Goran Grguričin (HSS): 'Hrvatska treba restart u svim segmentima' - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Izbori 2020.  •   OBJAVA: 30.06.2020, 08:20h   •    

Kandidat u 9. izbornoj jedinici

Goran Grguričin (HSS): 'Hrvatska treba restart u svim segmentima'


PIŠE ŠibenikIN Promo
OBJAVA 30.06.2020, 08:20h

Razgovor s mr. sc. Goranom Grguričinom, kandidat HSS-a i Restart koalicije u IX. izbornoj jedinici za zastupnika u Hrvatski sabor.

 

 

Kako to da ste se angažirali za izbor zastupnika u Hrvatski sabor?                                                                                   

Od kada sam prestao sa svojim profesionalnim aktivnostima, angažirao sam se u društvenim aktivnostima na više polja, kako kroz udruge građana, tako i kroz Hrvatsku seljačku stranku, kratko i kroz HSP, te sam već desetak godina aktivan na političkoj sceni. Ove prigode sam ispred Hrvatske seljačke stranke dobio čast da budem kandidat za zastupnika u Hrvatski sabor, što mi je ogromno priznanje za moj dosadašnji rad. To sam prihvatio jer mi je želja doprinijeti demokratizaciji društva i kako bih kao saborski zastupnik HSS-a u Hrvatskom saboru, promicao tradiciju i vrednote za koje se zalaže HSS, najstarija hrvatska stranka, osnovana još daleke 1904. godine, stranka koja se zalaže za obnovu republike, njenih temelja, prije svega razorenih institucija, za republiku u kojoj je društvo organizirano i utjecajno, za republiku solidarnosti, socijalne kulture, republiku u kojoj se svaki rad vrednuje tako da omogućava dostojanstven život obitelji. HSS se zalaže za republiku u čijem su središtu obitelj,  djeca, stariji, bolesni i sve ranjive skupine, republiku političkog i svakog drugog pluralizma, republiku u kojoj će se u praksi brisati razlike između pripadnika manjina i građana iz redova većinskog, hrvatskog naroda. Kroz moju aktivnost u politici i u Hrvatskom saboru, ustrajno ću promicati konceptu da se HSS vraća svojim korijenima. HSS je tada bio avangarda i HSS će danas ponovno biti avangarda. HSS kao beskompromisna stranka u borbi za ljudska prava, za jednakost bez obzira na spol, vjeru, ideologiju, boju kože, a protiv svake diskriminacije.

Po čemu ste vi drugačiji od drugih, da bi vas birači izabrali?      

Jasno je da smo svi drugačiji, različiti i da svatko ima određene reference i motrišta kako vidi društvo u kojem danas živimo. Ja držim da sam ja prepoznatljiv po svojoj osobnosti i svom dosadašnjem životnom putu i aktivnostima kroz koje sam sudjelovao u lokalnoj i široj zajednici, te da će me građani prepoznati kao svog kandidata koji će biti njihov glas u Hrvatskom saboru, baš radi te moje osobnosti, koja se do sada iskazala kroz moj pošten odnos prema zadacima i poslovima koje sam radio, prema moj pošten odnos prema ljudima s kojima sam radio i susretao se u svom radu, prema mom poštenom ulaganju svekolikih umnih i fizičkih sposobnosti na potpori ljudima u društvenoj zajednici u kojoj sam živio i radio.

Koje su vaše životne reference? 

O sebi mogu ukratko kazati da sam rođen u Šibeniku, ali sam od prvih dana rođenja živio na otoku Žirju, da su mi roditelji sa Žirja od obitelji Grguričin po ocu i Šižgorić po materi. Osnovnu školu sam pogađao na otoku, 4 razreda, a kasnije 4 godine svaki dan putovao u školu u Šibenik, ustajući u 4.30 sati i vraćajući se kući oko 15.30 sati. Kasnije sam počeo živjeti u Šibeniku, završio srednju tehničku školu. Pohađao sam strojarski fakultet i pravni fakultet, radio sam kao radiotelegrafista u tadašnjem SUP-u, u međuvremenu završio fakultet kriminalističkih znanosti koji je bio u sastavu Zagrebačkog sveučilišta U međuvremenu sam magistrirao pravne znanosti na Pravnom fakultetu u Zagrebu, tako da sam dosegao stupanj obrazovanja magistra pravnih znanosti. Već sam krenuo i na doktorat, ali sam zaključio da mi je važniji život s obitelji i još malo života u društvu i okruženju zajednice u kojoj živim, pa sam se posvetio obitelji, djeci, unucima i tako u tom okruženju sam sada.

