Sonično putovanje Amerikom u režiji Foo Fighters - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Glazba  •   OBJAVA: 10.11.2014, 13:40h   •    

Recenzija: Od danas u prodaji osmi album američke rock-atrakcije

Sonično putovanje Amerikom u režiji Foo Fighters


  Facebook Sonično putovanje Amerikom u režiji Foo Fighters
PIŠE Soundguardian
OBJAVA 10.11.2014, 13:29h

Nakon trijumfalnog, odlično ocijenjenog albuma "Wasting Light" iz 2011., nekadašnji bubnjar Nirvane Dave Grohl i društvo vraćaju nam se s novim, osmim po redu studijskim radom. "Sonic Highways" je zapravo projekt što prati dokumentarnu seriju koju je Grohl osmislio za HBO, u prodaji je od danas, a o svemu već piše Toni Matošin s portala Soundguardian.

Davea Grohla i njegove Foo Fighters ne krasi samo radišnost i očita predanost svom odlučnom prilogu modernom rock 'n' rollu – ono što me u njihovoj priči fascinira praktički od samih početaka prije već gotovo punih dvadeset godina poštenje je koje iz njihove svirke i vizije isijava, odlučnost da "posao" obave u balansu između profesionalizma i odlične zabave te da ni u jednom segmentu ili dijelu karijere nisu posezali za Nirvanom kao polazišnom točkom. Grohlovo već davno legendarno bubnjanje u jednom od najvećih bendova povijesti rocka jednostavno se odigralo i završilo u tragičnoj izmaglici Cobainova samoubojstva i logičnog kraja benda, da bi svoj očiti glazbeni talent ovaj neumoran radnik nastavio kao pjevač, gitarist i autor novoga benda. Foo Fighters postoje već, evo dvadeset godina, tijekom kojih su, u prosjeku, otprilike svake dvije-tri godine izlazili s novim albumom, nadglasujući i imitirajući samo – sebe.

Tri godine star album "Wasting Light" bio je tada pravi trijumf, prava kruna karijere koja nije prestajala rasti i razvijati poetiku koja, u biti, na križištima punka i masnog, stadionskog rocka te hard rocka i naslijeđa grungea, nema želje ni prostora razvijati neke nove rukavce. Baš taj album pokazao je da i nije potreban neki revolucionaran novi koncept, da se i bez ishitrenijih avanturizama može poentirati svježim, punokrvnim, kaloričnim rock-albumom savršeno postavljenim u sadašnje, kao što bi se odlično snašao i u nekom prošlom vremenu. Nekako je bilo logično da će nakon takvog zgoditka, kojim je na neki način, ispisan i svojevrstan testament (bar radna verzija, prije neke buduće, finalne), Grohl, kao uvijek zaposlen i predan radnik, posegnuti za nečim novim izvan uskih bendovskih okvira. Tako je snimio prvo dokumentarac "Sound City" o čuvenom kalifornijskom studiju u kojem je s kolegama iz Nirvane snimio "Nevermind", da bi se zatim bacio na ambiciozniji TV-projekt, osmodjelni dokumentarni serijal o osam američkih "glazbenih" gradova koji se upravo vrti na HBO-u. "Sonic Highways" je – nužno ili ne – dobio i svoje ozvučenje, a Foo Fighters novi album, osmi u svom dičnom portfoliju.

No, da nešto odmah bude jasno: album "Sonic Highways" nije soundtrack dokumentarne serije iz koje se izrodio, već je prije nešto kao njezin umjetnički kompanjon, nadopunjujući projekt koji funkcionira i sam za sebe. I već tu nastupa prvi test – koliko dobro funkcionira sam za sebe? Naime, kako i serija posjećuje gradove od Austina do Seattlea, od Los Angelesa do New Yorka, te nas upoznaje s tamošnjim studijima i glazbenim legendama i pričama, tako i svaka od osam pjesama na albumu posjećuje drugi studio i u svoje glazbeno tkivo prima injekcije gostujućih glazbenika, od Ricka Nielsena do Joan Jett, od Bad Brains do Joea Walsha. Više nego dovoljno za jednu uzbudljivu, šaroliku glazbenu slikovnicu, značajan iskorak za Foo Fighters? Bilo bi za očekivati – da, ali ispostavilo se da će u tom procesu slabije strane Grohlova rukopisa uzeti blagu prednost nad onim brojnim dobrim stranama.

