Ja sam sasvim u redu - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 21.09.2019, 09:48h   •    

Kolumna

Ja sam sasvim u redu


PIŠE Š.I.
OBJAVA 21.09.2019, 09:48h

Kada imate zdravo samopoštovanje, ne morate igrati igru 'ja sam bolji od tebe'. Ne morate se dokazivati.

 

Istina, zdravo samopoštovanje se gradi, a isto se tako s vremena na vrijeme može i razboljeti. Kad se razboli, važno je da prema njemu budemo krajnje obazrivi. S obzirom na oštar i hladan današnji svijet, samopoštovanje bi nam se često moglo razboljeti, pa je važno da mu možemo propisati zdravu dozu antibiotske ljubavi. Ipak, najvažnije je da naučimo da zdrav osjećaj samopoštovanja proizlazi iz istinskog shvaćanja što znači biti savršen. Savršenih nema. Ima samo ljudi koji su naučili voljeti sebe. Ako vas to nisu naučili oni koji su trebali, onda ćete, bez obzira na godine, u takvu školu morati krenuti sami.

Ljudi nisu cvijeće

Postoji ona dobra usporedba s cvijećem: svaki cvijet raste, ne mjereći se s drugim cvjetovima, ruža ne želi biti jaglac, niti tratinčica želi postati tulipan. Svi imaju svoju svrhu. Ljudi nisu cvijeće, imaju mozak. I tu nastaje problem. Često ne znaju koja im je svrha.

Ljudi su ljudima odredili cijenu, pa tako oni ugledniji vrijede više od neuglednih na političkom, radnom, estetskom tržištu i stoljećima njegujemo istu nepravdu.

U našem mentalnom sklopu dominantna je želja za natjecanjem i pobjeđivanjem, jer nismo ni cvijet ni stablo, ali pobjeđivanje one vrste u kojem da bismo bili ''veći'' netko drugi mora biti ''manji'' omiljena je ljudima igra. Kako nemamo mudrost srca, mozak nam zna sugerirati glupe i začuđujuće stvari koje radimo i protiv sebe i vlastite vrste. Pitajte bogate direktore bogatih korporacija zašto nisu sretni i zašto im sve to što imaju nije ozdravilo samopoštovanje. Zato što to ne ide tako. Onaj tko traži u drugima, nikada ne nađe…

Zdravo samopoštovanje želi zdravlje i drugome

Ja sam od one vrste ljudi koja ne voli natjecanja i pobjeđivanje mi ne hrani ego, ali isto tako ne osuđujem one koji se žele prijaviti na raznorazne izbore za miss, za odabire najbolje pjesme, književnih uradaka ili konkurirati na nekom natječaju koji procjenjuje nas ili djelo naših ruku i duha.

Ljudi u ''sudskim vijećima'' uglavnom loše procjenjuju tuđe zasluge, trud i rad i uglavnom nemaju mudrost  potrebnu pri takvim procjenama. Ako natjecanje shvatimo kao vrstu igre – ok, nije ništa više od toga, ali ako se natječemo da bi nam se drugi divili, da bismo dobili moć nad njima ili postali važniji – na krivome smo putu. Samopoštovanje koje smo tako izgradili nalik je kućici onog prvog prasca kojemu je vuk sve otpuhao u jednom trenu, a nije se ni pomučio nešto.

Da postoji sud mudraca, duhovnih, obrazovanih ljudi široke svijesti i spoznaja, takvima bih  poslala čak i svoje pjesme na procjenu pa možda i samu sebe. Bila bi mi čast izgubiti pred njima i pokušati bolje nekom drugom prilikom. Kako kažu: najbolje se mjeriti s onim tko si bio jučer.

Čega god da se dotaknemo, kojegod teme vezane za ljude obrađivali, sve se svodi na jedno, to im je onaj zajednički nazivnik – u nama je sve, i naše samopoštovanje i sreća i uspjeh. I da, trebaju nam isti takvi ljudi diljem svijeta.

Ljudi nisu cvijeće, ali mogli bi od cvijeća nešto naučiti o vlastitoj vrijednosti: u redu si.

Čovjek je krenuo sebi

Mislim da smo krenuli, da smo pokrenuli vremenski kotač promjene, da smo se počeli poštovati i na globalnoj razini tražiti svoja prava. Čovjeku koji nema samopoštovanja i ništa je dovoljno. Ljudska je svijest zadivljujuća kad hoće, kad joj krene, kad se zaželi Života. A život jedva čeka da mu pokažemo da nam je stalo.

Sve što pišem, netko će sutra zaboraviti, do nekoga će možda doprijeti ove riječi. Da me čujete bilo bi mi drago, ali kako se ne natječem, ako ne čujete ne smatram se poraženom. Najbolje je da radite po svom i da otkrijete sami kako ubrati zadnju trešnju s najviše grane, jer dok se budete penjali da biste je dohvatili, naučit ćete kako se popeti, kako lako pucaju tanke grane pod vašim nogama i kako boli pad. I tko zna što još…

San mi je pjevati u budističkom samostanu s ekipom obučenom u narančasta odijela, moliti za mir u svijetu i dobro svih ljudi, bez natjecanja, bez sudaca, bolesnog sistema, destrukcije, nebraće i očnjaka bližnjih, da svatko od nas pronađe svoje samopoštovanje i da ga ne krademo drugome... Znam, čudno za jednu ženu sa zapada, al' tako je. Zapad još uvijek nije naučio mudrost koju Istok odavna zna. Svatko od nas ima svoje trešnje koje želi ubrati.

Da zaključimo, svijet nije arena u kojoj se trebamo istrijebiti. Živim u uvjerenju da ćemo jednoga dana svi postati svjesni toga. Krenuli smo pomalo. To je u redu. Samopoštovanje nam je napokon počelo cvjetati. Bili smo na njega zaboravili… Sad iz tame izlazimo na svjetlo.

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.