- Apsolutno pozdravljamo novi Zakon - poručuje vodeći hrvatski lobist Natko Vlahović, jedan od osnivača i bivši predsjednik Hrvatskog društva lobista te vlasnik Vlahović grupe.

Dugo očekivani Zakon o lobiranju, naglašava Vlada, iskorak je u borbi protiv korupcije. Stupanjem na snagu 1. listopada prvi će se put urediti odnos između lobista i lobiranih osoba, tržišta čija je, navodi Vlahović, godišnja vrijednost procijenjena na oko 145 milijuna eura.

I dok još uvijek postoji percepcija o lobiranju kao korupciji, Vlahović kaže da je lobiranje dio demokratskih trendova na zapadu i neodvojivi dio zakonodavnih i poslovnih procedura – legalna i legitimna djelatnost kojom se promovira i brani interes.

Registar lobista

Lobiranjem se smatra svaka pisana ili usmena komunikacija prema lobiranoj osobi kao dio promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa te prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja.

Lobist je, pak, svaka domaća ili strana pravna ili fizička osoba koja je upisana u Registar lobista.

Vlada je donijela Zakon, a sada na scenu stupa Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Upravo će oni u elektroničkom obliku voditi taj registar, koji je jedna od važnih odredbi novog Zakona.

Upis u Registar će biti obavezan i javan

Pojam lobirane osobe odnosi se na dužnosnike izvršne i zakonodavne vlasti, uključujući i one na lokalnoj i regionalnoj razini, savjetnike i posebne savjetnike u ministarstvima, pročelnike u regionalnoj i lokalnoj samoupravi te određene osobe u tijelima s javnim ovlastima.

Vlahović procjenjuje da će Zakon time potencijalno obuhvatiti i do 20.000 dužnosnika, odnosno tri do četiri puta više nego što ih trenutno obuhvaća Zakon o sprječavanju sukoba interesa.

Prije prihvaćanja kontakta s lobistom lobirana će osoba morati provjeriti je li u Registru i kakav mu je status.

- Najvažniji je to segment Zakona, javnost će u svakom trenutku znati tko je lobist i s kojom misijom djeluje. Prema gruboj procjeni, u Hrvatskoj trenutno djeluje više od 200 lobista iz različitih sektora, ali točan broj saznat ćemo tek nakon stupanja Zakona na snagu - ističe Vlahović.

Povjerenstvo će izricati i kazne lobistima koji krše Zakon i nisu upisani u Registar, a lobiraju.

Pravna osoba može biti kažnjena novčanom kaznom i do 20.000 eura. Osim novčanih kazni, sankcije idu i od upozorenja do zabrane obavljanja djelatnosti i brisanja iz Registra.

Povjerenstvu su, s obzirom na nove ovlasti i povećan opseg posla, odobrena sredstva za zapošljavanje pet novih zaposlenika. Posebna služba će imati voditelja i četiri savjetnika.

Informacije neće biti javne

- Ova je djelatnost bila neopravdano stigmatizirana, pandan masonstvu, i izuzetno je dobro da se to regulira. Smatram da je hrvatskom pravnom sustavu to trebalo. Ne trebaju dužnosnici imati zazor od lobista, to su eksperti u svojim područjima, koji, ako svoj posao rade ex lege, mogu pomoći i trebaju im se otvoriti vrata - kaže predsjednica Povjerenstva Aleksandra Jozić-Ileković.

Izvještaji o sastancima obavezni za lobiste, ali ne i za lobirane osobe

Lobisti će jednom godišnje, do 31. ožujka, Povjerenstvu morati podnositi izvještaje o lobističkim aktivnostima u prethodnoj godini. Morat će izvijestiti s kime su se sastajali, što je bio dnevni red sastanka i cilj lobiranja, tko su bile lobirane osobe, koji su materijali pruženi lobiranoj osobi.

No, te informacije ipak neće biti javno dostupne.

- Ali, zatraže li novinari u svom istraživačkom radu od Povjerenstva da im dostavi informacije o tome je li u vezi s određenom tvrtkom ili lobiranom osobom bilo lobističkih aktivnosti, Povjerenstvo može odlučiti da se redakciji dostave ti podaci ako zaključi da se radi o tzv. prevladavajućem javnom interesu - kaže Vlahović.

GONG upozorava da se time gubi smisao zakonskog uređenja lobiranja.

- Nije dovoljno samo da se zna tko su lobisti, nego da znamo i s kime su, kada i oko čega točno imali sastanke. I to u realnom vremenu, odmah nakon sastanaka - ističe i dodaje kako je to suprotno preporukama OECD-a.

Za razliku od lobista, lobirane osobe neće morati podnositi izvještaje o sastancima. Upravo to stručnjaci na ovu temu navode kao najspornije.