 U policiji, 1990. dočekao sam i Domovinski rat. Od tada, od tog kolovoza 1990. sam sudjelovao u Domovinskom ratu, gdje smo mi zapovjednici policije i pripadnici hrvatske policije dočekali mlade prve hrvatske redarstvenike, i obučili pričuvnu policiju, te zajedno s njima prihvatili borbe i prve napade agresije na Hrvatsku, već od kolovoza 1990. godine. Dakle, do šibenskog Rujanskog rata, s našim policijskim snagama, već smo godinu dana bili u borbenim i sigurnosno konfliktnim situacijama s četnicima i JNA koji su združeno napravili agresiju na Republiku Hrvatsku. Vodio sam s drugim zapovjednicima policijske snage koje su bile u zoni odgovornosti naše policijske uprave kroz cijeli Domovinski rat, sve do „Oluje i kasnije dok nije i formalno rat završen.

Bio sam zamjenik načelnika u PU Šibenskoj i načelnik u PU Ličko-senjskoj, i nakon određenog vremena sam konačno, nakon tri runde, išao u mirovinu. Od 2008. radio sam godinu dana i u gospodarstvu u jednoj tvrtki na ustroju i organizaciji tvrtke, te sam konačno od 2009. godine u mirovini. Bio sam predsjednik Gradskog vijeća grada Šibenika, u vrijeme kada je inicirana većina projekata koji su danas već dovršeni ili se danas završavaju i kojima se Šibenik ponosno prezentira. Osim kroz politiku, aktivan sam kroz udruge građana, posebno kroz Otočni sabor i u sportu, nakon staža u veslačkom klubu Krka u mladim danima, danas kroz Petanque klub „Dalmatino“ iz Šibenika. Dakle, imam dovoljno godina, životnog iskustva, radnih, profesionalnih  društvenih referenci, no ostaje na građanima da to prepoznaju ili ne, kako bih eventualno još jednom bio u prigodi te svoje reference iskazati na korist društvene zajednice kao što sam do sada u kontinuitetu svog života radio.

Svi daju nekakva  obećanja, iznose programe. Što vi obećajte, kakav je vaš program?                                                                               

Ja nemam namjeru obećavati i ove prigode neću nešto obećavati, jer sam zastupnik, kao pojedinac, ne može puno toga učiniti, a kamoli izvršiti ono što mnogi zlatousto obećavaju.

Ja želim ukazati da ću u Hrvatskom saboru biti predstavnik i glas onih koji me izaberu i predstavnik svih građana, te potencirati teme koje su od interesa za egzistenciju građana, životne teme iz životnih problema kako bi se kroz zakonodavnu vlast stvorili okviri za bolji život građana. Kako smo mi, HSS, dio Restart koalicije, sve što je komunicirano programom restart koalicije, okvir je i platforma za moje djelovanje, gdje na temelju naših političkih programa i konkretnih politika svim građankama i građanima Hrvatske nudimo zajednička rješenja novoga početka u svim segmentima društva i gospodarstva.

Danas je svima jasno da Hrvatska treba društvene, gospodarske i političke promjene i to je ono što naš Izborni program definira.  Umjesto gole kritike, mi nudimo nova načela i mjere za sveobuhvatnu transformaciju ekonomije i društva. Bjelodano je da je u svakom segmentu života današnja Hrvatska ekonomski slaba, demokratski deficitarna, obrazovno zastarjela, infrastrukturno zapuštena, socijalno podijeljena i administrativno neučinkovita. Uza sve to, Hrvatska je pogođena i novom globalnom krizom koja je stanje samo pogoršala. Stoga je potreba za korjenitim promjenama hitna. Hrvatska treba restart u svim segmentima. Aktivnošću u Hrvatskom saboru, želim doprinijeti da se kroz naše programe osigura novi početak za Hrvatsku i njene građane, za bolji život i prosperitet.

No imam i posebnosti, ne samo kao HSS-ovac, već i kao osoba vezana za otoke, za ovaj prostor Šibensko-kninske županije i za Dalmaciju u cjelini, pa je jasno da ću se baviti i problemima koji su vezani za život na ovim prostorima. I do sada sam se i još uvijek se, kroz aktivnost u Otočnom saboru, koji je udruga građana, bavio problemima otoka i kroz Otočni sabor smo otvarali inicijative i prostor za donošenje određenih i zakonskih i podzakonskih rješenja za unapređenje života na otocima i revitalizaciju otoka kako bi život na otoku izjednačili što više sa životom na kopnu.

