Ljudska srž na pladnju na daskama šibenskog kazališta: 'Murlin Murlo' donosi sirovu stvarnost kompleksnih problema mladih bez ‘boljeg sutra’ŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Kazalište  •   OBJAVA: 17.10.2020, 13:50h   •    

Bili smo na probi

Ljudska srž na pladnju na daskama šibenskog kazališta: 'Murlin Murlo' donosi sirovu stvarnost kompleksnih problema mladih bez ‘boljeg sutra’


  Valerio Baranović/ŠibenikIN Ljudska srž na pladnju na daskama šibenskog kazališta: 'Murlin Murlo' donosi sirovu stvarnost kompleksnih problema mladih bez ‘boljeg sutra’
PIŠE Valerio Baranović
OBJAVA 17.10.2020, 13:50h

Mislite li da sudbina četvero mladih ljudi u ruskom provincijskom gradiću Sipilovsku u posttranzicijskom razdoblju ne može imati nikakve veze sa Šibenikom? Varate se. Četiri junaka, ili outsidera, ovisno kako gledate, dramskog komada Murlin Murlo itekako podsjećaju na mlade Šibenčane nakon rata. Okolnosti jesu drugačije, ali njihove borbe imaju istu težnju, za boljim životom.

 

 

Riječ je o tekstu, kako ga nazivaju, oca suvremenog ruskog kazališnog pokreta, Vladimira Vladimiroviča Koljade, a premijeru će na daskama šibenskog kazališta imati 29. listopada pa smo redateljicu i glumce, koji su već duboko u probama, posjetili, smetali im i ispitali sve zanimljivosti oko novog komada koji bi se trebao, sudeći po onome što smo vidjeli, svidjeti zahtjevnoj šibenskoj publici.

Oriani Kunčić ovo će biti redateljski debi u Šibeniku, ako izuzmemo rad u dramskom studiju ‘Ivana Jelić’. U predstavi glume Ana Perković, Franka Klarić, Šime Bubica i Kristian Šupe, Scenograf je Frane Celić, kostimografkinja Sara Lovrić Caparin, a autor glazbe je šibenski profesor gitare Ante Stošić. Oblikovatelj zvuka je Pavle Karega, a svjetla Josip Bakula.

Inspicijent je i ovaj put Sergej Mioč, a za grafički dizajn pobrinuo se Ante Filipović Grčić. Dakle, jedino što nije šibensko u ovoj predstavi jest tekst.

‘I ja sam sada kao redateljica’

Redateljica kaže da to što je u toj ulozi, mora zahvaliti covidu i Jakovu Biliću. O sebi kaže da spada u staru kazališnu školu, osjeća odgovornost pa je na prvu pomislila ‘ne možemo svi biti sve, ljudi za to završavaju školu.

- I ja sam sada kao redateljica. Imala sam neku vrstu treme, a u isto vrijeme svi smo htjeli napraviti nešto za što mislimo da naš ansambl i kazalište zaslužuju. Da to bude dramski komad koji ima težinu. Da glumci dobiju prostor jer, osim Lede, dugo nismo radili nešto slično. Pročitala sam preko 50 komada, od klasike do suvremenih, razmišljala sam hoće li to biti neki Čehov, koji se tu nije postavljao. Naravno, došli smo do uobičajenog problema, ti komadi iziskuju velike podjele. Poanta ovog komada je da imamo četiri jednako zahtjevne role, da podjednako nose teret. Uz to, zahtjeva i sve ostale kazališne segmente, od režije do svjetla. To će biti zanimljivo, sve je dramaturgija, pa i svjetlo koje neće biti obično - priča nam redateljica.

Kunčić kaže da je najteže, kako je Arsen davno kazao, među svojim ljudima. Na početku joj je  bilo teško ‘diktirati’ što se radi, ali to je neminovno u ulozi redateljice. Svi su se prilagodili i počeli s radom na ovom suvremenom komadu koji će publici biti blizak.

- Vjerujem u puno stvari, između ostaloga, da kazalište ima svoju svrhu i mora progovarati i baviti se temama koje se tiču bilo kojeg segmenta života. Ciljano nisam htjela da se bilo što mijenja u izvornom tekstu, pa čak i imena. Ipak, gdje god se okreneš prepoznajemo tu stvarnost u susjedstvu ili obitelji. Ljudski problemi su univerzalni, ne postoji ruski ili hrvatski problem - pojašnjava redateljica.

Poznato je da u kazalištu sve mora biti prenaglašeno, to je put do emocija publike, ali u ovom slučaju, ne mora biti pretjerano, jer kako kaže redateljica, svi će prepoznati nekoga koga poznaju ili su poznavali. 

- Išli smo u varijantu realizma i minimalizma, na toj vrsti glume sam i inzistirala. Naravno da u teatru sve mora biti prenaglašeno samim time što moraš govoriti glasnije - kazala nam je redateljica.

Radnja se odvija u provincijskom gradiću Sipilovsku gdje likovi nemaju priliku za zdrav razvoj. Želja za metropolom, Moskvom, boljim životom, gotovo je čehovljevski prikazana. Okolnosti ih samo gaze, a dvije sestre Olga i Ina ugledaju spas u novom podstanaru Alekseju. Koljada u stilu odlazi ekstremno u kreiranju ljudskih sudbina, daje notu sablasnog, gangrenozno prosipa ljudsku srž na pladanj. Murlin Murlo je priča o nama i o još jednom beznadežnom kriku za boljim sutra.

‘Olga samo želi biti voljena’

Ana Perković igra Olgu, za koju kaže da je zaista kompleksan lik, stara cura od 28 godina koja je duboko nesretna.

