Mada je Šibenik bio antifašistički, a sad je hadezeovski, smetaju mi žalopojke da su vlaji sve uništili - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Film  •   OBJAVA: 16.11.2016, 10:05h   •    

Najveća nada hrvatskog filma Hana Jušić

Mada je Šibenik bio antifašistički, a sad je hadezeovski, smetaju mi žalopojke da su vlaji sve uništili


  Arhiva/ŠibenikIN Mada je Šibenik bio antifašistički, a sad je hadezeovski, smetaju mi žalopojke da su vlaji sve uništili
PIŠE Šibenik IN
OBJAVA 16.11.2016, 10:05h

Nakon nekoliko zapaženih kratkometražnih filmova, redateljica Hana Jušić snimila je svoj prvi dugometažni film 'Ne gledaj mi u pijat' i odmah se plasirala među najnagrađivanije hrvatske redatelje i redateljice mlađe generacije. Nakon nagrade FEDORA na venecijanskoj Mostri za najbolji europski film, koju dodjeljuje asocijacija filmskih kritičara Europe i Mediterana, dobila je i nagradu za najbolju režiju na međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju, Priznanja je dobila nedavno i na festivalima u Varšavi te u španjolskom Valladolidu.

 

 

Tim priznanjima, mlada redateljica rođena u Šibeniku, a odrasla u Zagrebu, opravdala je status najveće nade hrvatskoga filma, koji joj je filmska zajednica dodijelila već nakon prvih kratkometražnih filmova, piše u uvodu razgovora s redateljicom portal Lupiga. Razgovarali su o njezinom filmu, hrvatskoj publici predstavljenom na Zagrebačkom filmskom festivalu, o motivaciji za redateljski posao, o dalmatinskim muškarcima, obiteljima, domoljublju i drugim stvarima.

Izdvojili smo nekoliko pitanja i odgovora.     

Napravila si film o jednoj dalmatinskoj obitelji, odnosno o ženi unutar te obitelji. Film izlazi u vrijeme kad hrvatski neokonzervativni pokreti obitelj stavljaju na pijedestal svih vrijednosti, dok je kod tebe ona (i) neka vrsta zatvora.

- U vrijeme kad sam počela pisati taj scenarij, u hrvatskom društvu se još nije desio taj "vigilare zaokret" i obitelj još nije imala konotacije kakve joj žele nametnuti konzervativni pokreti, ali u posljednje vrijeme, zaista, svima su usta puna obitelji kao svetinje našeg društva. Suvišno mi je polemizirati sa takvim viđenjem obitelji. Obitelj nam je svima zapravo nametnuta. Sve te patologije koje imamo često proizlaze iz obitelji. Obitelj je nešto što nas istodobno jako određuje i na pozitivan i na negativan način.

Koliko tvoja filmska obitelj ima uporišta u stvarnoj dalmatinskoj obitelji?

- Kad me pitaju o filmu, redovito mi kažu da sam ispričala priču o dominantnom ocu i patrijarhatu, o tome koliko je u Dalmaciji jak patrijarhat. Ja zapravo imam osjećaj da su dalmatinski muškarci, pogotovo odnedavo, obezvlašćeni na neki način. Da spomenem Juricu Pavičića, on je rekao da je okolnosti moje filmske priče doživio kao posljedicu uništene industrije u Dalmaciji, odnosno uništene "muške privrede". Dalmacija postaje jedna ogromna uslužna djelatnost, dalmatinski alfa mužjaci ostaju bez posla. Oni su kastrirani. Nikad se nisam htjela baviti dalmatinskim patrijarhatom. Lik oca u mom filmu je Srbin, koji živi u Dalmaciji, a bivše je vojno lice. On osjeća neki sram zbog toga što je Srbin. Osjeća da mu je oduzeto dostojanstvo. Poznajem Srbe u Dalmaciji koji su se devedesetih morali sramiti toga što jesu. Otac se srami samog sebe i zbog toga terorizira obitelj. Nisam ga htjela prikazati kao pater familijasa, koji je takav jer je sustav takav. On je prije neki nesretnik-tiranin.

Kakva je uloga majke u tim okolnostima? Ona se naprosto predala?

- Uloga majke je pasivno agresivna. Ona je kapriciozna osoba,  našla se s tim čovjekom i pomalo ga se srami. Htjela bi pripadati svojoj zajednici. Ona kaže: "Ja sam fetiva Šibenčanka i samo zbog tvoga ćaće nikad nismo išli na kupanje, jer on ne zna dobro plivat'. Želi biti dio zajednice, ali se pod teretom porijekla svog muža iz zajednice malo izdvojila. U stvari, oni su neprihvaćeni u sredii u kojoj žive, a majka to svaljuje na oca.

Usput rečeno, u Šibeniku i drugim dalmatinskim gradovima ta "fetivost" je jako bitna. Čitao sam nekoliko tvojih intervjua, gdje si govorila o Šibeniku. Čini mi se da baš želiš uklopiti u tu matricu; želiš da te Šibenik prihvati kao svoju, želiš biti "fetiva".

- To je baš jedan jadan poriv u meni i to nema veze sa fetivošću u odnosu na vlaje. Znam ljude iz Varoša koji stalno govore da pravi Šibenčani više ne postoje, da su se spustili ljudi s brda. Antipatična mi je to priča, jer ne volim tu vrstu elitizma. Jest da je Šibenik bio antifašistički, a sad je hadezeovski grad, jest da mi to smeta, ali isto tako mi smetaju žalopojke Šibenčana kojima su vlaji navodno sve uništili. Nisam u tom smislu fetiva Šibenčanka. Zbog mog akcenta, koji nije ni šibenski ni zagrebački, nikad me nisu posve prihvatili niti u Šibeniku, niti u Zagrebu. U Šibeniku sam uvijek htjela biti prihvaćena zbog te izmještenosti identiteta, ne zato što bi htjela biti fetiva, rekla je Hana Jušić za portal Lupiga, a cijeli razgovor pročitajte ovdje.

 


  KLJUČNE RIJEČI:  Hana Jušić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.