Puno prije Josipe Lisac i Šibenik je imao kontroverznu izvedbu himne, Toni Starešinić (Chui): 'Domoljubni touch nepotrebno joj je dao na značaju' - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Glazba  •   OBJAVA: 19.02.2020, 09:44h   •    

Intervju uoči koncerta u Azimutu (22.02.)

Puno prije Josipe Lisac i Šibenik je imao kontroverznu izvedbu himne, Toni Starešinić (Chui): 'Domoljubni touch nepotrebno joj je dao na značaju'


  Facebook Puno prije Josipe Lisac i Šibenik je imao kontroverznu izvedbu himne, Toni Starešinić (Chui): 'Domoljubni touch nepotrebno joj je dao na značaju'
PIŠE Marko Podrug
OBJAVA 19.02.2020, 09:44h

Intervju s frontmenom grupe Chui, koji će u šibenskom Azimutu nastupiti u subotu, 22. veljače.

 

 

Bilo je to 7. lipnja 2014., kad se šibenska publika prvi put suočila sa zagrebačkim electro/jazz sastavom Chui. Bili su tu i Karamarko i Josipović i razni crkveni i svjetovni velikodostojnici, sav taj visoki stalež koji se od tada više nije pojavio na tvrđavi sv. Mihovila. Svečano otvorenje bilo je dosadno. Osim jednog detalja – izvedba „Lijepe naše“ postala je glavna priča idućeg dana.

Chui se u subotu (22. veljače) vraća u Šibenik. „Lijepe naše“ neće biti, ali će biti pjesama „Iz kapetanovog dnevnika“, jednog od najboljih domaćih albuma prošle godine. Toni Starešinić, svestrani glazbenik kojega šira publika ponajprije zna kao frontmena grupa Chui i Mangroove, dao nam je kratki intervju uoči ponovnog susreta sa Šibenčanima u Azimutu.

Prije nego što prijeđeno na aktualnosti, moramo malo u prošlost. Chui su svoj prvi pečat u Šibeniku ostavili prije šest godina kada se dogodila čuvena jazz izvedba 'Lijepe naše' na otvorenju tvrđave sv. Mihovila. Tada se na vas sručila pristojna količina domoljubnog bijesa. Kakva su ti danas sjećanja na tu 'diverziju'?

Naša 'Lijepa naša' nam je ostala u divnom sjećanju.  Sve ono što je uslijedilo nakon izvedbe je samo još začinilo cijelu izvedbu, a kasniji domoljubni „touch“ joj je na kraju nepotrebno dao još više na značaju. Eh, a kad se pržite satima na tonskoj probi gore na tvrđavi po najjačem suncu, moralo nam se to negdje vratiti hehe.

Chui/Facebook

Još od tih dana naovamo, Chui je, što je medija tiče, postao 'onaj koji je spasio/vratio jazz na domaću scenu'. Niste ni prvi ni zadnji bend kojemu se prišivaju takve zasluge, no budući da ste nedavno napunili zagrebački Boogaloo, možda tu ima i neke istine. Koji su bili motivi pri samom pokretanju Chuija?

Chui je nastao skroz neplanirano, u početku je bio pravi jam session bend za iživljavanje na instrumentima. Pa su tako prvi koncerti znali biti i potpuna improvizacija bez ijedne pjesme. Neke teme koje su se desile kroz te prve sessione su se snimile i one predstavljaju najveći dio prva dva albuma. Najveća razlika od tada i sada je da sad sviramo više konkretniji i fokusiraniji materijal koji puno bolje funkcionira na velikim rock pozornicama. U prijašnjim sessionima znalo je biti i vrhunskih trenutaka kad se poklope sve zvijezde, a znalo je biti i crnih rupa, ali to je sasvim normalno za takve koncerte. Ali motiv je i dalje isti, čisto guštanje i iživljavanje na instrumentima, a mediji nek' stavljaju to u kontekst koji oni dožive.

U početku je, dakle, Chui bio neobavezna rekreacija za već etablirane glazbenike. A onda su počeli albumi, suradnje s Josipom Lisac i Jazz orkestrom HRT-a, zatim i brojne glazbene nagrade. Je li Chui bio projekt koji se uozbiljio neplanirano ili je ipak postojala želja za uspjehom?

Pa rekao bih da je Chui sazrijevao s postavama koje su se mijenjale i razvijale, a i ja sam se razvijao skupa s njima. Nakon nekog vremena je postalo manje zanimljivo samo improvizirati, a i umorio sam se od sviranja bass dionica i paralelno nasnimavanja loopova uživo, odnosno svih tih stvari koje su samo komplicirale izvedbu. Usporedo sa svim tim događali su se veći i ozbiljniji festivali, a sve glazbene suradnje su nastale iz čiste ljubavi prema glazbi bez ikakvih kalkulatorskih ambicija za uspjehom.  Za suradnju s Jazz orkestrom HRT-a glavni i dežurni krivac tadašnji dirigent orkestra Andreas Marinello i vječito sam mu zahvalan na tome.

Chui na pozornici/Facebook

Aktualni album 'Iz kapetanovog dnevnika', ako je suditi po recenzijama, jedan je od najboljih albuma 2019. Zagrebačka promocija bila je trijumfalna, no kakva su iskustva izvan metropole, je li u manjim sredinama Chui uspio spasiti/vratiti jazz?

Pa dobro nam ide i van Zagreba tamo gdje ima klubova i festivala. Doduše jako je malo mjesta gdje ima klubova, a festivali se održavaju uglavnom ljeti i već smo prosvirali većinu jazz, rock, alter, klupskih festivala i klubova. S vremena na vrijeme nam uleti i izlet izvan granica lijepe naše i voljeli bi svakako da je sve više i više takvih, pogotovo na zapad.

U Šibeniku ste 22. veljače u Azimutu. U tom si klubu već nastupao u raznim kombinacijama, vraćaš li mu se rado ili nije bitno gdje si, bitno je samo da se svira?

U Azimut se uvijek vraćam rado s kojim god bendom da sviram, hvala Hrvoju pa sam svake godine barem jednom dolje. I Azimut i Šibenik imaju posebno mjesto u srcu Chuija i Mangroovea.

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.