- Smatramo da je izostanak definiranja da i dužnosnici i službenici prijavljuju lobiranje vrlo problematičan za samu transparentnost rada tijela javne vlasti. Prethodna EU iskustva govore o tome kako bi odgovornost za izvještavanje o lobiranju trebale nositi obje strane - navodi GONG.

I Jozić-Ileković smatra to nedostatkom ovog Zakona.

- Pitanje o kojem promišljamo mi u Povjerenstvu je što ćemo učiniti kada nas novinar i građanin pita je li neka osoba bila lobirana prije nego je donesen neki zakon ili odluka. Hoćemo li otvoriti predmet u svakom tom slučaju? Mislim mi ćemo svakako reagirati, ali da li tu informaciju možemo tražiti od lobirane osobe po Zakonu o pravu na pristup informacijama, neovisno o tome što u Zakonu o lobiranju to nije riješeno - navodi.

Teže praćenje

Za dužnosnike je propisan i period ‘hlađenja’od 18 mjeseci nakon prestanka dužnosti, a prije bavljenja djelatnošću lobiranja prema tijelu u kojem je radio.

Važan je ovo pomak u antikorupcijskoj politici, međutim, prebacivanjem tereta izvještavanja isključivo na lobiste se gubi bitan aspekt transparentnosti, smatra i profesor s Fakulteta političkih znanosti Igor Vidačak, autor prve knjige o lobiranju na hrvatskom jeziku.

Iz Vlade poručuju da se na dužnosnike primjenjuju već drugi propisi, kao što su Zakon o sprječavanju sukoba interesa, o pravu na pristup informacijama, Kodeks ponašanja te da o važnim sastancima s trećim osobama moraju javnost obavijestiti na mrežnim stranicama tijela u kojem obnašaju dužnost i društvenim mrežama.

A što su važni sastanci, to nije definirano, uzvraćaju Iz GONG-a.

- Podnošenje izvještaja jednom godišnje otežava učinkovito praćenje lobiranja tijekom zakonodavnog procesa i smanjuje potencijal Povjerenstva da na vrijeme detektira i reagira na nezakonite pokušaje utjecaja - ističe Vidačak.

Govoreći o problemu nejavnih izvještaja, navodi i primjer koji je ovog ljeta dospio u javnost, a odnosi se na vlasnicu PR agencije Ankicu Mamić i njezine izjave na sastanku s privatnim brodarima o ‘jako dobrim odnosima’ s ministrima turizma i graditeljstva.

- Nedostatak javnog uvida u sadržaj izvješća veliki je nedostatak. Ako uzmemo za primjer nedavno lobiranje za interese privatnih brodara, javnost prema novom Zakonu vjerojatno nikad ne bi saznala je li se i na koju temu lobistica sastala s nadležnim ministrima - kaže.

Vidačak smatra da je trebalo propisati i obvezu objavljivanja sastava radnih skupina u izradi zakona i akata ‘kako bi se osigurala istinska transparentnost i odgovornost u lobiranju.

U EU-u druga priča

Za razliku od Hrvatske, u institucijama Europske unije i jedna i druga strana moraju objaviti informacije o sastancima u Registar transparentnosti.

Parlament vrvi od lobista, a prepoznaju se po bedževima koje nose, kaže SDP-ova europarlamentarka Biljana Borzan.

Dodaje da zastupnici nose plave, a lobisti smeđe. Bez upisa u Registar ne mogu ni ući u Parlament.

- Mi moramo prijaviti na svojoj web stranici s kim god sjedimo i sastajemo se. Pa ako je sastanak bio i u Hrvatskoj. I naši asistenti isto. Ta transparentnost je posebno važna kada zastupnici podnose amandmane na zakone jer se onda može vidjeti njihov smjer djelovanja nakon sastanaka - istaknula je.

Prema nekim procjenama, zakoni se u EP-u pod utjecajem zastupničkih amandmana mijenjaju u prosjeku 30 posto u odnosu na prijedlog Europske komisije, dodala je.

Zato i smatra da odgovornost izvještavanja o sastancima s lobistima najprije mora biti na dužnosnicima.

Sve velike kompanije imaju svoje registrirane lobiste u Parlamentu, poručuje Borzan.

- Kad smo donosili Direktivu o duhanskim proizvodima, samo je Philip Morris poslao 200 lobista u Parlament, a uzmite u obzir da je zastupnika oko 700. Zakon je bio zamišljen vrlo strogo, no dok je došao do usvajanja u Parlamentu se znatno razvodnio zbog utjecaja zastupničkih amandmana. A davani su, naravno, na osnovu izlobiranog - navela je kao primjer.