- Ona je neostvarena, a sve što želi je biti voljena. Kroz čitavu predstavu ona prolazi kroz vrlo teška i različita stanja, od samouvjeravanja kako je sve divno i krasno jer je došao podstanar kojeg želi osvojiti da je odvede u bolji svijet, do shvaćanja da ipak ostaje u svojoj sredini i prepušta se sudbini u nedostatku hrabrosti da se izbori za bolje sutra i sreću - kazala nam je Ana dok smo u njenim ogromnim plavim očima vidjeli da zaista jest u ulozi, tužna je dok priča o Olgi, što je odličan znak da će ulogu odlično spremiti.

Kaže da je to normalno, jer predstavu rade već dva mjeseca, počeli su od detaljne analize teksta i likova, a kaže da žive uloge i u njima su sto posto. 

Miša i Kristian nemaju ništa zajedničko

Kristian Šupe igra Mišu, ili Mihaila, čovjeka za kojega kaže da je velikih apetita, živi u maloj sredini i radi kao tvornički radnik, ima ljubavnicu, ali i ženu i dvoje djece. 

- Sigurno ima takvih slučajeva i danas, koji su nezadovoljni sami sa sobom i maltretiraju svoje žene. U pripremi smo kretali prvenstveno od samih sebe, stvarali smo odnose iz svojih iskustava pa je, meni osobno, bio teži zadatak jer je totalan polaritet od mene privatno - kazao nam je Šupe.

‘Vratili smo se najbazičnijim stvarima u kazalištu’

Franka Klarić igra Inu Zajcevu, 35-godišnjakinju, udovicu, iznimno inteligentnu, brzomisleću, ali koja je istovremeno u destruktivnim okolnostima, od obitelji i majke koje nema u predstavi,  ali stalno visi nad glavom pa se osjeti sadistički odnos. U skladu sa svim tim okolnostima, ona je iznimno senzibilna, kaže Franka.

Franka odlično igra ‘lakše’ uloge, ali još bolje se snalazi, po mišljenju autora ovog teksta, u ‘psiho’ ulogama kao u ‘Ljepotici iz Leenanea’ ili ‘Zločinu na kozjem otoku’.

- Lik je odlično napisan i gušt mi je raditi sa svim kolegama. Vratili smo se najbazičnijim stvarima u kazalištu što i čini samu srž, a to je glumac, lik, odnos, situacija, zašto se postavlja, što mi želimo postići, odlično se naslanja na okolnosti u Hrvatskoj s virusom i potresom, jednim tranzicijskim društvom. Dobro se referira tekst, pa i likovi, iako su krajnosti, ali i te krajnosti viđaš svakodnevno - kaže nam Franka Klarić.

Riječ je o empatiji, kad vidimo neki problem, moramo znati da iza njega stoji razlog, kaže Franka, pa potpuno suosjeća s Inom i jasno joj je zašto je revolucionarna, divlja, bez skrupula, u društvu će sve reći jer nema što izgubiti. 

‘Svi likovi poremećeni na svoj način’

Šime Bubica igra Alekseja, kaže da su probe naporan i buran proces, a drama je zahtjevna glumački i režijski. 

- Stvari se polako slažu, još je 13 dana do premijere. Svi likovi su na neki svoj način poremećeni. Kompleksnost mog lika je što je na početku pristojan i uglađen, a na kraju se na njemu vide promjene. Do samog kraja on je kakav je, ali drugi to tek na kraju primijete kad skroz poludi. Koljada je, konkretno moju ulogu, literarno najmanje objasnio pa je dosta glumački zadatak, kako ću ga ja prenijeti - kaže nam Bubica.

Scenografija diplomski rad

Zanimljivost je da je scenograf mladi Šibenčanin Frane Celić, kojemu je to diplomski rad na Akademiji, a postavlja ga ‘doma’. Kaže da pritisak nije osjetio.

- Bio sam u velikom balunu, trebalo je stići sve rokove. Stvaranje je samo išlo, nije bilo vremena za razmišljanje. Sve kreće od dogovora s redateljem, idejne skice pa odobrene skice i izrada makete. Onda sam počeo s tehničkim nacrtima i izradom, ali na našu žalost, radimo dijelom sami u priručnim radionicama, a dijelom moramo posezati za vanjskim suradnicima jer nemamo dovoljno radne snage - kaže nam Frane, a naš prijedlog je da se u proces stvaranja scenografije uključe smjerovi strukovne škole koji se za to obrazuju. To bi bilo odlično. 

Ono što smo vidjeli u segmentima na probi dok smo pričali s glumcima, očekuje nas predstava nabijena sirovim emocijama i problemima, suvremeni komad koji će zanimati sve generacije, a svakako će publiku potaknuti na razmišljanje rade li dovoljno kako bi zaista upoznali ljude koji ih okružuju. U kazalištu smo bili na samo par izmjena, ali u uho nam je ‘upala’ glazba autora Ante Stošića, koja dodatno naglašava dramu i publiku u strogo glumačkim dijelovima.

Premijerna izvedba je u četvrtak 29. listopada u 20 sati, već sutradan je reprizna izvedba za korisnike pretplate B, a dio ulaznica bit će i u slobodnoj pretplati. Ulaznice su puštene u prodaju i mogu se nabaviti na internetskoj stranici mojekarte.hr.

U nastavku pogledajte fotogaleriju s probe na kojoj smo na kauču na sredini scene razgovarali s cijelom ekipom predstave koja će još više osnažiti poziciju šibenskog kazališta na kulturnoj karti Hrvatske!

Proba predstave Murlin Murlo u šibenskom kazalištu Valerio Baranović

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 42 fotografija

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.