Inkluzija u suvremenom plesu: 'Nije bitno jeste li u cipelama ili u kolicima, svatko može pronaći pokret kojim se može izraziti' - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Kultura   •   OBJAVA: 29.06.2019, 14:55h   •    

Plesni i edukacijski projekt na MDF-u

Inkluzija u suvremenom plesu: 'Nije bitno jeste li u cipelama ili u kolicima, svatko može pronaći pokret kojim se može izraziti'


  Foto: IMRC kolektiv Inkluzija u suvremenom plesu: 'Nije bitno jeste li u cipelama ili u kolicima, svatko može pronaći pokret kojim se može izraziti'
PIŠE Marko Podrug
OBJAVA 29.06.2019, 14:55h

Jedna od radionica na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, koji završava večeras, bila je i ona koju su u Osnovnoj školi 'Faust Vrančić' održale plesačice iz IMRC kolektiva.

 

 

 

A IMRC kolektiv je Inkluzivni kolektiv za istraživanje pokreta (Inclusive Movement Research Collective) iz Zagreba, odnosno plesni i edukacijski projekt koji okuplja plesače sa i bez invaliditeta u zajedničkom istraživanju plesa i tjelesnih ograničenja. IMRC kolektiv, dakle, okuplja osobe s fizičkim i intelektualnim teškoćama i sjedinjuje ih s profesionalnim plesačima, a rezultat su predstave suvremenog plesa. Jednu od njih, "Bella Ciao", moći ćete u rujnu pogledati i u Kninu.

A kako Iva Nerina Sibila i Helvecia Tomić, voditeljice MDF-ove radionice inkluzivnog plesa, ne smatraju da njihovi plesači i plesačice imaju ikakva ograničenja, umjesto pojmova "osobe s invaliditetom" ili "osobe s oštećenjima", koriste se izrazom "osobe standardnih i nestandardnih mogućnosti". Ne smatraju, nadalje, ni da je njihov rad terapeutski niti da njihove predstave tematiziraju probleme osoba s invaliditetom. Svi oni, kažu nam, samo plešu.

- Naš cilj je da se različite skupine ljudi spoje i da se pronađe zajedništvo - reći će nam Helvecia. - Naravno, terapeutski učinci se dogode, u bilo kojem obliku plesa i bilo kojoj osobi. Svatko se ima pravo izraziti kroz ples ravnopravno, bilo da je u kolicima, boli ga ozlijeđeno rame ili ima emocionalnih problema. Ne postoji točno ili krivo, sve je ispravno jer dolazi iz vlastitog izraza. Baš tome težimo, da svaka osoba pronađe i iskaže svoj vokabular kroz ples. Ljudi se često ne mogu nešto verbalno izraziti, no kroz ples to mogu učiniti. Govor tijela je isto jezik, a osobe kroz pokret i ples dobivaju novo samopouzdanje, neka nova bogatstva.

- Mi se bavimo suvremenim plesom na edukacijski, umjetnički i izvedbeni način - nadovezala se Iva Nerina. - Nismo terapeutska grupa, nego radimo prema profesionalnim uzusima.

Smiješno im je, naravno, kad se neupućeni novinar zapita koliko treba osobi u kolicima da se prilagodi koreografiji i opusti u izvedbi. Ples osjećaš ili ne, reći će, nije bitno jesi li u cipelama ili kolicima. 

- Suvremeni ples uvijek ide kontra režima i ideologije kretanja. Okruženi smo fitnesom, aerobikom i teretanom, a kada sam se počela baviti inkluzivnim plesom shvatila sam koliko to zapravo mijenja paradigmu koreografije i tjelesnosti, kao i toga što smo mi kao gledatelji sposobni percipirati - tvrdi Iva Nerina Sibila te nastavlja:

- Kada ulazite u bliski kontakt s ljudima koji imaju drugačija tijela, počnete na drugačiji način razmišljati o sebi, o svojim specifičnostima, ali i ranjivostima. Ljudi inače ne vole govoriti o svojim problemima, međutim ljudi koji imaju invaliditet ne mogu ga skrivati, on je tu. Imam izvođače kojima trebamo pomagati da izađu iz kolica, oni moraju pitati za pomoć, i u tom trenutku se postavi ta, ja je zovem ekologija zajedništva, kad postane jasno da ćemo jedni drugima pomagati i da dodir nije problem. Te stvari funkcioniraju jako evolutivno.

