'Ne gledaj mi u pijat' Šibenčanke Hane Jušić najbolji je hrvatski film u posljednjih desetak godina! - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Film  •   OBJAVA: 05.09.2016, 11:59h   •    

Filmski kritičar Pavičić presudio

'Ne gledaj mi u pijat' Šibenčanke Hane Jušić najbolji je hrvatski film u posljednjih desetak godina!


  HRT/HAVC 'Ne gledaj mi u pijat' Šibenčanke Hane Jušić najbolji je hrvatski film u posljednjih desetak godina!
PIŠE A.Pa.
OBJAVA 05.09.2016, 11:59h

Film 'Ne gledaj mi u pijat', šibenske redateljice Hane Jušić, nahvalio je ugledni filmski kritičar Jurica Pavičić koji ga smatra najboljim hrvatskim filmom snimljenim posljednjih godina. Za djelo koje je ušlo u program venecijanske Mostre i tako zakoračilo ozbiljno u svijet europskog filma, Pavičić kaže da je prilično crn, katkad motivski neugodan te da ima jednu crtu razblažene mizantropije u kojoj ima nježnosti. Međutim, riječ je o filmu koji se perfektno uklapa u puno toga što se danas događa u svjetskom filmu. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus 'Ne gledaj mi u pijat je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina.

 

 

Film Hane Jušić je - naravno - ponajprije obiteljska crnohumorna drama. Ali, na jednoj drugoj razini to je i film o patrijarhalnom matrijarhatu, socijalnom i ekonomskom stanju istočnog Jadrana u eri nakon tranzicije. Šibenik Hane Jušić svijet je u kojem muškarci zapravo ne služe baš ničemu. Više nema kopanja i polja, nema više rata, a industrija je propala. Žuljne muške ruke i široki dlanovi u tom svijetu ne služe ni za što, a sve poslove - sobarice, konobarice, čistačice, njegovateljice - rade uglavnom žene. Dok bulumenta muškaraca u Jušićkinu filmu niti može niti hoće išta raditi, junakinja Marijana nakon osam sati u laboratoriju ide u Zablaće čistiti vikendice. Ekonomija se u Jušićkinu filmu vrti oko žena, no patrijarhat i dalje opstaje kao prazna, besadržajna ljuštura, napisao je Pavičić na stranicama Jutarnjeg lista.

U taj svijet Jušić unosi pobunu. Njena se Marijana otme kontroli, počne u jednom času “tjerati po svom”, ali to oslobađanje - seksualno i kulturološko - ne nosi baš puno dobroga. Nemam namjeru čitateljima “spoilati” završni obrat i finale filma, no ne mogu odoljeti da ne opišem posljednji kadar filma: u bazenu centra za fizioterapiju i članovi obitelji i brojni neznanci plutaju u zelenkastoj vodi. Kamera je pod vodom, vidimo anonimna bedra i noge, zvuka nema. Riječ je o briljantnom zadnjem kadru, fenomenalnoj globalnoj metafori: svi se saftamo u istoj kaši iz koje se ne da pobjeći.

Zanimljivo je kako Jušić u filmu tretira mjesto radnje - Šibenik. Redateljica te snimateljica s kojom stalno surađuje Jana Plećaš sustavno izbjegavaju bedekerski, povijesni Šibenik. Prostori filma su prostori ulica zagušenih neonskim firmama, prostori betonskih novogradnji spaljenih na suncu, kadriranje je uvijek usko tako da vam se stalno čini da likovima fali prostora: stambenog, životnog, socijalnog. Tek u trenutku kad se čini da je Marijana pred vratima pobune te da se pred njom otvori mogućnost oslobođenja, Plećaš i Jušić diskretno naznačuju total šibenskog akvatorija. Shvatite najednom da se film ne događa u nekom zakrčenom trećesvjetskom megalopolisu, nego u jednom od najljepših gradova koji postoje. Kao da redateljica hoće reći: što ja - ili barem moji likovi - imam od tih katedrala i trgova, kalendarskih veduta i hipsterskih barova?

Film Hane Jušić neće biti jako popularan. Film je prilično crn, katkad motivski neugodan, ima jednu crtu razblažene mizantropije u kojoj ima nježnosti. Međutim, riječ je o filmu koji se perfektno uklapa u puno toga što se danas događa u svjetskom filmu. Sa svojom smjesom hiperrealizma u sadržaju, ali i crtom zanimljive vizualne stilizacije, Jušićkin film perfektno je suvremen. Istodobno, on duboko izlazi iz mediteranske i dalmatinske antropologije i kulture. U tom filmu, Marko Uvodić se križa s Harmonyjem Korineom, Ivo Brešan sa Celine Sciamma ili Gasparom Noeom, a Fellini s grčkim “weird waveom”. Davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, a da ni sekunde ne izgleda kao ono što Mate Matišić naziva “film goblen”: dakle, kao ropska imitacija stranog uzora i stila. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus 'Ne gledaj mi u pijat' je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina, napisao je Jurica Pavičić, a njegovu filmsku kritiku pročitajte na stranicama Jutarnjeg lista.

 


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.