Na semaforu života upalilo se crveno svjetlo. Stojimo i čekamo.ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 21.03.2020, 10:19h   •    

Kolumna

Na semaforu života upalilo se crveno svjetlo. Stojimo i čekamo.


PIŠE Ivana Vranjić
OBJAVA 21.03.2020, 10:19h

Kriza u životu pojedinca ili društva nastane kad je ljudska svijest u raskoraku s univerzalnim životnim zakonima.

 

 

 

Molim se da moje ponizne riječi postanu

mali plamen utjehe koji će

postojano gorjeti u vašem srcu.

Neka one postanu prijateljski osmijeh u

ovome grubom svijetu

i topao zagrljaj onima u muci i boli.

Iako smo nesavršeni i živimo u nesavršenom svijetu,

nastavimo živjeti!

/Haemin Sunim/

 

Jučer sam na poklon dobila tri medicinske maske (iako nas je četvero u kući nije ih bilo više) i nekoliko pari gumenih rukavica. I jedno i drugo koristimo kad odlazimo do dućana. Nigdje drugdje ni ne mrdamo. Život se u nekoliko dana drastično promijenio, sve se čini kao kakav loš horor film, ali nije. Stvarno je da stvarnije ne može biti.

Planeta je rekla: dosta je! stanite! Niste ni bogovi ni najjači ovdje. Pohlepni ste, zli i bahati. Nismo dobro. Predugo smo ignorirali sve znakove koje nam je slala.

I onda je sve stalo. Zapravo, ljudi su stali. Na semaforu života upalilo se crveno svjetlo. Stojimo i čekamo.

Tužno je konstatirati da se otada razina smoga u većim svjetskim gradovima smanjila na najmanju moguću mjeru, da zrak nikada nije bio čišći, u velikim su gradovima također ovih dana ljudi uspjeli vidjeti zvijezde na vedrom, nezagađenom, noćnom nebu, voda je u venecijanskim kanalima toliko bistra da su se u njoj vidjele po prvi put nakon tko zna koliko godina ribe koje tu obitavaju…Kad čovjek stane, sve drugo počinje živjeti. Mi smo, očito, bolest na ovoj planeti…

U karanteni sam od prvoga dana otkad je obznanjeno da se moramo pripaziti. Ne paničarim, ali sam svjesna situacije oko sebe. Ostajem kući.

Kopam po knjigama da ubijem vrijeme, zanima me definicija krize. Što nam ona poručuje, što trebamo naučiti iz ove situacije, koja je poanta, postoji li uopće? Ima li smisla tražiti životne poante i knjiška objašnjenja dok ljudi oko nas umiru. Inače mi je uvijek išlo na živce kad bi pojedinci u teškim situacijama tražili duhovno – prosvjetljujuće definicije i šerali ih putem društvenih mreža, kad bi svodili život na par redaka prepisanih iz nečije tuđe knjige. Ne znam jesu li mi gori takvi ili oni koji su kao hrabri pa nas zabavljaju sipajući viceve i pošalice jednu za drugom dok u kamionima odvoze mrtva tijela ljudi u susjedstvu u krematorije.

Ipak, ako ima nešto što bismo mogli naučiti u ovoj situaciji, bilo bi dobro da naučimo što prije. Mislim da svatko od nas duboko u duši zna što je to. Kao vrsta, vrlo smo jasno pokazali da ne vjerujemo u svetost života.

Našla sam zgodno objašnjenje krize, pa vam prenosim dio teksta, možda nam pomogne da ovu situaciju u kojoj smo se zatekli pokušamo shvatiti kao prvi korak prema nekom sretnijem i pravednijem svijetu. Uz sve spominjano i apokalipsu i kraj svijeta i to da smo sve ovo što nam se događa zaslužili jer uništavamo svoju jedinu kuću i sva živuća stvorenja na ovoj zemlji, možemo još jednom skrušeno zaključiti – došlo je vrijeme za ljubav. Ljubav zaslužuje rješenja. Možda zvuči otrcano, ali ljubav je jedina alternativa ovom otrcanom svijetu. Jer kako je rekao Albert Einstein – ljudsko biće dio je cjeline koju nazivamo svemirom, dio ograničen u vremenu i prostoru. Svi smo jedno.

Nismo dobro.

 

A sad o krizama:

Svako zlo počinje tako da čovjek prvo prevari sebe. Kriza u životu pojedinca ili društva nastane kad je ljudska svijest u raskoraku s univerzalnim životnim zakonima. Kriza se može pojaviti u obliku neke bolesti, nesreće, gubitka, siromaštva, gladi, rata…

Kriza uzrokuje bol pa prisiljava da razmišljamo o tome što krivo radimo i to počinjemo mijenjati. Ako ne ispravljamo svoja mišljenja i postupke, kriza se povećava. Naša je dobrobit uvijek dobrobit i za druge.

Kriza je bolno stanje u kojem više ne funkcioniraju stara rješenja. Promjena omogućava iscjeljenje.

Što god da nam se događa, važno je da to prihvatimo kao iskustvo, da proživimo osjećaje koji se u nama bude. Tek kad proživimo te osjećaje mi ćemo spoznati zašto nam se nešto dogodilo. Kad smo shvatili ono što je stvorilo krizu, kriza je ispunila svoju funkciju i prolazi.

Kriza ruši ono što je trulo i stvara nova, bolja rješenja.

Bol je učiteljica s kojom nema rasprave.

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.