Zbunjeni slučajno nanose zlo: Era zbunjenih - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 18.05.2019, 13:06h   •    

Korak naprid

Zbunjeni slučajno nanose zlo: Era zbunjenih


PIŠE Š.I.
OBJAVA 18.05.2019, 13:06h

Konformizam je čovjekova sklonost da svoje stavove, vjerovanja i ponašanja prilagođava grupnim normama, a vrijednost tih normi rijetko kad propituje. Kad se suočimo s grupnim pritiskom, lakše je imitirati društvo nego se izložiti i pokazati da razmišljamo i vidimo drugačije. Iako nije tema ovog teksta (bit će nekog tamo budućeg) samo su 'luđaci' mijenjali svijet nabolje, nadrugačije, naviše… humanije. Takvi se nisu bojali reći svoju istinu, nisu se bojali provjeriti koliko su granice separacijske ograde, a koliko strašila za lakovjerne ljudske ptice.

 

Najgori si sebi kad si zbunjen, a život često ima naviku zbunjivati, zabavlja se svako malo na naš račun uz gratis kokice. Zbunjeni često nenamjerno drugima nanose zlo, iako to "bez namjere" i nije baš neko opravdanje. Zbunjuju i ljudi oko nas – jedno misle, drugo govore, treće jesu. Ako jesu uopće. Svi smo kao pametniji nego jesmo, uspješniji nego jesmo, sretniji nego jesmo. U strahu da ne napravimo pogrešan korak ostajemo na mjestu, poput noja glave zabijene u pijesak: nikad nismo nimalo glupi, nikad neuspješni, nikad nesretniji. Bajka je da  mačke imaju devet života ako još uvijek ima onih koji vjeruju u to, samo napominjem. Koliko ih ima ljudsko biće? Može li život biti - kao život?

Čekamo. Svatko svoga boga, čak i oni koji u njega ne vjeruju. Čekamo da se pojavi s uputama i numeriranim karticama na kojima se nalaze točni odgovori za sva naša pitanja ili s dobitnim brojevima za lutriju, rezultatima za kladionicu. Navješćuju ga još od 2012. Ili njega ili meteor. Čekamo. Ne mijenjamo se / sebe / ništa. Djeca nam vode revolucije, progovaraju o onome o čemu šutimo. Možda i mumljamo nešto kroz pijesak, ali te riječi nitko ne čuje. Glasovi iz pustinje često su samo fatamorgana. U stanje uma odavna sumnjamo.

Roditelji su nas učili jedno (većina tog učenja danas ne vrijedi i tko ga slijedi brzo oboli na živce), mediji javljaju nešto sasvim drugo - zaboravljamo da ih kreiraju ljudi kojima je zarada na prvom mjestu, prijatelji stvarni treće, zbunjeniji od nas, jer kao nisu krvavi ispod kože – trude se prekriti istinsko stanje sebe, prijatelji nestvarni četvrto (ovi virtualni za koje ne znaš na dane koliko podvojenih osoba u njima boravi), psiholozi peto, a danas je svaki drugi psiholog – ukratko, ajme onome tko se tako zbunjen nađe u situaciji da mora donijeti odluku. Problem je samo što život ne voli neodlučne. A voli kokice.

Današnji su ljudi duhovno-ideološki miks vremena u kojem su rođeni, uglavnom nafilani naslijeđenim idejama i popunjeni mekanim karakterom modernog pojedinca koji se trudi biti samodostatan, preparirani trofeji na zidu 21. stoljeća koji služe samo za ukras. Pričaju kako su naši preci nekoć bili moćni letači. Gle nas: životna su nam poglavlja bez poante i završetka, iako smo i bučni i glasni i sveznajući često, obično kad ne treba. Čini se da smo generacija koju će preskočiti svemirski pisari i svi bogovi redom u Knjizi Života jer neće imati što upisati na stranice na kojima smo mi na redu. Čini se da smo krila zamijenili za lance. Važna nam je statika.

Mi smo rečenice bez točke, rečenice pune velikih riječi: VJERA i NADA, ČOVJEK i BORBA, POŠTOVANJE – samo na papiru. Iza nas stoje tri zareza; moderni smo u razbijanju pravopisnih ograničenja. Kako revolucionarno! Često te riječi ne uspijevamo postaviti u formu dijaloga, neizgovoreno arhiviramo pod kožom – u stres i tumore. Vječno prepravljamo prošlost, borimo se s mrtvima, ništa nam ne mogu. Danima o tome lamentiramo pobjedonosno. I još je uvijek to svima normalno.

Ako svemir ima žanrove, naše je doba, ovo sadašnje, roman toka svijesti koji još uvijek čeka dovoljno razboritog lektora jako dobrih živaca koji će sve to izrečeno, izliveno, afektirano, proključalo iz svijesti i podsvijesti - urediti, tako da sav pošten svijet razumije o čemu autor priča, a da ne promijeni sadržaj napisanoga – da ono što je rečeno uistinu i bude. Iako je naš roman hit, nitko se ne usudi reći da ga – jebiga, ne razumije. Ne može nas više održati na površini smisla slamka zakona, ni ufanje u bolju budućnost, ni vjera ni moral. Sve što imamo je prošlost i neke herojske patetike, s ove ili one strane. Jer, budućnost bi netko trebao stvoriti. Dobro, djeca će, mora netko.

U nama su polomljeni zakoni poput krhotina stakla bolni, biblijske upute, partijske upute, ideali o slobodi i novom čovjeku i nešto vlastitih razumskih stečevina o kojima pokušavamo stvoriti kritičko mišljenje. Ne znamo kako da se zalijepimo; šutimo o tome da ne bi ispalo da nas boli.

Dok propagiramo zajedništvo, ratovi bjesne diljem svijeta – u nama i oko nas. I to je normalno. Vođe tuđih bitaka oživljavamo triput dnevno kao šumeću vitaminsku tabletu u čaši vode kojom krijepimo gorljivost. Franjo i Tito, partizani i ustaše, spomenici od betona i mrtva sjećanja na nečiju hrabrost drže nas na zidu. Ej, Hrabrost! Sijemo sjeme mržnje u mrtvu zemlju i žive ljude. Možda se naša vlastita hrabrost obnovi buljenjem u te mrtve spomenike. Buljimo kad malo izvučemo glavu iz pijeska. Ništa, još smo kukavice. Zbunjeni. Izgleda da je pedeset godina malo, morat ćemo pokušati još koje desetljeće. Mora upaliti jednom. Mi zbunjeni, zapravo, mi eklektični. To bolje zvuči. Tko ne zna kakva je to vrsta ljudi nek' gugla. Ili pogleda u rječnik stranih riječi. Najbolje se sakriti u grupu, tamo je pijeska koliko ti srce želi. Bilo bi puno jednostavnije kad bi život odlučio biti samo crn ili bijel. Al' on neće (k'o da je peder, božemiprosti, šaren da ne može biti šareniji). Maše crvenom krpom pred našim uvjerenjima dok se kulturno pjenimo, mi osviješteni pojedinci, sastavnice društvene, kapi što čine slap... i od bijesa nosimo rogove za drugoga. Svoje ne vidimo…

'' Daj još kokica, ovo će trajati… sad malo plavom krpom.''


  KLJUČNE RIJEČI:  ivana vranjić / korak naprid /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.