Vidjeti Napulj i umrijeti: 'Gomorra' upozorava da bi vam se to tamo moglo i stvarno dogoditi - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Good Film ...  •   OBJAVA: 04.11.2018, 17:44h   •    

Good Film Hunting

Vidjeti Napulj i umrijeti: 'Gomorra' upozorava da bi vam se to tamo moglo i stvarno dogoditi


PIŠE Mario Krnić
OBJAVA 04.11.2018, 17:44h

'Vidjeti Napulj i umrijeti“ čuvena je izreka koja se pripisuje velikom njemačkom piscu Goetheu, kojom je htio dočarati ljepotu grada na jugu Italije, domu pizze napolitane, lijepog vremena, prekrasnog mora, Vezuva, uspinjače koja je dobila svoju pjesmu i koju se nije sramio pjevati ni veliki Pavarotti. Tu je i zbilja prekrasan stari dio grada, poprilično druželjubivi ljudi zbog čega svega skupa u Napulj hrle turisti iz cijelog svijeta ne bi li i oni doživjeli taj komadić raja na ovome svijetu. Međutim, zaluta li kakav turist u neko od napuljskih predgrađa, gdje od te opjevane ljepote nema ni 'Lj', lako bi mu se mogla i ostvariti izreka velikog njemačkog književnika. I to na doslovan način. Najbolje o tome može se naučiti iz serije 'Gomorra', napisanoj prema istoimenoj knjizi novinara Roberta Saviania i u režiji malo je reći odličnog Stefana Sollime.

Naravno, Napolitancima se, ma koliko ona realna bila  i ma koliko oni sami bili bolno svjesni te činjenice, serija nije nimalo svidjela jer daje neku drugu, puno mračniju sliku od one s turističkih razglednica. Ma koliko inače bili samoljubivi, serijom nisu zadovoljni ni sami mafijaši iz zloglasne Camorre, što najbolje zna novinar Roberto Saviani, autor knjige 'Gomorra', zbog koje je dobio ozbiljne prijetnje još prije desetak godina te i dan danas mora biti na velikom oprezu.

Svaka čast Sollimi i ekipi koja se uopće uhvatila snimanje ove serije, jer je još nakon objave knjige i istoimenog filma Matea Garronea iz 2008. godine bilo jasno da će snimanjem serije još više dignuti živac zloglasnih kriminalaca koji ne prežu od ničega, a u državi gdje ubojstva sudaca, policajaca i ostalih koji su im se zamjerili nisu baš neka vanredna stvar. Što bi im onda bilo ubiti nekoliko filmaša, a pogotovo glumaca koji su uglavnom fetivi Napolitanci i dobro znaju kako im se ta zloglasna ekipa ponaša i kakvo je pravo stanje u opasnim napuljskim kvartovima.

Svi govore i napuljskim dijalektom pa je čak i u Italiji serija prikazivana s titlovima. Jednostavno, face iz serije su original, toliki da sam se često pitao tijekom odgledane dvije sezone serije gdje su tu ekipu zapravo našli. Nadalje, serija je snimana na autentičnim lokacijama, na kojima se slučajni turist sigurno ne bi dobro osjećao, sve odiše nekom beznadnom atmosferom betonske džungle u kojoj moraš paziti na svaki zvuk skutera iza leđa, jer nikad ne znaš što se svaki čas brutalno može dogoditi. Impresivni su prikazi mjesta za dilanje droge i način  na koji se to radi u Italiji.

Kod nas tako nešto jednostavno ne bi imalo šanse, susjedi bi uočili i prijavili policiji 'dućan' s narkoticima za pet minuta kad bi im se horda narkomana skupljala ispred zgrade. U Napulju je problem što zbog mafijaša svi moraju šutjeti, dapače i dobrovoljno dati svoj stan za izviđačko mjesto. A izviđača ne nedostaje, djeca od deset godina se ulizuje nešto starijim mafijašima da ih stave na to odgovorno mjesto. Na kojem ti je jedini posao buljiti kroz prozor i upozoriti ekipu ako dolazi policija. Zapravo su pojedini stambeni blokovi u Napulju dobro organizirane dilerske tvrđave. Običnim građanima jedini je izbor sve to skupa trpjeti i gledati svoja posla.

Kič pršti na sve strane

Sama mafijaška ekipa daleko je od onog idealiziranog i uobičajenog pogleda na njih kao sofisticiranu ekipu u odijelima i koja se hrani po vrhunskim restoranima. Napolitanci su ekipa u trenirkama, puni zlata, osim pojedinaca bez trunke stila, a ono što im je zajedničko je kič, koji pršti na sve strane, pogotovo kad kamera uđe u kuću ili stan nekog od njih. Toliko zlatnih detalja na namještaju odavno nisam vidio na televiziji.

Međutim, ono što je od svega najgore je to što ta ekipa nema nikakvih moralnih skrupula, a za vlastiti probitak doslovno bi ubili i vlastitu mater. Ono što me više puta užasnulo u 'Gomorra' je to što se gledatelj nađe u odobravanju takvih postupaka, jer, što bi drugo mogli napraviti u takvoj situaciji. Ubio je djevojčicu od 11 godina? A jebiga, morao je, što drugo, nekako si opravdaš taj gnjusni postupak i prema tim suludim ubojicama čak počneš gajiti nekakvu dozu simpatije. Zajeban je taj Sollima, izvrstan redatelj, koji se nakon 'Gomorre' odlično snašao i u 'Suburri', seriji iste tematike, samo prebačene u Rim. Zbog svega toga dobio je drugi dio 'Sicaria', na kojem je i u Americi položio s odličnim.

Navodi te, što je poprilično odvratno i poprilično me ljuti, cijeniti sve to nasilje i diviti mu se. Nije da bi se i sam tako ikad ponašao, ali i pronalaziti opravdanje za sve te postupke već je dovoljno problematično. Drago mi je zapravo da se našim klincima i ne gledaju talijanske serije, moglo bi im svašta pasti napamet. Ok, ima i u američkim dovoljno nasilja, ali Napulj nam je skoro doma, puno bliži našem mentalitetu. A ni skutera nam ne nedostaje, zna to najbolje ona nesretna gospođa kod đardina na koju je prije neki dan naletio jedan dečkić koji se ne razlikuje previše od ovih iz 'najljepšeg grada u Italiji i na svijetu'.

Ma kolika to oda nasilju bila, veseli mi što mi je ostala još jedna sezona 'Gomorre'. Nakon toga bacam se na 'Romanzo Crminale', seriju koju je Sollima prvu snimio, a radnja se događa 70-ih prošlog stoljeća u Rimu.


  KLJUČNE RIJEČI:  Good Film Hunting / Gomorra / Stefano Sollima /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.