Podsjetimo se, kad su nam već dali povoda za to, da Foo Fighters nisu bend kojeg krase osobito snažni tekstovi, odnosno, da je Grohl prvenstveno odličan glazbenik; tekstovi pjesama su upravo to, a ne nešto što bismo na prvu nazvali baš stihovima. Za "Sonic Highways" je odlučio tekstove oblikovati kao doživljaje posjećenih gradova, a uspio je tek nabaciti negdje spretnije, a negdje malo manje spretne reference i dosjetke, dakle, nismo dobili ni vinjete ni putopise u kakve bismo se mogli uživjeti i sebi oživjeti te milijunske "glavne likove". Nadalje, zvučna slika Foo Fighters temelji se na modernom rock-zvuku s jasno iscrtanim ishodištima, zvuku koji je monolitan i u svojoj samodostatnosti dovoljno snažan da konstantno izmišlja samoga sebe i u boljim trenucima uvijek zvuči svježe. Ovim tematskim pristupom, ulaskom u toliko različitih studija i u svakom od njih surađujući s referentnim lokalnim imenima, za očekivati je bilo to i čuti, ne kao dobrodošlu promjenu glazbenog kursa, već kao logično glazbeno prepričavanje onoga što tekstovi (možda) ne uspijevaju. Ali, ne, štoviše, jako teško je razabrati pravi prilog kojeg su dali, primjerice, Bad Brains u tek solidnoj "The Feast and the Famine", pa čak i njuorlinški Preservation Hall Jazz Band u sjajnoj, muskulativnoj "In the Clear". Ispada da je možda bolje ne znati ništa o cijeloj pozadini albuma i ne tražiti nešto što je, zapravo, i bilo tek ispunjenje nekakve forme. Grohlu i društvu pomoć nije trebala, oni su radnici i znaju svoj posao; ganjanje ovakvog koncepta pokazalo se ne toliko kao velik zalogaj koliko možda kao umjetno napuhan zalogaj.

Što opet ne znači da je "Sonic Highways" loš album! On je samo razočaranje u odnosu na ono što se (ili sam možda samo ja u pitanju?) od njega dalo očekivati. On je tek – još jedan album Foo Fighters. Ali koji je imao nesreću doći nakon takve eksplozije kakav je bio "Wasting Light" i koji je u svom multiscenskom, pomalo megalomanskom konceptu izgubio nit. Da se razumijemo, ovo je čvrsti, neumorni rock, od samoga početka sa singlom "Something from Nothing" pa, uz uspone i padove, sve do epske "I Am a River", ali ne i inspirativan ili posebno uzbudljiv (osim na trenutke, kao u već spomenutoj "In the Clear" ili u fluidnom raspašoju "Congregation"). Tko traži zanimljive priloge "akreditiranih" gostiju, slobodno može odustati, jer oni zapravo bendu nisu trebali, ali su, eto, ispunili formu i zadovoljili koncept. Tko traži novu revitalizaciju stalno istog a uvijek samoosvježavajućeg zvuka benda, također može odustati od analiza, jer to se ovdje, koliko god bend marketinški tvrdio drukčije, nije dogodilo.

Ipak, ostaje dojam da se bend odlično zabavio – što im uvijek i jest bio možda i najbitniji segment rada – što se s obzirom na sve možda moglo i razvodniti. Svirka je opet precizna u svojoj raspuštenosti i poštena u svojoj misiji, kako pravi rock i zvuči. Šteta, da ponovim, samo što ovoga puta ta srčanost i ljubav prema glazbi nije izrodila sočniji, kaloričniji album. Od takvih kalorija, vjerujem, nitko ne zazire, zaključuje Toni Matošin na portalu Soundguardian.


  IZVOR ČLANKA:   Soundguardian

  KLJUČNE RIJEČI:  foo fighters / sonic highways / dave grohl / nirvana /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.