Brešan o najgledanijem hrvatskom filmu: Veseli me da nešto što sam radio prije više od 20 godina sada vidim na sceni - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Film  •   OBJAVA: 03.10.2018, 15:23h   •    

Uoči zagrebačke premijere predstave 'Otok'

Brešan o najgledanijem hrvatskom filmu: Veseli me da nešto što sam radio prije više od 20 godina sada vidim na sceni


  Tomislav Miletic/PIXSELL Brešan o najgledanijem hrvatskom filmu: Veseli me da nešto što sam radio prije više od 20 godina sada vidim na sceni
PIŠE ŠibenikIN
OBJAVA 03.10.2018, 15:23h

Uoči zagrebačke premijere kazališne predstave nastale prema ratnoj komediji Brešanovih iz 1996., 'Kako je počeo rat na mom otoku', redatelj Vinko Brešan prisjeća se nastanka ovog kultnog filma, uvjerljivo najgledanijeg u Hrvatskoj.

Film 'Kako je počeo rat na mom otoku', o majoru Aleksi koji na jednom jadranskom otoku 1991. prijeti da će vojarnu JNA dignuti u zrak, u kinima je prvi put prikazan prije više od 20 godina a i danas je prvi na listi najgledanijih u Hrvatskoj. Predstava u koprodukciji Gavelle i šibenskog HNK praizvedena je u Šibeniku još u svibnju jer je film sniman u Šibenskom kanalu i Primoštenu. Zagrebačka premijera 'Otoka' najavljena je za 3. listopada, a tim povodom za Tportal redatelj Vinko Brešan dao je intervju.

Bili ste na praizvedbi predstave 'Kako je počeo rat na mom otoku' u Šibeniku. Kakvi su dojmovi?

Strašno me veseli da nešto što sam radio prije više od 20 godina sada najednom vidim na sceni. Gledam nešto što pripada meni, a pritom se nisam ubio od posla. Redatelj Dražen Ferenčina nije robovao filmu, nego je tražio neki svoj put i vlastito čitanje koje je i slično, ali bome i različito od onoga što sam ja radio. Upravo zato mislim da je napravio dobru predstavu. Da je išao kopirati film, ne bi bilo dobro jer u takvom pristupu nema ni strasti ni istraživanja. Mislim da je krenuo najboljim mogućim putem, netko bi rekao i jedinim u ovakvoj situaciji. Glumci su također super. Bilo je delikatno to tko će danas glumiti lik Ljube Kerekeša, tko Gorana Navojca, ali svi su iz postave predstave također ponudili vlastita, nova čitanja teksta, tako da čak nemam potrebu uspoređivati filmski i ovaj 'Otok'. Naprosto sada gledam nešto drugo, isti tekst, ali u nekom novom vremenu i prostoru, na kraju krajeva, u nekom novom mediju.

Kako to da se sami niste prihvatili režije kazališne verzije 'Otoka'?

Kad se javila ideja o predstavi, ljudi su pristojno pitali bih li ja to režirao. Odmah sam rekao da ne želim. To sam već režirao i ne mogu napraviti ono što je mogao Ferenčina - ponuditi drugo čitanje. Mogu dati samo svoje, a to sam već dao. Dva puta nuditi isto nije fer prema publici, a bome bi i meni bilo dosadno. Imao bih osjećaj da sam pao razred pa moram ponavljati. Zato sam odbio ponudu i mislim da sam dobro odlučio jer da sam je sam radio, ne vjerujem da bi predstava 'Otok' bila dobra.

'Otok' ste, kako ste spomenuli, radili 1995., prije više od 20 godina. U početku je taj film trebao biti dokumentarac, je li tako?

Istina, i to je zapravo moja životna priča. Kao klinac nisam o filmu puno mislio dok nisam vidio dokumentarce Krste Papića, 'Kad te moja čakija ubode', 'Mala seoska priredba' itd. Poželio sam i ja raditi takve stvari. Zapravo sam upisao filmsku režiju da bih radio dokumentarne filmove. Kad sam bio na prosvjedima ispred kasarne JNA u Šibeniku, nagledao sam se fascinantnih scena. Problem je bio taj što nisam imao kameru. Kad sam do nje mogao doći 1995., u Hrvatskoj više nije bilo kasarni JNA, srećom. E, sad, da sam radio film i da netko to prepričava, izgubio bih taj humor. Nitko to ne može ispričati da bude jednako duhovito, tako sam odlučio ići na igrani film. Napisao sam prvu verziju scenarija i došao ocu s njom. Bilo je tu i paštašute i svega, ali nije bilo fabule. Otac mi je rekao - čuj, to ti je simpatično, ali nema priče, nema filma, nemaš tu sat i pol. Onda smo počeli zajedno raditi na scenariju. Otac je zapravo smislio fabulu, a ja sam pisao dijaloge. Tako da smo se tu kombinirali.

Danas je to najgledaniji hrvatski film. Kakva su vam onda, 1996., bila očekivanja? Najavljivali ste mu 50 tisuća gledatelja.

U jednom intervjuu prije premijere pitali su me koliko gledatelja očekujem i ja sam rekao tih 50 tisuća, s time što je u to vrijeme to bila enormna brojka, nedostižna. To sam frajerski najavio, a na kraju je ispalo 340 tisuća. Ali nisam tada, s tih 50 tisuća, mislio na neku konkretnu brojku. To je bio samo znak mog očekivanja od publike, a 50 tisuća je značilo da će doći jako puno ljudi. Apsolutno sam vjerovao u taj film.

Kako sada, s odmakom, tumačite taj njegov golemi utjecaj te popularnost?

Jako je puno faktora za to što ga ljudi vole. Jedan od njih je to što je smiješan, ljudi vole zabavu, a ja sam po prirodi zabavljač. Potom, taj je film izašao 1996., kad smo svi bili drugačiji. Hrvatska je tada pobijedila u ratu i svi smo nosili beskrajni optimizam. Ta vrsta optimizma osjeća se u filmu, ona se ne može sakriti. U tom trenutku vjerovali smo da od Hrvatske možemo napraviti najbolju zemlju na svijetu. Koliko smo bili naivni, govori današnje vrijeme, ali 'Kako je počeo rat na mom otoku' nosi taj optimizam i tu vrstu naive koju ljudi vole i osjećaju. Spremam se sada za premijeru filma 'Koja je ovo država'. To je također komedija apsurda, možda i više nego 'Otok', ali proizlazi iz druge emocije. 'Kako je počeo rat na mom otoku' vrijeme je optimizma, a 2018. jako dobro znamo gdje smo. U tom novom filmu pokušao sam prikazati apsurd života koji imamo ovdje i danas. Zato se tako i zove, 'Koja je ovo država'. Jutros sam čuo tu rečenicu. Netko je čitao novine, komentirao neku aferu i rekao: 'Pa koja smo mi država...' To ljudi stalno govore i taj sam osjećaj pokušao staviti na platno.

Cijeli razgovor s Brešanom pročitajte na Tportalu.


  KLJUČNE RIJEČI:  Vinko Brešan / Kako je počeo rat na mom otoku / Otok /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.