Kako vidite probleme otoka?

Dominantno je važna tema prometne komunikacije, odnosno prijevoza na otoke, kako ljudi, tako i roba, odnosno transporti vezani za gospodarstvo, gdje se mora dosegnutu cijena prijevoza makar izjednačena s onom na kopnu, ako ne i povoljnija i stimulirana, kako bi se poticalo i stimuliralo poduzetnike da na otocima otvaraju radna mjesta i tako stvore pretpostavke demografske obnove otoka.

Također, opskrba vodom na otocima je životno i egzistencijalno jedno o značajnijih pitanja. Ovdje je bitno ukazati da po Zakonu o otocima postoje veliki otoci, koji imaju svoje jedinice lokalne samouprave, kao Vis, Hvar, Brač itd, ili su pak povezani mostom sa kopnom ili su poluotok u statusu otoka, i da postoje mali otoci, koji imaju po zakonu status otoka sa specifičnim položajem, kao što su ovi mali naseljeni otoci u šibenskom arhipelagu, kao Krapanj, Zlarin Kaprije i Žirje, te Prvić u vodičkom dijelu, odnosno mali naseljeni otoci zadarskog arhipelaga i drugih obalnih županija. Svaka od tih otočnih skupina ima specifičnosti. No vezano za pitanje vode, na sve male otoke, mora se dovesti voda vodovodnim cijevima, to je moguće i ostvarivo, samo država i nadležno ministarstvo mora u kratkim, zadanim rokovima postaviti projekte i početi realizirati te projekte, koji moraju biti nevezani za političku pripadnost i politički sastav Vlade, već oni moraju trajati u kontinuitetu, bez obzira na sastave i sazive Vlade.  A u ovom prijelaznom razdoblju, kada se voda dovozi vodonoscima, cijena vode za stanovnike na otoku i za gospodarstvenike na otoku, mora biti ista kao za stanovnike na kopnu i za gospodarstvenike na kopnu. To se lako riješi odlukom Vlade, i za to se lako osiguraju sredstva, ako se to postavi kao nužnost, kao pitanje koje se mora riješiti. 

Daljnje važno pitanje jest pitanje olakšavanja gospodarskog razvitka na otocima, jer se na razvitak gospodarstva, nadovezuje i demografska obnova i revitalizacija otoka u cjelini. I kroz Otočni sabor već sam se tim pitanjem bavio, a i u mom radu kroz aktivnosti u Hrvatskom saboru, ukazujemo na neprihvatljivu činjenicu definiranja indeksa razvijenost pojedinih otočnih područja i naselja. Zbog činjenice da su mali otoci ili naselja na velikim otocima sastavni dio jedinice lokalne samouprave, bilo grada bilo općine, imaju indeks razvijenosti te općine, odnosno grada  kojima pripadaju, u pravilu visok ili vrlo visok indeks, temeljem čega ne mogu aplicirati svoje programe za fondove i na mjere, s obzirom da ih takav indeks eliminira iz natjecanja. Zato ću nastaviti ovu inicijativu, da svaki mali otok posebno i da svako naselje na otoku posebno ima definiran svoj indeks razvijenosti, pa će se tada vidjeti da su to nerazvijena područja i naselja i otvoriti će se mogućnost za aplikaciju programa i projekata tih naselja na međunarodne i domaće fondove.

Što je za kopnenim dijelom ovih prostora?

Osim ovih problema otoka i priobalja, na isti način ću potencirati pitanja ruralnih prostora na ovom prostoru od Like preko Ravnih kotara, preko Dalmatinske zagore, gdje si izraženi problemi prometne komunikacije, u ličkom dijelu problemi elektrifikacije odleđenih naselja, te problemi gospodarskog opstanka, a posebno poljoprivrede i stočarstva. Držim da je potrebno uvezati ove prostorne mikro regije, dakle, otoke, priobalje i Zagoru, Ravne kotare i Liku, jer to je prostorno vrlo mali prostor koji se u današnje vrijeme razvijenih komunikacija, tehnologija i mogućnosti u obradi u poljoprivredi u današnjem dosegu mogućnosti u stočarstvu mogu kvalitetno uvezati i povezati, a da bi se stvorile takve okolnosti, sa razine države i iz Hrvatskog sabora, gdje se moraju iznaći propisi koji će to omogućiti, a s druge strane spriječiti današnje mešetarenje uvozničkih i drugih profitersko-ortačkih skupnih i pojedinačnih interesa, koji su doslovno urušili domaći poljoprivredu i  stočarstvo.

