FOTO Izvještavanje s prve crte bojišnice: Vrijedno života - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Izložbe  •   OBJAVA: 12.09.2012, 11:09h   •    

Izložba ratnih fotografija Marine Jurković

FOTO Izvještavanje s prve crte bojišnice: Vrijedno života


PIŠE Šibenik IN
OBJAVA 12.09.2012, 11:09h

U prostoru Kulturnog centra Vodice u srijedu 19. rujna bit će otvorena izložba ratnih fotografija "Vrijedno života" Marine Jurković, novinarke Slobodne Dalmacije. Riječ je o fotografijama koje svjedoče o vremenu neposredno pred početak Domovinskog rata i u ratnom razdoblju na šibenskoj bojišnici. Nastale su na mjestima gdje se moglo doći, pa i po cijenu života, od Šibenika, Skradina, Unešića, Stankovaca, Bile Vlake, Pakova Sela, skradinskog zaleđa....

 

 

Izbor je to do sada uglavnom neobjavljenih fotografija ratnih razaranja, pregovarača, prizora iz skloništa, portreta ratnika u rijetkim trenutcima odmora, njihovih postrojbi..., riječju - neponovljivih detalja svojstvenim "danima ponosa i slave".

- Izložba je nazvana "Vrijedno života" kao moj odgovor na jednu uputu iz Priručnika za ratne izvjestitelje kojeg je 1990. godine izdala Međunarodna federacija novinara (IFJ). Usjekla mi se u pamćenje jer glasi: "Ni jedna reportaža nije vrijedna vašeg života!" Da su se novinari i fotoreporteri u Šibeniku pridržavali te upute u Domovinskom ratu, redakcije ne bi imale razloga postojati. Svaki terenski zadatak, odlazak na bojišnicu, među ratnike ili u opustošena sela tih ratnih godina značio je staviti "glavu u torbu". Bili smo svakodnevno izloženi pogibelji. Pucalo se na nas, zalazili smo na minirana područja, noću ulazili u okružena sela... I tada, i sada, godinama poslije tog krvavog razdoblja, kolege koje su izvještavale s terena složile bi se sa mnom: sve što smo radili bilo je vrijedno života - kaže autorica izložbe.

 

Vrijedno života

- I tada, i sada, godinama poslije tog krvavog razdoblja, govorimo: bilo je vrijedno života. Osobno, opet bi postupila isto. Bilo je to vrijeme ponosa i slave, ali bilo je i vrijeme patnje, straha i krvi, vrijeme razaranja i smrti, vrijeme jedinstva ratnika i civila, vrijeme u kojemu je trebalo izdržati, ostati i opstati na svim frontovima. Onima gdje se na prvoj crti tijelima i oružjem branio svaki grad, selo, mjesto, kuća... i drugima, na vlastitim ognjištima. Naša, novinarska uloga bila je bilježiti, riječju i fotografijom, povijest koja se pisala pred našim očima. Ustrajno, uporno, po svaku cijenu...odlaziti na teren, među ljude, izbjeglice, bojovnike...dokle god se moglo, dokle nas se puštalo... Najsretniji smo bili kad bi nas se, teška srca, propustilo negdje u zaleđe, među borce s prve crte, na vatrenu liniju, uz obavezno upozorenje, "na vlastitu odgovornost". Nije bilo radnog vremena- rat je bio naše radno vrijeme. Dnevnice su nam bile vojnički grah iz manjirki među stijenama ponad Dragišića, stisak ruke zahvalnosti boraca s Velike Glave, Dubravica, visoko podignute ruke s dva prsta umornih ratnika na povratku sa šibenskog mosta... Isplaćivane su i stimulacije u vidu zagrljaja ljudi iz skloništa, razdraganih staraca u napuštenim selima do kojih smo stigli u mrkloj noći preko brisanih prostora...

 

Vrijeme ponosa i slave

Bilo je to vrijeme ponosa i slave koje sam bilježila malom žutom Minoltom za podvodno snimanje, jedinim fotoaparatom koji je ostao na praznoj polici Duty free shopa kraj kina Šibenik nakon rujanske opsade grada. Kasnije mi je stigao poluispravni manualac Nikon FM sa svega dva objektiva, jednim od 28 mm i drugim od 200 mm. Nije bilo automatike, foto-shopa, računalne obrade... Postojala je tamna komora, laboratorij, fiksir, razvijač, kalem, menzure, aparat za povećavanje... Nije se smio zaboraviti film, ponijeti ispražnjena baterija, osvijetliti film... A bile su i uzbune, i redukcije struje, i stalna opća opasnost... Kemikalije uglavnom nisu postizale optimalnu temperaturu za razvijanje filmova, korekcija je bila nemoguća, ali to tada nije ni bilo važno. Najvažnije je bilo "izvući" prizor sa terena na foto-papir, samo kako bi se poslalo u roku za objavu u sutrašnjoj novini. Da se dokumentira vrijeme. A kasnije sa filmom-što bude. Ne mogu prežaliti negative koji su bespovratno izgubljeni jer ih je, uništila neprimjerena kemijska obrada, jer su se negdje zagubili po prašnjavim ladicama... No, ti prizori i dalje žive u mom sjećanju, sa svime što sam proživjela. Žive arhivirani u ratnim primjercima novina. Ponosna sam i zahvalna što sam imala povlasticu raditi ono što volim i pridonijeti očuvanju djelića povijesti. Da se nikad ne zaboravi. Zato je sve što smo radili u tom vremenu ponosa i slave bilo-vrijedno života – ispričala nam je Marina.

Izložbu će, inače, pratiti i fotomonografija također nazvana "Vrijedno života" koja će se moći dobiti besplatno uz Šibenski list, a na kioscima će se naći 20. rujna.


  KLJUČNE RIJEČI:  Marina Jurković / ratne fotografije /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.