Koliko ljudi živi u vama? - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 29.06.2019, 12:48h   •    

Kolumna

Koliko ljudi živi u vama?


PIŠE Š.I.
OBJAVA 29.06.2019, 12:48h

Čitav svijet u kojem živimo počiva na vezama, međuljudskim odnosima, temelj su života i oblikuju nas bili mi svjesni njihova utjecaja ili ne. Drugome smo i lijek i rana. Znaju oni koji su pošli u potragu za sobom.

 

 

Čudan stvor je čovjek. Često nedokučiv i samome sebi. Znaju oni koji su za sobom tragali. Srce kao svjetionik, a glava k ' o neboder - na svakom katu smjestio se netko. Netko s velikim N. Netko s velikim N kao simbol života, svih poglavlja i redaka u poglavljima. Ponekad dovikuju jedni drugima s balkona, bučno se svađaju, viču, raspravljaju, bacaju pitare, prijete Bogom i sudbinom - koliko je tko bio važan i koliko je imao utjecaja na moj život. Sve neki reformatori, reklo bi se, ali nije ni daleko od istine ta činjenica, priznala im ja to ili ne. Istina je da su me mijenjali.

Čitav svijet u kojem živimo počiva na vezama, međuljudskim odnosima, temelj su života i oblikuju nas bili mi svjesni njihova utjecaja ili ne. Drugome smo i lijek i rana. Znaju oni koji su pošli u potragu za sobom.

S lijeve obale životne rijeke stoji zlatno klupko u koje su se splele niti svih ljudi koje smo voljeli, koji su nas voljeli, koji su bili dio naše priče čak i kad prema njima nismo osjećali ništa; u tom je klupku naša duša, naša tajna, sve što jesmo. Treba jednom sjesti pored rijeke i ništa ne misliti, razmotati niti i poslušati što nam imaju reći. Kad je vrijeme da pođemo u potragu? Vrijeme traganja dođe po nas… Svjetionik obasja obzore i znaš da je vrijeme potrage počelo.

Neboderi: tko me preobrazio, tko me učinio ženom, tko me pokvario, tko mi je bio sve, ponekad traže da ih poredam po značaju, k'o za dodjelu medalja. Ljudi i kad ne žele priznati na glas, vole da su nam značili. I mislim se, kako se to dogodi - ima onih s kojima sam provela godine, a kad su otišli, kao da ih nikad nije ni bilo i nisam imala želju ikada ih više sresti. A onda, postoje i ovi drugi koji su me samo '' okrznuli '' u prolazu, a kojima bih mogla slobodno naplaćivati stanarinu. Svakoga dana.

Tako ih okupim, sazovem skup stanara da izvršim reviziju života, da vidim gdje smo i kako smo. Najčešće zaključim da sam mogla bolje. Il' pametnije. A i oni mi kažu isto. Od niti pletem džempere ubogim medvjedima, uplakanim iluzijama, nikad propupalim željama, zimama bez proljeća…

Bilo je tu fascinantnih učitelja, bezobraznika, kradljivaca vremena, lažnih i prijetvornih ljudi, izgubljenijih i od mene same, prijatelja koji su postali neprijatelji, neprijatelja koji su postali prijatelji.. I kad sam ljuta, kad sjećanje oživi kao da je sada, zahvalim im na lekcijama kojima su me poučili, čak i onima koji nisu birali ni načine ni vrijeme ni mjesto da mi ulete u život, tim padobrancima koji su pronašli mene prije negoli su pronašli sebe. Nekima sam bila potrebna da bi sebe pronašli… Postojao je razlog zbog kojega smo se susreli, u to sam sigurna, zbog kojega smo zajedno živjeli ili smo jedno zbog drugoga patili, razdvojeni a nitima vezani.

A kad želim procijeniti koliko ih volim, sve te po balkonima i prozorima u svojoj glavi, zamislim vječnost, taj prazan beskraj u kojemu se sve vrti u krugu i samo jedno jedino pitanje da mi odgovor: što ako ih nikada više ne sretnem, hoće li mi nedostajati? Čudno je kako odgovori bljesnu u tami i kako se srce stisne…

Jeste li se ikada pitali u kome još živite?

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.