Imate li vi dušu? - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Korak naprid  •   OBJAVA: 01.09.2019, 12:21h   •    

Kolumna

Imate li vi dušu?


PIŠE Š.I.
OBJAVA 01.09.2019, 12:21h

Ako vam se dogodi, kad budete pisali domaći rad o svojoj duši da osjetite prazninu - nije do vas, do propuha je.

 

 

U biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, piše: "Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša."

Izraz  "duša mrtvaca" koristi se za tijelo umrle osobe. Po svemu sudeći, duša nam dođe k'o ono mekano punjenje plišancima, od nje dobijemo formu i oblik. Duša je antonim praznini.

Jeste li puni ili prazni?

Moram vas najprije pitati: vjerujete li da ljudi imaju dušu? A ako vjerujete da je imamo, kako je održavate – tjelovježbom, obrazovanjem, širenjem ljubavi, nedjeljnim misama?

Je li nalik sladoledu?

Nalik šumskim jagodama?

Divljem tigru?

Šumi u Amazoni?

Sliči li na vaše dijete?

Je li to sitna krijesnica što se stisnula u vama negdje između želudca i slezene, tako običnih, nimalo hevnli ljudskih organa?

Ovi u Indiji kažu da se nalazi ispod pupka, na onom mjestu gdje su samuraji zarivali sječiva kada bi počinili harakiri – ritualna samoubojstva pripadnika japanskog ratničkog sloja samuraja i velikaša, najbrža smrt za izgubljenu čast. Pogodak u dušu. Žene su, pak, izvodile isti ritual ubadajući oštricu ili u srce ili u vrat. Čini se da muškarcima i ženama duša nije na istom mjestu. Malo sam zbunjena.

Duša žulja gore od kamena u cipeli

Što će nam uopće to duhovno u nama? Kako se čini, samo nam stvara probleme, i sa mesom i kostima sasvim bismo dobro funkcionirali. Pamti k 'o slon i zna svaki naš grijeh, do u deseto koljeno. Kad smo krivi, krivi smo za sve pretke, kad smo pravi, pravi smo za sve iza nas.

Kažu znanstvenici koji su vagali ljudsko tijelo odmah nakon što je osoba preminula, da je tijelo postalo lakše za 21 gram nakon što je nastupila smrt. Kažu ovi drugi da su takvi eksperimenti bili neetični, da su rezultat lošeg istraživanja i da se tijelo ne bi smjelo oskvrnuti na takav način. (Osim u Siriji, je l' . op. a.). Netko je od mudraca s društvenih mreža dodao, vezano za ovu gramažu: "Umjesto da se tlačite dijetama, možda je najbrži način da izgubite na težini taj da postanete bezdušni."

I u 21. stoljeću još uvijek lomimo koplja oko njenog postojanja, znamo čovjeka potpuno rasporiti da mu se zagledamo ispod kože da vidimo ima li je (čak i kad ne znamo što tražimo)

Ako se i sami propitujete o fenomenu duše, pogotovo ako niste u najsvježijim danima mladosti, mogao bi vam pomoći mali zadatak. Napišite sastavak i u njem sve što znate o SVOJOJ DUŠI, kakva je, koje veličine (S, M, L, XL, XXL...ima veličinu k 'o majice) i u kojem se dijelu vašeg svijeta smjestila? Koliko je sretna? Sjeća li se da je živjela prije? Budite u tišini i dobro naćulite uši. Na početku je sramežljiva, ali kad krene govoriti ni Bog je ne bi zaustavio…

Svoje radove možete slati na moju e - mail adresu da vam duši bude lakše. Možda joj treba razgovora, možda želi da netko pročita kako joj je. Duše su iskrene i naivne k' o mala, dobra djeca. Baš ih zato volim. Kažu sve kako jest.

Da ne bi ispalo da samo vi imate domaći rad, i ja sam napisala svoj. O svojoj duši. Vjerujem da je imam (iako se možda neki bivši ne bi složili s mojom konstatacijom…)

Moja je duša na sjeveru ljudskog neba. Miriše na zimske naranče. Sretna je i voljena, al' ne na ovome svijetu. Zna kung – fu. Stigla je ovdje, u ovu zemlju suza i muke da bi okajala grijehe, da bi popeglala košulje predaka koje su joj ostavili zgužvane u dotu, da popravi ono što su oni pogriješili – slučajno i namjerno. Ljudi su u prošlosti puno griješili. I slabo su peglali. Ponekad je sretna zbog te udijeljene časti, čini joj se k ' o da je kakav general, ali, najčešće bi željela nekog zgodnog terapeuta koji bi je oslobodio muke i tereta s kojim se ne zna nositi baš uvijek. Ali uči. Prosječan je đak ove životne škole. I malo je deblja.

Vaga za duše

Baš razmišljam, kad me budu vagali jednog dana, da vide koliko mi duša teži, mogla bih zbuniti vagu, bit će nešto teža od 21 gram. Od dobrote, a i većinu sam vremena bila dovoljno sretna – otkad sam se prestala pitati što sa mnom nije u redu.

U redu sam. Svijet nije, dušo moja.

Ako vam se dogodi, kad budete pisali domaći rad o svojoj duši da osjetite prazninu - nije do vas, do propuha je. Čudna su nevremena došla. Otpušu nevere i stabla iz zemlje, a kako neće tako krhke biljčice kao što su duše. Navucite zavjese i pravite se da je sve u redu. Sumnjam da ih može popraviti sat pilatesa ili subotnji koktel s fejk frendovima kako mnogi pokušavaju, ali isplati se pokušati.

Može nas spasiti samo reparatura duše.

Ima li koji majstor da nas popravi?

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.