Što je to značajno o čemu biste govorili u Hrvatskom saboru vezano za branitelje?                           

Danas smo mi branitelji u pravilu, na margini društva i prema braniteljima se kroz medije i javnost dominantno provlače teze da su branitelji privilegirani stalež u društvu koji je dominantno „kriv“ za tešku situaciju u državi i da bi braniteljima trebalo oduzeti ili smanjiti privilegije. No činjenica je, da, makar oni istinski branitelji, s prve crte i prvih dana od 1990. nemaju ni privilegija niti se društvo pobrinulo za njihov prihvat sa ratišta u mirnodopsko stanje.

Zato, nakon  činjenice da su branitelji, 1990. – 1991. – 1995. – dakle, još jučer, branili smo domovinu, očuvali slobodu – obranili Hrvatsku, nužno je konačno ostvariti pretpostavke da danas u miru, 2020. – branimo svoju čast, poštenje, domoljublje te gradimo i razvijajmo Hrvatsku.

Činjenica je da su Hrvatski branitelji, njih većina ili dobar dio njih, i to još kao pobjednici u Domovinskome ratu, doživjeli marginalizaciju i socijalnu ugrozu, kad su se vratili iz rata, nisu zatekli svoja radna mjesta ili su i došli na svoja radna mjesta, a tamo su ih dočekali oni koji su ostali i na razne načine eskivirali, dok su oni ratovali, naprosto su se „zacementirali“ i potom s podsmjehom ih dočekivali pitanjima – tko vam je kriv što ste otišli u rat.

Svakome tko se ozbiljno pozabavi ovim činjenicama, jasno je da Hrvatski ratnici, oni koji se nisu bojali umrijeti u ratu, u miru nisu uspjeli živjeti sretno u zemlji za koju su se borili. Do danas je suicid napravilo više od 3100 branitelja, i ma koliko se debatiralo o razlozima, mislim da je zajednički nazivnik svih razloga ponajprije odnos u društvu prema njima, u vrijeđanju jednog dijela medija koji ih etiketiraju pijancima, neradnicima, nekorisnim i balastom društva. Pa se tako etiketirani osjećaju  ostavljeni, napušteni, odbačeni, nakon što su iskorišteni.

Kada se zna, prema nekim izvorima, da je poginulo 8394 branitelja i da ih je još 438 nestalih, te da je od početka Domovinskog rata umrlo više od 61.000 branitelja u prosječnoj životnoj dobi od 54,3 godine, jasno se viti ova tragedija hrvatskih branitelja. Prosječno 10 nas umire svakoga dana u slobodnoj Hrvatskoj. To je cijeli jedan grad kao Šibenik. Takvom dinamikom, za 25 godina, na 50. godišnjicu „Bljeska“ i „Oluje“, na obilježavanju tih obljetnica, neće biti živih branitelja.

Zašto branitelji sebi oduzimaju život? Zašto branitelji umiru češće od smrtnosti ostale populacije stanovništva? Već je davno prošlo vrijeme u kome je bilo potrebno provoditi mjere kako bi se obraniti živote branitelja. To je ono što želim glasno komunicirati u javnosti i potaknutu da se stvore pretpostavke za život dostojan čovjeka svih socijalno ugroženih branitelja, u mjeri koliko je dovoljno da se osjećaju prihvaćeno u društvu.

Zaključno, koja je Vaša poruka biračima?           

Ove prigode bih pozvao sve građanke i građane da izađu na izbore, ma za koga glasali, ma bilo koga izabrali za svoga zastupnika u Hrvatski sabor, neka izađu i budu odgovorni i sudjeluju u odluci tko će zastupati njihove interese u Hrvatskom saboru. Naravno, ako su mene prepoznali kao svoj glas u Hrvatskom saboru, pozivam ih da na listi broj 14. zaokruže broj 6. i tako mi dadu preferencijalni glas, kako bih znao koliko imam njihove podrške.

Pozivam sve građane da 5. srpnja izađu na birališta i da stave u izolaciju nepravdu, korupciju i diskriminaciju koja je u našem društvu uzela nepodnošljivog maha.

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.