Njihovi plesači nemaju nikakav problem kad treba izaći prede publiku i plesati, pa ma kakav nedostatak imali. 

- Ili ste performer ili niste, nije bitno možete li hodati ili ne. Iz mog iskustva, pokazalo se da osobe nestandardnih mogućnosti jednostavnije imaju manje straha od prezentacije pred publikom, nego osobe standardnim mogućnostima, koje se lakše uvuku u društveno standardizirane uloge koje ograničavaju umjetnički izraz - tvrdi Helvecia Tomić, koja ističe i da se sve njihove radionice besplatne, jer ne žele da kvalitetno umjetničko obrazovanje ovisi o financijskim mogućnostima roditelja.

Publika na njihovim predstavama ne nedostaje. Osim profesionalnih plesača i ljudi vezanih za udruge i institucije koje se brinu o osobama s invaliditetom, u gledalištu sjede i "obični" zaljubljenici u suvremeni ples. 

- Možda sam jednom ili dvaput čula nešto poput - zašto je ovo ovdje, a ne na nekoj Paraolimpijadi... Ljudi nisu naviknuti na izlaganje takvim umjetničkim informacijama, no nakon prvih pet minuta svi uglavnom prestane gledati u kolica i počnu pratiti koreografiju - rekla nam je Iva Nerina. - Naše su predstave vrlo dinamične i postoji dosta katarzičnih trenutaka. Kad gledate našeg Leona, koji pati od cerebralne paralize, koliko ulaže u svaki pokret, to jako dirne ljude, postanu svjesni da svatko može biti što god želi. Poslije predstave zna biti puno oslobađajućih suza. 

- Ljepota inkluzivnog plesa je što je neizbježno da jedni uče od drugih - kaže Helvecia. - Tako se stvara svijet slobode, uvažavanja, razumijevanja i ravnopravnosti, a to je najveće bogatstvo koje se iz naše dvorane prelijeva i na ulicu. To je još jedna dodana vrijednost u cijeloj ovoj priči. 

U ovoj državi, u kojoj osobe s invaliditetom gotovo da i ne postoje na javnoj sceni, svako ovakvo djelovanje je pomalo i aktivističko. IMRC kolektiv je, unatoč svom inkluzivnom karakteru, i dalje dio nezavisne scene, gotovo pa umjetnički underground, rubna kulturna pojava. 

- Danas je situacija ipak kudikamo bolja nego na počecima, evoluirali smo od umjetničkog ekscesa do čvrste činjenice. No i dalje se susrećemo prizemnim problemima poput kroničnog nedostatka rampi za kolica u mnogim kazalištima i dvoranama. Do gledališta se još i može, no do pozornice teško, ispada da je kazališna bina samo za privilegirane - kažu nam Helvecia i Iva, koje dakako borbu vode i s financijama. 

- Spadamo u sektor nezavisne kulture, imamo dotacije Ministarstva kulture i Grada Zagreba, javljamo se i na neke socijalne fondove, no sve je to zrno do zrna. Interes postoji, rezultati postoje, no kad treba odriješiti kesu, onda je to malo problem. No, u Hrvatskoj ništa nije financirano kako treba, pa se ne i možemo puno žaliti - zaključuju Iva Nerina Sibila i Helveci Tomić.

Detaljniji pogled u rad IMRC kolektiva možete baciti na njihovoj stranici.


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.