što je to "odobreno od struke“ i slično, to me doista ne zanima. Bitno mi je da mi glazba stvara ugodu i da mi čini dobro; ostalo je snobizam - a to nije moja priča.

Simone di Luca

...Josipa... himna... znate li da ste bili na popularnoj maskiranoj povorci ‘Murterske bake’? Odnosno vaš dvojnik. Imali su i Josipu i cijeli državni vrh....

Vidio sam taj video! Predobro je to bilo. Josipa mi je poslala taj video i bome smo se dobro nasmijali na tu točku. Genijalno! Što se himne tiče - jako sam ponosan na suradnju s Josipom Lisac, koja mi je životna inspiracija. To je žena koja doista živi ono što je, koja je u potpunosti iskrena prema sebi, a time i prema svijetu; žena koja doista živi u skladu sa sobom i, ono najvažnije, koja ne radi kompromise jer dobro zna tko je i što je. Sada bi netko mogao reći: “Lako njoj, s toliko godina se tako ponašati...”. Ali ne, Josipa je takva bila uvijek i tu tome jest njezina veličina. Mi smo himnu doživjeli na svoj način, vrlo nježno i emotivno. Zapravo, na način kako nas dvoje doživljavamo svijet i našu zemlju. Ne treba izvedba himne biti borbena i kruta. Borba je gotova. Mi trebamo puno nježnosti i tolerancije, trebamo širiti horizonte i više no ikad biti otvoreni za promjene. Toliko smo lijepih reakcija dobili na našu izvedbu i, zapravo, puno nam je ljudi pisalo da su po prvi put doživjeli himnu, što nam je bio neopisivi kompliment. 

Jeste li korona krizu iskoristili za stvaranje ili odmaranje? Jeste li se kao većina udebljali...to može potencijalno biti problem jer vaši koncerti su energični i izgleda kao da se umarate podjednako kao sportaši na tekama...

Istina je da su moji koncerti, s obzirom na to da sviram i rukama i nogama, doista i fizički naporni. Ipak, ja jako puno vremena provodim u prirodi, tako da sam nastojao održati svoju kondiciju koliko god sam mogao. Što se inspiracije tiče - mene je ova karantena jako inspirirala. Imao sam val emocija na kojima sam svakodnevno surfao. Bilo je tu od mira i staloženosti pa sve do zabrinutosti i neizvjesnosti koja me je ponekad ulovila u mrežu straha. No, obično bih u tim katarzama, u trenutcima kada bih uhvatio opet onaj val “svjetla”, sjeo za instrument i skladao u dahu. Tako je nastalo devet novih skladbi, koje su većinom veselog karaktera. Nastale su iz nekih priča koje sam doživio u ovoj karanteni, iz nekih razgovora, susreta, spoznaja, iz života. Aktivno vježbam nove skladbe i sada će uslijediti još nekoliko mjeseci ozbiljnog višesatnog dnevnog vježbanja kako bih pripremio te skladbe za snimanje. Ne žurim se.  Nedavno sam snimio i svoj album s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije, album pod nazivom “Giant’s Freedom”, a koji bi trebao izaći početkom iduće godine. 

Za kraj, da niste Zvjezdan Ružić, zašto bi došli na njegov koncert na Barone?

Iz znatiželje. :)

U posebnim i jedinstvenim izvedbama uživat će oni koji svoju ulaznicu osiguraju na vrijeme. Ekskluzivna online pretprodaja u sustavu Eventim isključivo za korisnike Mastercard® i Maestro® kartica, odnosno ograničeni kontingent sa 15 posto popusta.

Ulaznice se mogu, dakle, kupiti u sustavu Eventim te na prodajnim mjestima Tvrđave kulture Šibenik: Tvrđavi Barone te u City Pointu gdje članovi Kluba prijatelja ostvaruju popust od 10% pri kupnji ulaznica. Cijena ulaznice za pojedino događanje iznosi 80 kn.

Organizator događanja Tvrđava kulture Šibenik ističe kako će se događanja održavati u skladu sa svim preporukama Nacionalnog stožera i uz pridržavanje epidemioloških mjera.

Simone di Luca

 


  KLJUČNE RIJEČI:  Zvjezdan Ružić / Tvrđava Barone / JU Tvrđava kulture Šibenik /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.