Što zapravo znači pomiriti se sa sudbinom? - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 07.03.2020, 11:31h   •    

Kolumna

Što zapravo znači pomiriti se sa sudbinom?


PIŠE Ivana Vranjić
OBJAVA 07.03.2020, 11:31h

Previše je gladne djece na svijetu i uništene divljine da bi netko razuman povjerovao da svi dobivamo ono što zaslužujemo. Niti smo kažnjeni jer smo bili 'zločesti', niti je netko nagrađen jer je bio 'dobar'. Imamo li svi unaprijed napisan scenarij po kojem igramo ulogu u ovome životu, scenarij popularno nazvan sudbinom?

 

 

Sudbina je, prema narodnom vjerovanju, sila koja određuje život svakog pojedinca i od koje se ne može umaći. Sudbina je ono što je nekom predodređeno, pogotovo najznačajniji događaji u životu, uključujući sat i način smrti. Događaji koje čovjeka snalaze smatraju mu se dosuđenim, a ono željeno koje i pored uloženog truda ostaje neostvareno, smatra se nesuđenim.

Što, zapravo, znači pomiriti se sa sudbinom? Znači li pomirenje sa sudbinom, ako smo žena, kad dođemo u neke godine da nam je istekao rok i da nismo više među kandidatkinjama za izlaske pa je došao čas da počnemo živjeti s mačkama?

Sudbina vodi one koji na nju pristaju, a vuče one koji joj se protive, rekao je Seneca.

Filozofsko poimanje sudbine svodi se na neumitni zakon, odnosno nužni red u svijetu kojem je podvrgnuto svako biće. Po definiciji, sudbinsko je ono što je izvan našeg utjecaja, na šta ne možemo utjecati svojim djelovanjem, bez obzira da li zbog toga što nas je zaskočio slučaj ili što smo pod uplivom sila koje su izvan naše kontrole.  

Znači li pomirenje sa sudbinom pristati na sve uvjete koje ona nudi ma koliko nam to bilo teško podnijeti ili nam se ne sviđa? Što znači naša vlastita volja u svemu? Imamo li na nju pravo?

Što kad nas sudbina optuži i servira nam loš scenarij koji nam nije bio ni na kraj pameti, moramo li se s time pomiriti ili imamo pravo biti buntovni. Imamo li pravo zatražiti bolji scenarij?

Dok smo mlađi ta se Sudbina čini lijepa poput kakve darežljive vile koja korača svijetom s košarom u rukama prepunom darova za dobre ljude, no kako godine prolaze zaključimo često kako je najvjerojatnije ista ta Sudbina u koju smo se kleli i u koju smo polagali sve svoje nade neka stara, isfrustrirana baba koja, zapravo, ne voli ljude i koja im namjerno podmeće noge kako ne bi uspjeli u životu ili ih navodi na krivi put jer ne može podnijeti ljudsku sreću. Sudbina i one dobre i one loše jednako tretira, čini se kao da nju previše ne oduševljavaju dobri ljudi ni njihova djela – rijetko kada koga nagradi medaljom u vidu nekog mirnog, zdravog i idiličnog života..

 Ima jedna zanimljiva priča koja savršeno dočarava pojam sudbine, a govori o dvije žabe:

Jednom su prilikom dvije nesmotrene žabe upale u posudu s vrhnjem. Kad su upale, neumorno su batrgale nožicama pokušavajući se održati na površini. Nakon nekog vremena, jedna od njih se umori, zaključi da ne može više, prestane plivati, prepusti se sudbini i utopi se, dok je druga nastavila i dalje neumorno plivati. Nakon nekog vremena od njenog lupanja, vrhnje se počne zgušnjavati i od njega nastane maslac. Žaba se odgurne od tvrde podloge, iskoči van iz posude i spasi se.

Ljudska je sudbina mnogo kompleksnija nego li je ova priča o žabama, ali na što, zapravo, pristajemo smatrajući to svojom sudbinom? Pomirenje sa sudbinom uvijek zvuči kao podizanje bijele zastave pred životom, mada bismo to pomirenje mogli ponekad nazvati i razboritošću – to je ono kad život sagledamo točno onakvim kakav jest i sebe same točno onakvima kakvi jesmo, bez puno iluzija. Šteta je samo što nam život ne nudi oznaku ni kakav smjerokaz na putu na kojem piše '' sad odustani, prihvati, tako je bolje za tebe'' ili '' budi hrabar, nastavi dalje, tvoja te sudbina čeka iza ugla''…

Eto, na primjer, Charles Bukowski američki književnik bio je alkoholičar, ženskaroš, okorjeli kockar, grubijan, škrtica, a u svojim najboljim danima, pjesnik. Bukowski je želio biti pisac. Ali desetljećima su gotovo svi časopisi, novine i izdavači odbijali objaviti njegova djela. Govorili su mu da je njegov stil pisanja grozan, sirov, ogavan i izopačen. Kako su se odbijenice gomilale, pod teretom brojnih neuspjeha zapadao je sve dublje u depresiju koju je potpirivao alkoholom. A onda, kada je već bio pedesetogodišnjak, nakon života ispunjenog neuspjesima i samoprijezirom, urednik male nezavisne izdavačke kuće pokazao je zanimanje za njega. Bukowski će naposlijetku postati književnik i pjesnik, objavit će šest romana i više stotina pjesama, prodavši više od dva milijuna primjeraka svojih djela.

Priče poput njegove uobičajene su u našoj kulturi, njegov je život utjelovljenje američkog sna. No unatoč slavi i milijunima prodanih djela, Bukowski je bio gubitnik. Njegov uspjeh nije proizašao iz neke njegove odluke da uspije, nego iz činjenice da je znao da je gubitnik, da je to prihvatio i o tome iskreno pisao. Nikada nije pokušavao biti ono što nije. Čak i nakon što je postao slavan pojavljivao se na čitanjima poezije mrtav pijan i dalje se razgolićivao u javnosti i pokušavao spavati sa svakom ženom koju je mogao naći.

A sad idemo u potpuno suprotan svemir jedne od najutjecajnijih i najpoznatijih autorica knjiga za samopomoć Louise Hay koja kaže sljedeće:

''Koliko ste voljni proširiti horizonte svoga mišljenja? Svaki put kada čujete da je nešto neizlječivo, znajte u svom umu da to nije istina. Znajte da postoji Viša Moć. Neizlječiv za mene znači samo to da medicina još nije otkrila način kako se liječi ta bolest. To ne znači da mi ne možemo ući u sebe i pronaći ozdravljenje. Možemo nadrasti statističke podatke. Mi nismo brojevi na nekoj listi podataka. Ako si ne pružimo mogućnost, ne pružamo si ni nadu.''

Koliko ljudi, toliko sudbina. Pitanje je samo jesmo li se s njom pomirili ili se još uvijek svađamo kako zaslužujemo bolje.

Ako ste zapeli kod kuće i koncem čistite zube svojoj mački i nikako ne možete prestati razmišljati kako vam je život gori nego što ste mislili, možda ste još u svađi s njom, a ako ste klinac koji je upravo zaradio dvije milijarde dolara jer je izumio neku aplikaciju, vjerujem da ste sa gđom Sudbinom u ortačkom, mirnom odnosu.

No, kad se sjetim gospodina Charlesa, možda postoji i treća opcija u kojoj je pomirenje sa sudbinom, zapravo, svakodnevna svađa.

Kako bilo, ponekad je dobro što ne znamo baš sve unaprijed…Ionako se svi računi plaćaju tek na kraju puta, sve to Sudbina lijepo zbroji kad se konačno s njom pomirimo za svagda.

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.